PISMO RUDARA IZ RASPOTOČJA: Okanite se nas rudara, ne uzimajte bodove na nama, haram vam bilo!

PISMO RUDARA IZ RASPOTOČJA: Okanite se nas rudara, ne uzimajte bodove na nama, haram vam bilo!

U svjetlu posljednje tragedije koja je pogodila bh. rudare i događaja koji su pratili ovu nesreću, DEPO Portal objavljuje pismo zeničkog rudara u kojem on poziva ovdašnje političare i stranke da tragediju koja je potresala BiH ne koriste za jeftine političke ciljeve i predizbornu kampanju koja upravo starta. Zbog dužine, pismo objavljujemo u skraćenoj verziji…

Poštovani,

Ja sam zaposlenik Rudnika mrkog uglja u Zenici i zadnjih pet godina radim u jami Raspotočje, koja je jedna od najnesigurnijih jama u BiH.

Nesreća koja se desila mojim radnim kolegama u četvrtak najveća je nesreća u bosanskim rudnicima u zadnjih 20 godina. Ja sam imao sreću veliku što u četvrtak nisam bio raspoređen da radim drugu smjenu u jami. Da sam tada radio možda bih i ja bio među pet mojih kolega koji više nisu sa nama. Hvala Allahu dž.š. koji me je poštedio tog iskušenja koje su prošle moje kolege i drugovi iz jame.

Već od samog početka, kada sam saznao da su rudari ostali u jami, nalazio sam se u krugu rudnika u Raspotočju. Htio sam da pomognem bilo kako, da budem pri ruci ako bude potrebna kakva pomoć. Dok sam tako hodao po krugu, gledao sam zabrinuta lica familija čiji su rudari bili blokirani u jami. Bile su tu žene, djeca, majke, braća, kolege, prijatelji rudara jame Raspotočje…

Pored gubitka pet kolega najviše me zaboljelo to što sam u pričama čuo razne komentare ljudi koji ne znaju kako je nama rudarima. Moram da priznam da jesu uslovi rada izuzetno teški i plate jesu male, ali sve to što se priča – nije tačno.

Sada su nam plate povećane u odnosu na ranije, ja mjesečno zaradim oko 1300 maraka i zadovoljan sam što mogu da zaradim za sebe i svoju porodicu. Ranije je to bilo puno manje i teže, i moram priznati da se nama rudarima čini da se to stalno poboljšava.

Prije smo više bili na ulici, u štrajkovima, nego što smo u jami bili, a plata, koja je bila premala, uz to je bila i neredovna.

Čujem komentare stručnjaka koji govore kako bi jama trebala biti zatvorena, kako je nesigurno gdje radimo… Jeste jama trebala biti zatvorena, ali mi rudari nismo dali da bude zatvorena, jer onda bi to značilo da i mi nemamo posla, da ne možemo prehraniti svoje porodice, da ne možemo svoju djecu
školovati.

Nama ne trebaju oni koji će govoriti da trebamo zatvoriti jamu, da trebamo mi rudari ostati bez posla. Nama jeste teško, ali se mi bojimo da nam opet ne bude k’o prije četri-pet godina, kada smo radili a nismo mogli da zaradimo dovoljno za svoju porodicu.

Zato molim sve one koji pričaju da je nama rudarima ovako i onako, da se okanu nas rudara, jer mi samo želimo raditi i znamo kako je nama i ko će nam sutra pomoći, a ko će danas pričati a sutra nas zaboraviti.

Posebno molim ove pojedine političare i tajkune da na nama ne uzimaju bodove, haram im bilo.

Sve će se ovo stišati, ostaće jadna djeca siročad, niko im za dva dana neće pomoći osim uprave rudnika koja će, siguran sam, pomoći koliko bude u moći. Pomoći ćemo i mi, rudari, koliko svaki od nas bude mogao da halali.

(Molim vas da moje podatke ne objavljujete jer bih mogo imati problema na poslu zbog pisma koji sam vam poslao.)

Hvala!

Depo.ba

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE

NAJNOVIJE