“PA ŠTO STE OTKAZALI KONCERTE?”: Pogledajte poruke koje lede krv u žilama dok je Zenica zavijena u crno

Dok se Zenica, ali i čitava Bosna i Hercegovina, guše u suzama zbog nezapamćene tragedije koja je zadesila našu zajednicu, na društvenim mrežama svjedočimo nečemu što prikazuje realnu sliku društva u kojem se nalazimo.

Svjedočimo potpunom sumraku ljudskosti kod mlađih generacija, prenosi “072info”.

Vijest da je Zenica Summer Fest otkazan nakon što su u stravičnoj nesreći na planini život izgubili cijenjeni zenički planinari – ljudi koji su voljeli ovu zemlju, disali za njene visine i ostavili neizbrisiv trag – trebala je biti trenutak kada sve staje. Trenutak za tišinu, uzdah i saučešće.

Umjesto toga, dobili smo sebičnost.

“Pa što se sve otkazuje zbog pet stradalih?”, “Gasite ljudima želju za izaći”, “Upropastili nam ljeto”, “Nemamo više gdje izaći, pa ste nam i ovo ukinuli” – ovo nisu komentari botova. Ovo su stvarni statusi, storiji i komentari mladih ljudi iz našeg komšiluka. Generacija odgojena na instant zadovoljstvu, “skrolovanju” kroz tuđe živote i filterima koji brišu stvarnost, očigledno je filtrirala i vlastitu sposobnost da osjeti tuđu bol.

Da stvar bude gora, ti isti mladi ljudi sutra će na mrežama dijeliti citate o mentalnom zdravlju, empatiji i solidarnosti. Ali kada te vrijednosti treba pokazati na djelu – kada treba odustati od jedne noći pjevanja i skakanja u znak poštovanja prema porodicama koje upravo proživljavaju najgore dane svojih života – e, tada empatija postaje “smor”.

Organizatori Zenica Summer Festa donijeli su jedinu ispravnu, ljudsku i civilizacijsku odluku. Muzike će biti, festivala će biti, ljeto će doći i proći. Ali izgubljeni životi se ne vraćaju.

Ova pobuna dijela omladine nije samo pitanje lošeg ukusa, to je ozbiljan društveni alarm. Ako smo odgojili generaciju kojoj je otkazan koncert veća tragedija od ugašenih života na planini, onda smo kao društvo pali na najvažnijem ispitu.

Spustite telefone, ugasite zvučnike i bar na trenutak pokušajte zamisliti tuđu nesreću. Jer ako u vama više nema mjesta za tugu zbog sugrađana koji se nikada neće vratiti kući, onda ste u potpunom mraku – onom iz kojeg vas nijedan festivalski reflektor ne može izvući.