PISMO MOSTARKE POLITIČARIMA: Zabranjeno disanje

Pistaljka072info

Na adresu naše redakcija stigla je još jedna tema za našu rubriku ‘Pištaljka’, a tekst prenosimo bez korekcija:

Kažu da je najgora kletva za čovjeka ona – da Bog da imao pa nemao. Znam da jeste, osjetila sam je na vlastitoj koži. Zahvaljujući vama dragi naši političari. Jer ste se dobro potrudili da izbacite riječ prosječno, da izbacite srednju klasu na bilo koji način. Ili demo igrati za vas ili ne. Rekla sam „NE“. I potonula. To je ono što vama želim. Ni smrt, ni bolest niti ikakvu takvu patnju. Samo jednu stvar ste zaslužili. Da svaki mjesec morate preživjeti od 80 maraka socijalne pomodi, ili 320 maraka jadne mirovine, dok vam samo osnovni računi iznose polovicu te iste. Želim da na vlastitoj koži doživite šta znači dobiti otkaz na poslu koji vam je značio sve mada niste bili ni dan osigurani, mada ni vaše plade nisu bile redovne. Ali ste se radovali ko malo dijete kada je dobijete, a još veda radost je kada od te iste djetetu kupite čokoladu. I taj izraz na licu, taj osmjeh kada to isto vaše dijete ugleda tu čokoladu nakon Boga pitaj koliko vremena. Želim da na vlastitoj koži osjetite kako je u ovoj državi školovati dvoje, troje i više djece, kada morate kupiti te silne teke – debele, tanke, velike, male, pisanske, računske, crtanke, pisanke, računaljke…. Ponekad pomislim da de izdavači uskoro biti bogatiji od farmaceuta koliko su vrsta bilježnica izmislili. I knjiga. Imaš sve knjige za osnovnu školu, od prvog do osmog razreda – i odjednom ti uvedu devetogodišnju. Ista kao i osmogodišnja samo prvi razred podijeljen. I puna kuda knjiga ne vrijedi. Mada ionako nebi vrijedila jer ponekad imam osjedaj da 2+2 očigledno nije 4, da slovo A nije A, da se sve mjenja – jer kako drugačije objasniti da svake godine postoji neka knjiga, neki udžbenik koji ne vrijedi!?!

A i ono što vrijedi puno je nekih grešaka, napisano tako da ni mnogi odrasli ne razumiju šta je pisac htio redi. A od svih knjiga najzanimljivija mi je Povijest –Istorija – Historija. Više laži, više gluposti, više gadarija i ispiranja mozgova, više mržnje samo sam čula iz vaših usta gospodo političari. I ko je započeo rat? Da li su to Hrvati, Srbi ili Bošnjaci? Ili su možda Ustaše, Četnici i Balije? A možda su Katolici, Pravoslavci i Muslimani? Ne bih rekla. Rat su izmislile gladne duše, ali one gladne novca, modi i vlasti, gladne poput vas, kojima ljudski život ne vrijedi, spremni su žrtvovati sve i svakoga za pare. VI ste ga započeli, Vi ga i dalje vodite. Rat nije stao, stale su granate, metci, bombe ali rat ne. On se i dalje vodi, samo ovaj je onaj mukli, ubija polako, na njega niko nije spreman. I gori je od onoga 1992 i 1993. U onome su ljudi uzimali puške i pucali jedni na druge da se odbrane draga gospodo, i vi to dobro znate. A nisu se borili da bi uništili jedni druge, ved su mislili da de time stedi slobodu, pravo, bududnost svojim potomcima, bududnost u kojoj se nede morati sramiti onoga ko su, što su, bududnost u kojoj de živjeti normalno, imati posao i imati slobodu vjere, nacije, života. Time ste hranili sve one mlade ljude koji su dali živote ili dio sebe za ovu zemlju, ma kako se ona zvala.

A šta smo dobili? Dobili smo vas. Beskrupulozne, bezdušne vođe ovoga stada ovaca koje bleji tako da ga niko ne čuje. Upropastili ste sve šta smo imali. Pokrali ste sve šta ste mogli pokrasti. Uzeli ste nam sve šta ste mogli uzeti. I malo vam je. Još ste gladni, želite još i još mada ste svjesni da vam praunuci mogu živjeti lagodnim životom od onoga što ste vi ukrali. Malo vam je, čobani. Želite još, želite sve. I bojim se da de te i dobiti na kraju sve, jer pobogu ko je milijon ljudi naspram vas? Šta vam može jedan milijon ljudi?

I sad dolazimo do glavnog dijela. Ja sam jedna od milijon ljudi, koja pomno prati sve šta se dešava. Pratim i ne mogu vjerovati.

S jedne strane narod je ustao. Ovaj jadni, ogorčeni narod digao se na noge i rekao vam dosta. Među tim narodom vidjela sam najviše gladnog i napadenog naroda. Zvali se oni Slobodan, Mario ili Mustafa. Vidjela sam očajne majke koje su svjesne da njihova djeca nemaju nikakva prava, nemaju dječji doplatak, nemaju jednaka prava na školovanje i zaposlenje kao i vi. Među tim majkama je bila i Jovana i Ivana i Jasmina. Vidjela sam omladinu. Sa sobom su imali sve tri zastave – i hrvatsku i Srpsku i Bosansku. Njima nijedna zastava nije smetala. Za njih te zastave ne predstavljaju simbol mržnje, ved su one za njih simbol mira i ujedinjena. Ta mlada bida se bore za jedno – zaposlenje. Završili su škole ali posla nemaju. I oni koji imaju – nije to posao, to je crnčenje nizašta. I žao im je, i krivo im je jer su dali nodi i dane da bi završili svoju struku, bila ona srednja škola ili fakultet. Ta omladina ga je završila nadajudi se da de se nešto promjenuti. I mjenjalo se ali na gore, jer vama vaše modi nikad dosta. Na kraju ste počeli javno uzimati sve ono što vam ne pripada. Počeli ste graditi vile, hotele, vikendice, uzimati državne firme koje ste uništili pod svoje ime i prezime, dopuštali ste gradnje mafiji tamo gdje se graditi ne smije. A nama ste uzimali od plada, smanjivali ste nam svako, ustavom zagarantovano pravo. Pa smo se digli na noge, jer je vaš bezobrazluk dosegao vrh. I vi to dobro znate, svjesni ste da ste pretjerali. I opet mislite da vam ne možemo ništa, ustvari svjesni ste da vam ne možemo ništa. Prva ja i mnogi ovakvi poput mene.

Na početku sam, sva radosna izašla na prosvjede. Konačno smo se digli, konačno smo svjesni svega. Idemo praviti revoluciju, idemo svi protiv vas, ujedinjeni i zajedno.

A onda – razočarenje.

Prvo se našao neko pametan da pali. Zapalilo se tu mnogo toga – državne imovine, pa s pravom sumnjam da su demonstranti tj ovaj narod osmislili to. Političari moji to je opet vaše maslo. Jer lako je ubaciti u masu par napadenih stvorenja, koji de dušu vragu prodati za svoja uvjerenja. Da ne pričam za pare. Uglavnom, neko je popalio sve ono šta nije smio. A neko nevin de da odgovara za to, tj odgovarat ce jadni narod, najniža klasa, najsiromašniji.

A vi političari imate iskustvo – okrenuli ste vodu na svoje korito. I opet se služite mržnjom, opet razdvajate to (za mene, koja sam katolkinja redi du svojim vjerskim riječnikom) sveto trojstvo. Opet prebacujete krivicu na onu 1992 i 1993 koja je toliko punoljetna da joj je i vozačka ostarila. Ma man’te me te priče.

Opet spominjete entitete. Koji de mi ‘ entiteti ako nemam posla. Šta de mi entiteti ako svome djetetu ne mogu ni sendvič za školi priuštiti svaki dan. Hode li mi entiteti omoguditi sve ono što mi je potrebno da bi mogla živjeti kao normalan čovjek? Hode li entiteti dati posao meni i sigurnu bududnost mome djetetu? Ako hode, potpisujem za njih. Ali nede. A sumnjam da i vi , politiko, želite te entitete, jer vam onda politika „zavadi pa vladaj“ nede prodi. Da imate te proklete entitete, po kome bi onda pljuvali? Koga bi krivili? Između koga bi sijali mržnju? I za koje bi se onda entitete borili u vašoj predizbornoj kampanji? A prije svega – kako bi u županijama / kantonima, opdinama, lokalnim zajednicama, vladi, ministarstvima i jednim od preko 3000 nebitnih funkcija pozapošljavali svoju djecu, unučad, žene, muževe, rodbinu, kumove i dupoljupce, tj sitnu stoku koja de za vas podbaciti leđa?

Znači unaprijed se zna ništa od entiteta. Ali svjesni ste s druge strane da vam ni ujedinjenje ne odgovara. Ni ujedinjeni ne možete sijati mržnju i krasti narod. Ujedinjenost nama daje mod, nama, običnim smrtnicima. Pa ništa ni od Republike. Na kraju nam preostaje samo haos. Ovakav, ali baš ovakav kao sada. Uživate, zar ne? Nedodirljivi ste, imate mod.

Na kraju skidam kapu svima onima koji se bore za sebe a samim time i za mene. Ja sam kukavica koja se boji izadi na prosvjede, kukavica koja se boji javno pročitati ovo pismo. Kukavica koja se boji vaših ucjena. Jer neko blizak meni ima posao dok šutim ja. I ne samo ja, tako nam je vedini. Uspjeli ste opet isprepaati vedinu svojim ucjenama. Pa i mene. Jer da žrtvujem samo sebe – danas bi stajala na ulici, zajedno sa onim jednakim sebi. Ali ne smijem jer žrtvujem onda mnogo više od same mene. Jer ste dirnuli u najsvetije – obitelj. A to vam oprostiti nedu.

Samo du vam poželiti neizvjesnu bududnost. Sa puno zdravlja u siromaštvu. Možda dete onda vidjeti koliko ste zla nanijeli. Jer ako ostanete tu gdje jeste – zabranit dete nam disati besplatno. Skoro pa i jeste.

„Mostarka“

Tekstovi u rubrici ‘Pištaljka’ odražavaju stavove njihovih autora a ne nužno i stavove portala 072info.com!

Pošalji nam svoj tekst, pohvali – kritikuj – upozori: RECI OTVORENO ŠTA MISLIŠ?!

E-mail: [email protected], sa naznakom ‘Za rubriku Pištaljka’

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE