Penzioner iz BiH koji je kupio voz, sada pravi i željezničku stanicu kod Žepča

Mladen Cvitanović nakon zaslužene penzije u Norveškoj vratio se u Golubinju, mjesto između Zenice i Žepča kako bi ispunio svoje snove, a jedan od njih je i izgradnja željezničke stanice s pravom lokomotivom i vagonima.

Parnu lokomotivu već je nabavio, a odlikuju je originalni dijelovi koji se nalaze na njoj i još uvijek je u funkciji. Dva vagona je već nabavio, šine postavio, a slijedi gradnja prave željezničke stanice. Sve što radi, radi u pomen i čast svog djeda koji je poginuo na željeznici, a vagoni će imati svrhu prenoćišta.

Od siroćeta do šefa na naftnoj platformi

“Imao sam veoma teško djetinjstvo. Kao dijete sam 1969. godine otišao u Norvešku, bio sam siroče, a othranila me tetka jer je otac bio na robiji, a majka u bolnici u Tarčinu. U školi sam ovdje imao sve petice, a dolaskom u Norvešku postao sam nepismen. U tom gradu sam upisao boks, pokazao sam se dobro i postao sam šampion pokrajine. U školi sam imao prosječne rezultate, ne dovoljno dobre za fakultet, ali s obzirom na to da je Norveška jaka u brodogradnji, a Amerikanci su iz Vijetnama povlačili brodove u to brodogradilište, tu sam se i zaposlio”, kaže Cvitanović.

Kako bi se zaposlio, prepravio je svoje godine, a to je bilo jasno i ljudima koji su mu tada, razumijevajući situaciju, dali posao. Tokom tog perioda bio je i u Vijetnamu, gdje je jasno slušao naredbe, a jednog generala je, kaže, spasio u Nikaragvi kada su vozili oružje.

Služio vojsku za Amerikance

“On se s Grcima se svađao oko nekih stvari i kada je došlo do usijanja, onako mali, stao sam u obranu generala, udario ih šakom i rekao generalu da bježimo. Taj general me zavolio, bio je treća generacija oficira u vojsci i rekao mi je da idem na vojnu akademiju u Norveškoj te da ću biti jedan od 16 vojnika koji će ići na akademiju u Ameriku”, priča nam Cvitanović u svojoj porodičnoj kući.

Svoju priču nastavlja sjećanjem na trenutak kada mu je u kasarni saopćeno da je odabran da ide na akademiju u SAD. Dvije godine je bio na ratištu za Amerikance, a po povratku u Norvešku, kada su pronašli naftu, radio je na platformi.

“Pilot sam postao preko vojske, tražio sam posao na platformi i tu sam radio 35 godina, a posljednjih 20 godina kao čuvar helikoptera. Imao sam šest platformi i kontrolisao sam helikopterima. To je veoma interesantan posao bio, ali i odgovoran”, dodaje Cvitanović.

Svjetski čovjek s ljubavlju prema rodnom mjestu

Međutim, u svim tim godinama rada naš sagovornik je pauzu između smjena na platformi u Njemačkoj iskorištavao da posjeti svoju rodnu zemlju, porodičnu kuću, u mjestu Golubinja između Zenice i Žepča.

“Dolazi sam 4-5 puta u godini, a prije 15-ak godina ova kuća je bila ruševina. Kupio sam kuću od strine, pokrio sam je crijepom da se osuši jer je bila ruševina, tražio sam materijal kako bi vidio kakva je kuća izgledala prvi put pa sam se posvetio tome i uspio sam je ponovo obnoviti ili napraviti, u originalnom izgledu. Ovo je najljepši hotel na svijetu”, pojašnjava naš sagovornik.

Osim kuće koju je veoma teško primijetiti dok se vozite magistralnim putem M-17, unazad nekoliko godina pažnju privlači i Golubinjska lokomotiva koja je ustvari samo dio postavke Cvitanovića koju planira napraviti pored magistralnog puta.

“Kada sam je vidio, rekao sam odmah da je to lokomotiva koju želim. Renovirane su dvije, jedna je u Londonu, a druga je kod mene. Imam 32 oldtimera s originalnim dijelovima, lokomotivu koja ima sve originalne dijelove i koja je funkcionalna, vagone koje sam kupio od Željeznica Hrvatske s originalnim i autentičnim namještajem. Jednostavno, ja volim sve što je staro, osim starih žena”, kroz smijeh govori naš sagovornik.

Hotel, restoran i željeznička stanica u čast preminulog djeda
U planu je da na lokaciji napravi željezničku stanicu u čast djeda koji je poginuo na željeznici. U dva vagona Cvitanović će smjestiti devet spavaćih soba, na željezničkoj stanici će smjestiti tri vagona s lokomotivom te napraviti pravu željezničku stanicu sa semaforima i skretnicama.