Pčelari u očaju: “Duša me boli, ovo je strašno”

Pčelari iz Međumirja u Hrvatskoj, kažu da ih boli duša. Umjesto da se raduju godišnjem dobu cvatnje, kad pčele letačice prikupljaju pelud za med, zadnjih nekoliko dana s nemoći gledaju mrtve pčele ispred košnica.

Toliko ih je da ih moraju sakupljati lopatama, piše Jutarnji list.

Ni sedam dana nakon što su prvi pčelari prijavili masovni pomor, agonija nije završila. Svakodnevno neki od pčelara dožive šok kad odu do svojih košnica na međimurskim poljima.

Na području Preloga do srijede je uginulo 20-ak miliona ovih jedinki. Deja vu je to događanja od prije dvije godine, kad je čovjek svojim bahatim nemarom, špricanjem uljane repice, bilo zabranjenim pesticidima ili legalnima, ali nepravilnom upotrebom, u pet naselja usmrtio čak 57 miliona životinja bez kojih nema života na zemlji.

I ono što je pčelarima najgore, znaju da to ne može biti slučajno. Umjesto da su repicu pošpricali dvije sedmice prije cvatnje, ratari kasne i baš ih briga što će uzrokovati pomor pčela.

Pčelarima je dosta okolišanja i direktno upiru prstom u neke proizvođače uljane repice i državne institucije. Inspektorat, za koji niko ne zna je li, kome i koliko uzoraka uopće uzeo, a kamoli kada će oni biti analizirani.

Ono što se tada dogodilo na zapadu Međimurja, uz rijeku Muru, danas je na istoku, oko Preloga i u središtu, oko Čakovca.

“Nikad ranije na repici, a vozimo pčele na nju 20 godina, nije bilo problema. Lista dozvoljenih pesticida se mijenjala, sredstva opasna za pčele su s nje maknuta. I sad imamo ovo. To znači da se mora raditi o sredstvu koje na listi nije ni bilo. Nešto gore od svega što smo imali u dva desetljeća, najvjerovatnije ilegalno. Ne znamo šta nas čeka, u svakom slučaju nije dobro”, rekao je u utorak poslijepodne Željko Trupković, predsjednik Udruženja pčelara “Agacija”.

Dotad je trovanje prijavilo šest pčelara. Sat vremena kasnije on je bio sedmi. Otrovano mu je 12 potpuno novih pčelinjih zajednica, koje bi, da je sve ostalo u redu, dale 250 kilograma meda od bagrema. Uokolo su parcele uljane repice, prskane su dan ranije.

“Pozvali smo inspektora i tražili analizu repice na aktivnu tvar Fipronil, zabranjenu prije 15 godina. Rado bismo sami dali pčele na analizu, ali testiranje samo na jednu tvar košta nekoliko desetaka hiljada kuna”, rekao je slomljeni Trupković.

Trojica pčelara čije su košnice nastradale odbili su razgovor u strahu od gubitka kupaca iako, budu li šutjeli, a trovanje se nastavi, kaže Trupković, meda za prodaju neće ni biti.

Nakon dvije godine škrte proizvodnje, lanjske godine zbog kasnog mraza koji je zaustavio cvatnju, ova je godina izgledala medonosno perspektivna. Čekala se cvatnja bagrema između 1. i 5. maja, a onda je uslijedila katastrofa.

Vitomir Mlinarec u Prelogu je u dva pčelinjaka starija od stotinu godina ostao bez 63 košnice. Trovanja je bilo i dosad, ali ovakvog intenziteta – nikad. Na poljima oko ovoga s košnicama nasadi su uljane repice, oko 20 hektara.

“Sve letačice su umrle i 20-ak dana sigurno nemam pčela koje bi bilo što pametno mogle donijeti u košnicu. Bude li otrov djelovao i dalje, umrijet će i pčele u košnici, šta ćemo vidjeti za nekoliko dana. Šteta je ogromna, za mene ovogodišnje paše nema. U prosječnoj, urednoj pčelarskoj godini po košnici bude 20 kilograma bagrema. Pa računajmo, na moje 63 uništene košnice to je više od tone meda. To je direktni trošak. Koliko sam živ, više od 60 godina, nije mi se dogodilo da ostanem bez ijedne kile bagremova meda. Prvi se put to dogodilo prošle pčelarske godine”, rekao je Vitomir koji je trovanje prijavio policiji. 

“Svake se godine u aprilu bojim doći na pčelinjak, zadnje desetljeće prvo pogledam ima li mrtvih. Uvijek ih je bilo, ali malo, iako nije trebala biti nijedna. Sve je to dovelo do ovoga sad, nije se dogodilo preko noći. Pčelarske su godine sve lošije. U zadnjih je pet godina samo jedna bila normalna za većinu pčelara. Evo, meni su sad otišle sve radilice koje bi mi mogle donijeti med. Neću propasti, ali boli me duša. I da je to neka prirodna katastrofa koju ne možeš izbjeći, ali kad se radi o ljudskom nemaru, provokaciji ili nonšalantnosti ‘ko meni šta može’, to je strašno”, kaže Mlinarec.

Kad se u Sloveniji, oko Murske Sobote, dogodio sličan pomor, u njemačkim je laboratorijima pronađen uzrok i digla se velika prašina o odgovornosti, a zadnje je bilo prije sedam godina.

Nikola Kezić, profesor pčelarstva s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, kojeg pčelari izuzetno cijene, kaže da situacija s pčelama u Hrvatskoj ozbiljna, ali je, čini se, niko izuzev pčelara takvom ne shvata.

Podsjetio nas je na pomor pčela u Americi prije deset godina, nazvan CCD.

“Tada su na noge digli kompletnu naučnu javnost i pokušali su riješiti problem, nakon čega je i Europa obratila pažnju na izumiranje pčela. Pčela je najpouzdaniji oprašivač jer je vjerna svom izvoru hrane. Najvažnije je oprašivanje samoniklog bilja koje nama proizvodi kisik. Bez toga bi koncentracija kisika za ljude bila znatno poremećena. Pčele su važna cigla u temeljnom zidu našeg postojanja. Izmaknemo li jednu ciglu iz tog zida, on postaje nestabilan. Pitanje je potresa koji će taj zid srušiti”, rekao je profesor.

Država Hrvatska je 2020. godine finansijski obeštetila međimurske pčelare, ali emotivno ne može. Pčelari su, nakon što je priča poprimila velike razmjere u medijima i naučna se zajednica digla na noge, od države dobili ukupno milion kuna, koje su raspodijeljene na 1200-tinjak košnica. Ispalo je oko 680 kuna po košnici. Mogli su se i s maksimalnih 100 bodova natjecati na mjeri 5,2 u poljoprivredi.

Kad pčelaru ugibaju pčele, za njih je to doslovno porodična tragedija. Odnos pčelara s pčelama laiku je nepoznat.

Saborski zastupnici na zasjedanju su 30. marta pozdravili zabranu primjene pesticida opasnih za pčele u vrijeme cvatnje poljoprivrednih kultura kako se ne bi ponovio slučaj iz juna 2020., kada su u Međimurju uginuli milioni pčela.

Manje od mjesec dana kasnije, uslijedio je novi pomor.