Petogodišnji Momin iz Gaze pokušava ponovo živjeti: “Šta sam uradio pa nemam noge?”

Petogodišnji Momin iz Gaze izgubio je obje noge i sjećanja na djetinjstvo, ali ne i uspomenu na brata blizanca kojeg svakodnevno traži Momin Sameh Alhamss imao je samo dvije godine kada je tokom izraelskih napada na Gazu 2023. godine raketa pogodila kuću u kojoj je živio s porodicom. Ostao je zatrpan pod ruševinama, dok su njegova dvojica amidža poginula. Njegov otac izgubio je stopalo, a nana po ocu jednu ruku.

Mominova majka i brat blizanac Muhamed u trenutku napada nisu bili kod kuće. Otišli su u prodavnicu po hljeb. Spasioci su dječaka izvukli iz ruševina nakon približno šest sati, a potom je prebačen u bolnicu.

Nakon liječenja u nekoliko bolnica, Momin je s nanom Hanan Abdelal otišao u Egipat, a zatim u Tursku. Tamo je nastavio liječenje, prošao kroz pet operacija i dugotrajan oporavak. Danas koristi električna invalidska kolica i školuje se u općini Kečioren (Keçiören) u Ankari.

Teška trauma

Njegova nana Hanan najveća mu je podrška. U razgovoru za agenciju Anadolija ispričala je da se dječak teško nosio s posljedicama traume i da se njegovo psihičko stanje tokom liječenja znatno pogoršalo.

– Momin pita šta je uradio pa nema noge. Sada je njegovo psihičko stanje dobro. Želim da Momin živi normalnim životom, ali to je veoma teško – rekla je Abdelal.

Dodala je da je dječak nakon prijema u bolnicu izgubio veliki dio sjećanja. Ne sjeća se majke i oca, a nanu smatra svojom majkom i tako je oslovljava. Jedina osoba iz ranijeg života koju pamti jeste brat blizanac Muhammed.

– Momin svake minute pita gdje je Muhammed, je li dobro. Sjeća se samo Muhammeda – ispričala je nana.

Uprkos svemu što je preživio, Momin je počeo graditi novi život. Svakog jutra ide u školu, a nakon nastave pohađa časove Kur’ana u Udruženju za kulturu, umjetnost, obrazovanje, nauku i solidarnost „Jedi Ikлим“ (Yedi İklim).

Prema riječima njegove nane, dječak je veoma pametan, voli plivanje, crtanje i pisanje zadaće, a posebno ga zanimaju avioni. Kaže da se postepeno navikava na svoje stanje i da mu druženje s drugom djecom mnogo znači.

Podrška djeci pogođenoj ratom

Kemal Ozajdin (Kemal Özaydın), predsjednik udruženja „Jedi Ikлим“, rekao je da organizacija pomaže djeci koja su pogođena ratom i žive u teškim okolnostima. Pored obrazovanja, osiguravaju im hranu, odjeću i školski pribor.

Udruženje trenutno pruža podršku za 101 dijete, uzrasta od pet do 18 godina. Među njima su djeca koja su stigla iz Sirije, Iraka i Gaze, a neka su došla bez članova porodice ili potrebnih dokumenata.

Ozajdin je istakao da organizacija organizuje aktivnosti koje djeci pomažu da se razvijaju, druže i uključe u društvo.

– Moramo povećati osjetljivost društva. Ljudi koji nisu u nepovoljnom položaju ne obraćaju dovoljno pažnje na stanje djece i porodica koje jesu. To nas žalosti“ – rekao je.

Mominova porodica i dalje je razdvojena, a dječak odrasta daleko od Gaze, noseći posljedice napada koji mu je obilježio najranije godine života. Dok se prilagođava svakodnevici u Turskoj, njegova nana nastoji mu pružiti sigurnost i podršku, uz nadu da će jednog dana moći živjeti što samostalnije i bezbrižnije.

Avaz.baw