Screenshot 2 38
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Vijesti
Kurbani 2021

Pariski klimatski sporazum je generacijska prilika za Bosnu i Hercegovinu. Ako je propusti, ostat će crna rupa svijeta. Put do nove političke, ekonomske i kulturološke paradigme neće biti lak, ali je krucijalan za opstanak, ukazali su sagovornici Klix.ba.

Hipereksploatacija prirodnih resursa je iscrpila planetu Zemlju do granice iznemoglosti. To za posljedicu ima klimatske promjene koje su radikalno pogoršale egzistencijalne uslove svih živih bića. Nijedan dio svijeta nije pošteđen i niko neće biti pošteđen.

U strahu da bi postojeći ekonomski obrazac, čija su osnova fosilna goriva, zaista mogao značiti apokalipsu, svijet se Pariskim klimatskim sporazumom 2016. odlučio da promijeni način na koji funkcioniše.

Napuštanje postojećeg modela privređivanja neće značiti samo ekonomske posljedice, već će uzrokovati i velike društvene promjene. Bosna i Hercegovina se potpisivanjem ovog sporazuma obavezala da će biti dio promjene. Da li će to zaista biti tako, zavisi od nje same.

Ovo su istakli sagovornici Klix.ba, profesor na Fakultetu elektrotehnike u Tuzli i predsjednik Upravnog odbora ReSETa – Centra za održivu energetsku tranziciju Mirza Kušljugić te profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu Aziz Šunje.

Šta je Pariski klimatski sporazum

Kušljugić je u razgovoru za naš portal napomenuo da su klimatske promjene, kako je rekao, najveći egzistencijalni problem čovječanstva u 21. vijeku, ali problem koji ova generacija može riješiti. Pariski sporazum je istakao kao okvir unutar kojeg se taj problem treba rješavati.

Već u novembru ove godine u Glasgowu bi trebali biti postavljeni novi ciljevi za zaštitu okoliša i klime.

“Na konferenciji koja će se održati u novembru bit će razmotreni novi planovi, koji imaju za cilj da se ograniči povećanje globalne prosječne temperature na maksimalno 1,5 stepeni celzija, što zahtijeva da se postigne potpuna dekarbonizacija ekonomije do 2050. godine”, ukazao je Kušljugić.

Podsjetio je da je nakon ratificiranja Pariskog sporazuma 2016., u 2018. godini objavljen izvještaj Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC), za koji je naveo da je najmeritornije naučno tijelo Ujedinjenih nacija (UN). Iz izvještaja je izdvojio upozorenje na dramatične posljedice, ako se ne bude reagovalo u periodu od 2021. do 2030.

“Ako ova generacija želi riješiti ovaj egzistencijalni problem, mora djelovati u narednih deset godina”, dodaje i ističe da je o tome postignut konsenzus među političarima, među kojima su oni država članica Evropske unije, Sjedinjenih Američkih Država, Indije i Kine.

Prethodno spomenute zemlje je naveo kao one koje uzrokuju 70 posto od ukupnih emisija štetnih gasova s efektom staklenika. Zbog toga je ocijenjeno da budućnost svijeta prvenstveno zavisi od njihovog djelovanja.

Međutim, Kušljugić je ukazao, da bi se postigla dekarbonizacija, tj. da bi se realizovala energetska tranzicija, potrebno je da djeluju sve zemlje svijeta. Podsjetio je da su nakon ratificiranja Pariskog sporazuma u Evropi ojačale zelene, ekološke, environmentalističke stranke te da se očekuje da će sljedeći mjesec EU usvojiti regulatorni okvir za tzv. “Zeleni dogovor” ili “Zeleni plan” (EU Green Deal). Osim toga, administracija američkog predsjednika Joea Bidena također radi na operacionalizaciji “Novog zelenog dogovora” (New Green Deal). Slične planove imaju Indija, Kina, ali i druge razvijene države, članice G20.

“Definitivno svijetu u sljedećih deset godina predstoje dramatične, radikalne promjene ekonomije, a vjerovatno i cijele strukture industrije nazvane četvrtom industrijskom revolucijom. To je radikalan proces transformacije, koji se dešava svakih 100 godina. Ovo je treći put da se iz temelja mijenjaju telekomunikaciona, energetska i transportna infrastruktura”, izjavio je i naglasio da je to nezaustavljiv proces.

Za profesora Kušljugića je samo pitanje kako će se države tim promjenama prilagoditi i koliko će promjene biti pravične – kako da razvijene države pomognu zemljama u razvoju da učestvuju u ovom procesu.

Knjigu Naomi Klein “This changes everything: Capitalism vs. The Climate” (Ovo mijenja sve: Kapitalizam protiv klime) je istakao kao djelo u kojem se opisuje o kakvoj radikalnoj društveno-ekonomskoj transformaciji je riječ.

Šta će ovaj sporazum značiti za Bosnu i Hercegovinu

U nastavku je govorio o tome šta će Pariski sporazum značiti za Bosnu i Hercegovinu. U tom kontekstu je napomenuo da EU, kao glavni vanjskotrgovinski partner Bosne i Hercegovine, želi biti lider ove transformacije.

“Vizija EU je da do 2050. cijeli evropski kontinent, što uključuje i Jugoistočnu Evropu, bude karbonski neutralan. To znači prestanak korištenja uglja za proizvodnju električne energije najkasnije do 2040., a do 2050. i prestanak korištenja prirodnog gasa za proizvodnju struje i skoro potpuni prestanak korištenja naftnih derivata za transport. To će se znatno odraziti i na Bosnu i Hercegovinu”, ukazao je Kušljugić u razgovoru za Klix.ba.

Naveo je da se od Bosne i Hercegovine očekuje da se priključi ovom procesu, iako nije članica EU.

“Očekuje se da proces shvate kao priliku, a ne isključivo kao izazov i problem. EU je ponudila Sofijsku deklaraciju, a koju su države Zapadnog Balkana potpisale u okviru procesa Berlin Plus”, kazao je i potcrtao da je buduće članstvo u uniji sve više uslovljeno politikama o klimi.

Pregovaračka poglavlja 15 o energiji i 27 o životnoj sredini je izdvojio kao ključna u procesu usklađivanja s pravnom stečevinom EU, a Srbiju je istakao kao državu koja će vjerovatno biti prva koja će ih uskoro morati ispregovarati.

Naglasio je da se u toj transformaciji najbitnijim indikatorom opredijeljenosti za tranziciju smatra određivanje godine u kojoj se planira prestati koristiti ugalj za proizvodnju električne energije. Istakao je da je to “psihološka prekretnica” u društvenoj transformaciji koja je neophodna za realizaciju energetske tranzicije.

Da li će Bosna i Hercegovina postati nekonkurentan izvoznik struje

Ukazao je da će se dekarbonizacija u EU vršiti putem šeme ograničavanja i trgovanja emisijama (EU ETS). Istakao je da EU planira zaštititi svoje kompanije od nelojalne konkurencije u državama u kojima se ne oporezuje ugljendioksid, odnosno koje nemaju uveden sistem trgovanja emisijama.

Evo šta će to značiti za Bosnu i Hercegovinu.

“Jedna trećina električne energije koja se proizvede u Bosni i Hercegovini se izvozi u EU. Na regionalnoj berzi cijena struje iznosi skoro 50 eura po megavat satu. Za proizvodnju jednog megavat sata struje u termoelektranama na ugalj emituje se jedna tona ugljendioksida. Sve termoelektrane u EU trenutno moraju na operativne troškove platiti tzv. taksu za emitovanje ugljendioksida, i putem ETS sheme, koja iznosi više od 50 eura po toni za proizvedenu struju u iznosu većem od 50 eura. Ako bi Bosna i Hercegovina nastavila izvoziti struju uz emitovanje ugljendioksida i ako bi morala plaćati ovu taksu, naše termoelektrane bi bile nekonkurentne”, rekao je i naveo da su zbog toga vlasti zapadnobalkanskih država odugovlačile uvođenje sistema trgovanja emisijama.

Ali, unija već sprema odgovor.

“EU 14. jula usvaja paket politika i regulative, koji, između ostalog, sadrži Mehanizam za carinsko prilagođavanje na granicama EU za proizvode koji se uvoze iz država u kojima ne postoje takse za ugljendioksid. Vjerovatno će od 2023. godine izvoz struje iz Bosne i Hercegovine biti suočen s ovom mjerom. Uvoznici će morati plaćati dodatnu taksu za emisije ugljendioksida i samim tim će naša proizvodnja postati nekonkurentna”, upozorio je Kušljugić u razgovoru za Klix.ba.

Jedini način da se Bosna i Hercegovina zaštiti od primjene ove mjere jeste da i ona uvede sličan mehanizam. Očekuje da će se, osim struje, takse naplaćivati i za proizvode od aluminija, čelika, cement, hemijske proizvode i druge energijski intenzivne proizvode.

S obzirom na prethodno istaknuto, poručio je da je krajnje vrijeme da se ozbiljno pristupi ovom pitanju.

“Blok 7 Termoelektrane Tuzla u suprotnosti s Pariskim klimatskim sporazumom”

Naglasio je da se od Bosne i Hercegovine očekuje da izradi nekoliko planskih dokumenata na osnovu kojih će se provoditi Pariski klimatski sporazum.

“Prvi se zove Inovirani dobrovoljni doprinosi (NDC), a drugi je Strategija niskokarbonskog razvoja do 2050. Ove formalne uslove Bosna i Hercegovina je ispunila tako što je usvojila oba dokumenta i poslala ih u Sekreterijat za praćenje provođenja klimatskog sporazuma (UNFCCC) u Bonu. Potcrtavam da je riječ o formalnom ispunjavanju zahtjeva o usvajanju navedenih dokumena. Jer Strategijom niskokarbonskog razvoja je predviđena gradnja i novih termoelektrana na ugalj snage 1.050 megavati. Doduše, to je planirano kao tranziciono rješenje. U tih 1.050 megavata je i Blok 7 Termoelektrane Tuzla. Planiranje gradnje novih, makar i tranzicionih termoelektrana je u potpunosti u suprotnosti sa smislom, konceptom i duhom Pariskog sporazuma. Treba entitetske vlade i Vijeće ministara pitati zašto je to tako usvojeno, a istovremeno potpisujemo Sofijsku deklaraciju”, poručio je.

Kušljugić smatra da će Bosna i Hercegovina u Nacionalnom energetskom i klimatskom planu (NECP), kako je rekao, morati biti ambicioznija. Pa tako očekuje da on neće podrazumijevati gradnju novih termoelektrana te da će uključivati određivanje godine u kojoj će se u potpunosti prestati koristiti ugalj za proizvodnju električne energije.

“U opticaju je period između 2045. i 2050. godine. Nemamo diskusije o tome da li smo spremni za taj korak, koji je uslovno rečeno udaljen manje od 30 godina, što za energetiku nije dug period”, izjavio je.

Sudeći po trenutnim okolnostima ocijenio je da Bosna i Hercegovina i zemlje članice Energetske zajednice nisu spremne za ovaj korak. Pozivajući se na aktuelna istraživanja, u kojima učestvuje ReSET Centar, ukazao je da države ne razumiju o kakvim je promjenama riječ i da nemaju dovoljno institucionalnog kapaciteta za energetsku tranziciju.

Ako se nešto ne promijeni, upozorio je da Bosna i Hercegovina i pojedine druge zemlje regije idu ka stanju u kojem neće moći upravljati tranzicionim procesima.

“Bosna i Hercegovina mora uraditi tri stvari”

U nastavku je obrazložio šta je potrebno učiniti pa je tako izdvojio tri stvari.

“Otvoriti dijalog i raspravu kod nadležnih institucija. U taj dijalog uključiti širu javnost preko medija, a posebno nevladine organizacije, sindikate i građane. Pod dva, od starta projektovati proces energetske tranzicije koji je inkluzivan i pravičan. Inkluzivno znači da budu uključene lokalne vlasti, preduzeća, nevladine organizacije i građani koji će na kraju platiti tranziciju. Jedino njihovim učešćem tranzicija može biti uspješna. Niko ne može natjerati nekoga da kupi električni automobil, ako tranzicija nije potaknuta određenim mjerama. U konačnici, u svakoj revoluciji postoje dobitnici i gubitnici. Gubitnici su oni koji sada imaju određene pozicije, a to su uglavnom uposleni, njihove porodice i regije koje ovise o eksploataciji fosilnih goriva. Kod nas je to ugalj. Pravična tranzicija znači socijalno zbrinjavanje, ekonomsko restrukturiranje i postepene promjene u kojima niko neće biti zapostavljen”, objasnio je.

Također je podsjetio da EU i Svjetska banka (WB) već rade na prethodno navedenom. Smatra da razmišljanje načelnika Banovića, Breze, Kaknja, Ugljevika i Gacka – koji sada ekonomski znatno ovise u uglju – pokazuje da su svjesni da se njihova ekonomija mora diverzificirati. Kušljugić smatra da se ovim lokalnim zajednicama mora pomoći.

“Zamislite život u Bosni i Hercegovini 2050. godine ako se ne priključimo ovom procesu”

Istakao je da će tranzicija trajati i do 20 godina, ali da nije poželjno da predugo traje.

“Sljedećih deset godina će biti ključno, i ko u sljedećih deset godina uhvati korak, taj postaje dio nove ekonomije 21. vijeka”, kazao je.

Da bi objasnio koliko je opasno ako Bosna i Hercegovina ne uhvati korak, izdvojio je predstavnika jedne velike svjetske kompanije.

“Apostrofirat ću izjavu predstavnika jedne velike multinacionalne kompanije s konferencije Berlin Plus procesa. Na pitanje šta njegova kompanija misli za zemlje koje ne budu išle putem tranzicije, odgovorio je da jednostavno neće ulagati u te zemlje. Mišljenje mnogih ekonomista jeste da je ‘zeleni ekonomski oporavak’ ekonomija jedini način da se izađe iz krize koju je uzrokovala pandemija koronavirusa”, izjavio je Kušljugić za Klix.ba i dodao da EU u te svrhe želi investirati milijarde eura na Zapadnom Balkanu.

Prema njegovim riječima, to se može iskoristiti.

“Prema mom mišljenju je jedino pitanje kako da to sve orgnaizujemo, a pitanja da li trebamo i da li možemo su pitanja koja trebamo ostaviti iza nas. U predstojećem istraživanju koje se provodi u regionu za potrebe izrade izvještaja ‘Barometar spremnosti država za održivu energetsku tranziciju’, očekujem da će više od stotinu pozvanih eksperata postići konsenzus o prioritetnim koracima energetske tranzicije u narednih nekoliko godina. Da li moramo – ništa ne moramo. Zamislite život u Bosni i Hercegovini 2050. ako se ne priključimo ovom procesu. Možda je prije nekoliko godina izgledalo kao utopija da se dekarbonizacija može realizovati. Danas je utopija da se može nastaviti bez ikakvih promjena. Temperature više od 40 stepeni celzija u junu u Bosni pokazuju da se klimatsko zagrijavanje osjeti na svakom dijelu planete pa i kod nas”, potcrtao je profesor Mirza Kušljugić.

Šta će Pariski sporazum značiti za građane, prije svega za rudare

I profesor Aziz Šunje je ukazao na to da je budućnost termoelektrana upitna, s obzirom na to šta podrazumijeva Pariski klimatski sporazum. Nije pobornik eksploatacije vode za proizvodnju struje kroz male hidroelektrane. Tvrdi da od toga korist imaju samo investitori i vlasnici. Pri tome je napomenuo važnost očuvanja vode kao uslova za život.

“To je naša konkurentska prednost u drugim dimenzijama”, dodaje.

Tema razgovora s njim je bilo i to šta će Pariski klimatski sporazum značiti za same građane. Pa je tako istakao da će vlast biti primorana iznaći novčane podsticaje, subvencije za kupovinu električnih i hibridnih automobila. Smatra da će to biti izazov prilikom planiranja budžeta.

Međutim, izdvojio je i druge vrste podsticaja za kupovinu ovih automobila, kao što je besplatan parking.

Ocijenio je da sudbina rudara nije neizvjesna samo zbog Pariskog sporazuma, već i zbog četvrte industrijske revolucije – robotizacije proizvodnje.

“Vidite, čovjeku nije mjesto pod zemljom. Nema dvojbe da će tehnološki razvoj omogućiti da se roboti koriste pod zemljom. Pitanje rudnika i rudara treba sada rješavati i ne zamajavati ih više. Mora se pronaći način kako ih zbrinuti, prekvalifikovati ih ili dokvalifikovati. Elektroprivreda treba voditi taj proces i biti svjesna konteksta Pariskog sporazuma”, poručio je Šunje u razgovoru za Klix.ba.

Korištenje obnovljivh izvora energije ima negativne posljedice

Ali, istakao je i da korištenje obnoviljivih izvora energije ima negativne posljedice. Kako je rekao, teško je nadomjestiti količinu električne energije koju proizvede jedna termoelektrana. Između ostalog, podsjetio je da vjetroelektrane utječu na kretanje ptica te da je za solarne panele potreban povoljan prostor.

Govoreći o solarnim panelima, profesor Šunje je naglasio da se građani moraju educirati o značaju njihovog korištenja, a kako bi se podstakli da ih kupe. Naveo je i to da građevine moraju biti takve da troše manje energije, što nije slučaj s većinom njih, a što ima za posljedicu veliko zagađenje.