Ovo su izmjene Krivičnog zakona BiH koje je nametnuo OHR: Za neprovođenje odluka OHR-a do pet godina zatvora, za krivično djelo rušenje ustavnog poretka više nije preduslov upotreba sile!

U Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07. , 8/10, 47/14, 22/15, 40/15, 35/18, 46/21 i 31/23; u daljem tekstu: Krivični zakonik) u članu 156. riječi: „Ko je primjenom fizičke sile ili prijetnje fizičkim silom” zamjenjuju se riječima “(1) Ko, silom ili prijetnjom silom, ili na drugi protivpravan način”. Iza stava (1) dodaju se novi stavovi (2) i (3) koji glase: “(2) Za krivično djelo iz stava (1) ovog člana izriče se mjera bezbjednosti zabrane vršenja dužnosti. (3) U skladu sa čl. 113. i 114. ovog zakonika, kazna za krivično djelo iz stava (1) ovog člana povlači kao pravne posljedice osude: a) prestanak službene dužnosti i prestanak radnog odnosa; b) oduzimanje odlikovanja; c) zabrana vršenja službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom, sudskom, upravnom ili bilo kom organu koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih sredstava; d) zabrana sticanja službene dužnosti u zakonodavnoj, izvršnoj, sudskoj, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih sredstava.”

Nakon člana 203. Krivičnog zakonika dodaje se novi član 203.a koji glasi: “Neprovođenje odluka visokog predstavnika Član 203a (1) Službeno lice u instituciji Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, ili u kantonu, gradu ili općini ili mjesnoj zajednici ili bilo kojem obliku lokalna uprava i samouprava, odnosno odgovorno lice, koje ne primjenjuje, ne provodi, ne provodi ili na drugi način ne poštuje odluku Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, ili koja sprječava ili na drugi način ometa njenu primjenu, provedbu ili provođenje, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (2) Lice iz stava (1) kojem je naređeno, neposredno ili posredno, da se ponaša na način iz stava (1) ovog člana, a osjećalo se prinuđenim da izvrši takvo naređenje da ne izgubi sredstva za život ili ne da bude izložen maltretiranju na radu, ali je obavijestio nadređenog da se takvim radnjama može počiniti krivično djelo, može se blaže kazniti. (3) Lice iz stava (1) kome je naloženo, neposredno ili posredno, da se ponaša na način iz stava (1) ovog člana, ali je o takvoj situaciji obavijestilo nadležnog tužioca, oslobodit će se kazne. . (4) Za krivično djelo iz stava (1) ovog člana izriče se mjera bezbjednosti zabrane vršenja službe. (5) U skladu sa čl. 113. i 114. ovog zakonika, kazna za krivično djelo iz stava (1) ovog člana povlači kao pravne posljedice osude: a) prestanak službene dužnosti i prestanak radnog odnosa; b) oduzimanje odlikovanja; c) zabrana vršenja službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom, sudskom, upravnom ili bilo kom organu koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih sredstava; d) zabrana sticanja službene dužnosti u zakonodavnoj, izvršnoj, sudskoj, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih sredstava.”

Član 239. Krivičnog zakonika mijenja se i glasi: “(1) Službeno lice u instituciji Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, ili u kantonu, gradu ili općini ili mjesnoj zajednici ili bilo kom obliku lokalne uprave i samouprave, odnosno odgovornog lica, koje ne primjenjuje, ne provodi, ne provodi ili na drugi način ne poštuje konačnu i obavezujuću odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine uključujući odluku o privremenoj mjeri, konačnu i obavezujuću odluku ili privremenu mjeru Suda Bosne i Hercegovine, Doma za ljudska prava Bosne i Hercegovine ili Evropskog suda za ljudska prava, ili ko spriječi ili na drugi način ometa primjenu, provođenje ili izvršenje takve odluke, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (2) Lice iz stava (1) kojem je naređeno, neposredno ili posredno, da se ponaša na način iz stava (1) ovog člana, a osjećalo se prinuđenim da izvrši takvo naređenje da ne izgubi sredstva za život ili ne da bude izložen maltretiranju na radu, ali je obavijestio nadređenog da se takvim radnjama može počiniti krivično djelo, može se blaže kazniti. (3) Lice iz stava (1) kome je naloženo, neposredno ili posredno, da se ponaša na način iz stava (1) ovog člana, ali je o takvoj situaciji obavijestilo nadležnog tužioca, oslobodit će se kazne. . (4) Za krivično djelo iz stava (1) ovog člana izriče se mjera bezbjednosti zabrane vršenja službe. (5) U skladu sa čl. 113. i 114. ovog zakonika, kazna za krivično djelo iz stava (1) ovog člana povlači kao pravne posljedice osude: a) prestanak službene dužnosti i prestanak radnog odnosa; b) oduzimanje odlikovanja; c) zabrana vršenja službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom, sudskom, upravnom ili bilo kom organu koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih sredstava; d) zabrana sticanja službene dužnosti u zakonodavnoj, izvršnoj, sudskoj, upravnom ili bilo kom organu koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih sredstava.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE