Ovo je najugroženiji grad u BiH zbog klizišta, u opasnosti i ostali dijelovi kantona

Tuzlanski kanton posebno je ugrožen klizištima, a pored ljudskih aktivnosti, procesu klizanja terena doprinose i velike količine padavina. Unutar kantona, pored Tuzle, kao najugroženija područja navode se i Čelić, Sapna, Gračanica, Srebrenik te Gradačac.

Periodi kasnog proljeća i ranog ljeta na području sjeveroistične Bosne i Hercegovine, posebno u podmajevičkim predjelima, sa sobom nose bojazan od obilnijih kišnih padavina, a samim tim i pokretanja klizišta.

“Sedam posto površine Tuzlanskog kantona ugroženo je procesom klizanja. Tereni u podmajevičkoj i trebovačkoj zoni, u kojima su Čelić, Sapna, Gračanica, Srebrenik i Gradačac su ugroženi od pojave klizišta, posebno u dijelovima gdje su razvijeni deblji pokrivači, ali i stepen izgrađenosti, zatim neregulisana odvodnja na padinama i slično. To su sve faktori koji se slažu kao mozaik dovodeći do nastanka problema”, kaže za Klix.ba Miralem Mulać, geolog i šef Odjeljenja za upravljanje rizicima od katastrofa Grada Tuzle.

Registrovano 2.100 klizišta

Od svih gradova u Tuzlanskom kantonu, ali i Bosni i Hercegovini, najugroženija je Tuzla. Okvirno jedna četvrtina njene površine je ugrožena procesima klizanja terena, a prema trenutno dostupnim podacima 16,5 posto teritorije nalazi se pod klizištima, dok su dodatnih šest i po posto terena označeni kao potencijalne lokacije.

U Gradskoj službi civilne zaštite izrađen je geoalarm, prema kojem je trenutno uključeno žuto do narandžasto upozorenje, po kojem se zbog količina padavina od 51,2 litra po metru kvadratnom mogu pojaviti lokalna aktiviranja klizišta. I upravo proteklih dana u mjesnim zajednicama Pasci i Požarnica došlo je do reaktivacije starih klizišta, s manjim promjenama na terenu koje su pod tehničkom kontrolom.

“Mi se sada nalazimo u periodu u kojem se dešavaju takozvane intenzivne nagle padavine, odnosno bujična plavljenja terena, tako da može doći do određenih klizanja terena. S obzirom da nemamo intenzivnih količina padavina, ne postoji bojazan od većih pokreta terena na višim dijelovima padina”, kaže Mulać.

Prema zvaničnim podacima, odnosno poligonima koji su označeni u Prostornom planu Tuzle, ovaj grad pogođen je s okvirno 2.100 klizišta, zbog čega je ujedno i najugroženije područje u Bosni i Hercegovini.

“Svake godine provodimo interventne sanacije klizišta, tako će biti i u 2022. gdje planiramo izvršiti sanaciju na najmanje deset lokacija za koje su već završene tenderske procedure. U prošloj godini smo odradili 12 lokacija, tako da pokušavamo smanjiti rizike od reaktiviranja starih i aktiviranja novih klizišta”, pojašnjava Mulać.

U ovom gradu detektovano je po 17 utjecajnih faktora za nastanak klizišta u segmentima prirodnih i vještačkih elemenata.

“Kada je riječ o prirodnim faktorima tu se među najznačajnijima navode mlađe geološke sredine koje su sklone raspadanju, zaronjenost terena i kišne padavine. Naravno, značajan faktor je i ljudski u kojem se provode određene građevinske, rudarske i druge tehnogene aktivnosti u terenu”, naglašava Mulać.

Nelegalna gradnja veliki problem

Značajan faktor koji doprinosi klizanju terena je svakako i nelegalna gradnja, ali i ona za koju se dobijaju potrebne dozvole, međutim, zbog novog načina poslovanja ne gledaju se periodi u kojima se izvode radovi te se oni često vrše i u kišnim uslovima, što je, kako savjetuje struka, pogrešno.

“Neodgovorno ponašanje u prirodi manifestuje se u vrijeme kišnih padavina, kada je primjetno sužavanje riječnih korita, a s druge strane, vidljive su i posljedice građenje nelegalnih objekata na labilnim terenima ili čak u zonama klizišta. Sredinu dodatno degradiraju i zasijecanja terena, što može dovesti do intenzivnijeg reaktiviranja klizišta ili zahvatanja novih površina”, dodaje sagovornik portala Klix.ba.

Značajnije padavine i pojava velikih klizišta u Tuzli su zabilježene 21. juna 2001. godine, a kritične količine kiše su 70 litara po metru kvadratnom, bilo da je riječ o satnom ili cjelodnevnom obimu.

Odgovorno ponašanje u prirodi te legalna gradnja na sigurnim zonama koje su izvan vodotoka, jedini su mogući načini za sprečavanje nastanka klizišta, a svijest građana mora biti na znatno većem nivou nego što je to trenutno. Jer dok nam nelegalni objekti budu nicali kao gljive poslije kiše te dok nam korita rijeka i potoka budu zatrpana smećem, klizišta će biti očekivana pojava.