Pacijenti nemaju nadu da će ikada biti pozvani, na dijalizi su i po 40 godina

U Federaciji Bosne i Hercegovine u prošloj godini urađeno je 16 transplantacija bubrega, i to 10 u Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla i šest u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu.

Brojka pokazuje određeni pomak u odnosu na prethodne godine, ali je to i dalje daleko, kaže Tomislav Žuljević, predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika u FBiH, od 2016. i 2017. kada se u našoj zemlji, na godišnjem nivou, bilježilo oko 30 transplantacija.

Šta rade transplant kordinatori

– Šesnaest transplantacija u godini nedovoljno je ako uzmemo u obzir broj pacijenata koji čekaju na presađivanje bubrega i jetre. Oni koji čekaju transplantaciju jetre posebno su ugroženi, jer u posljednje četiri godine nije urađena nijedna. Prošle godine imali smo dvije kadaverične transplantacije (presađivanje organa sa mrtvih donora) i oba su bila iz Kantonalne bolnice Zenica, koja je i dalje najbolja bolnica u BiH.

Ostale transplantacije bile su sa živih donora, a kad se poredimo sa zemljama u regiji, posebno sa Hrvatskom, ali i šire, ta brojka je i dalje mala i puno više moramo raditi na tom polju – ističe Žuljević za Faktor.

Kao problem navodi činjenicu da menadžmentima u kliničkim centrima transplantacije nisu prioritet, a razlog su i što se zdravstvene ustanove u Sarajevu i Tuzli suočavaju sa nedostatkom kadra.

– Imam informaciju da su pacijenti obrađeni prije nešto više od mjesec dana, ali još čekaju na transplantaciju, što govori da klinički centri nemaju dovoljno stručnjaka koji će raditi transplantacije. No to je posao Federalnog ministarstva zdravstva koje treba rješavati kadrovske probleme. Pomenuo bi i transplant kordinatore. Ako je Zenica imala dva donora organa od preminule osobe, a Sarajevo i Tuzla nijednog, to nam govori da se mora napraviti ogroman iskorak i više razgovarati sa porodicama preminulih osoba kako bi dobili pristanke. Naravno da svijest građana BiH nije na nekom nivou, kada je riječ o doniranju organa, ali to se mora mijenjati. Donorska mreža BiH radi koliko može, mora se postaviti pitanje koliko transplant kordinatori, a imamo ih 12 ili 13, ulaze u razgovore sa porodicama pacijenata koji su moždano preminule osobe? Mi to vidimo kao usko grlo i stoga je nemoguće da Zenica ima dva donora, a Sarajevo i Tuzla, gdje je protok pacijenata, potencijalnih donora organa, daleko veći, nijednog. To nisu prazne priče, o tome postoje statistički podaci – navodi Žuljević.

Dodaje da su transplant kordinatori pod direktnom ingerencijom menadžera kliničkih centara, te ako oni ne žele da se rade, BiH će i dalje na godišnjem nivou imati 15 transplantacija, a daleko više onih koji će na presađivanje organa u inozemstvo.

– Mi smo naš stav prema transplantacijama u inozemstvu davno iznijeli. Nismo za to zbog puno razloga, kako zbog daljine putovanja pacijenta, posttransplantacijskog praćenja, ali i spuštanja kriterija koji izazivaju teške nuspojave, jer se transplantacije uglavnom rade u privatnim ustanovama, što opet pada na pleća naših ljekara. Na kraju, presađivanjem organa u BiH razvijamo transplantacijsku medicinu naše zemlje, a ako nastavimo slati ljude u druge države, izgubit ćemo i povjerenje i rutinu – naglašava Žuljević.

Rimac na poziciji skoro godinu, ali se ne vidi pomak

Ključan partner u poboljšanju stanja je Federalno ministarstvo zdravstva. Žuljević kaže kako su sa novim ministrom Nediljkom Rimcem održali sastanak u sedmom mjesecu prošle godine. Od tada više nisu razgovarali.

– Tada mi je izgledalo da je to novi početak, da smo napokon dobili čovjeka koji će imati razumijevanja za transplantaciju. Upoznali smo ga sa problemima i ono što očekujemo od ministarstva. Međutim, ministar je skoro godinu na toj poziciji, ne vidimo neki pomak.

Kaže kako je dobra stvar što izmjene i dopune Zakona o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja konačno idu u proceduru.

– Riječ je o unakrsnim transplantacijama. Mi smo ministarstvu poslali prijedlog da se Zakon dopuni kako bi se mogle raditi unakrsne transplantacije. Imam informaciju da Zakon ide u proceduru. To je dobra stvar, svjesni smo da on neće puno povećati broj transplantacija, ali će pokrenuti priču o tome, pa nek se i godišnje urade jedna ili dvije bit ćemo zadovoljni, jer se time spašavaju dva života – naglašava Žuljević.

Prema podacima Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika u FBiH, u BiH na dijalizi trenutno je oko 3.000 pacijenata, od čega u FBiH malo manje od 2.000

Oko 330 osoba u FBiH je na listi čekanja za transplantacije. Za presađivanje bubrega čeka 200, jetre – 35, srca – 25 i rožnice – 20.

– Moram kazati da broj pacijenata koji čekaju transplantaciju bubrega nije realan, jer od oko 1.800 onih koji čekaju, jedna trećina bi mogla biti podvrgnuta presađivanju, što znači da bi se taj broj trebao kretati oko 600. To nam govori da pacijenti nemaju nadu da će ikada biti pozvani na transplantaciju, što ih ne potiče da se prijave na listu čekanja, na koju možete doći nakon što uradite mnoge pretrage, od kojih su neke neugodne. Zato imamo pacijente koji su na dijalizi i blizu 40 godina – kaže Žuljević.