Screenshot 15 2
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Vijesti

Da li će biti novih sukoba? Priče o podjelama, zveckanje oružja, nedostatak vakcina, velika nezaposlenost. Sve su to razlozi zbog kojih građani odlaze iz Bosne i Hercegovine. Mnogi da se više ne vrate. Očekivali su, nadali se boljem životu, ali, država ne ide naprijed. Nacionalne politike prijetnji, podjela, sukoba, godinama dominiraju javnim prostorom. Ispitali smo kako ih danas građani širom Bosne i Hercegovine doživljavaju.

Mladi se pak trude da što manje prate politiku. Ili odlaze. Ili se sami snalaze. Stariji smatraju, do sukoba neće doći. Ali ne vjeruju ni da će Bosna i Hercegovina postati perspektivnija. Najstariji, zbog svakodnevnih vijesti o otcjepljenju, sukobima – u konstantnom stresu, brizi. Evo stavova iz Sarajeva.

Da li će biti novih sukoba?

“Mislim da ulaganje u različite nove projekte koje mladi stvaraju i startup grupe nove koje mladi rade, pogotovo fakulteti koji nude te prilike… Mislim da mladi tako mogu polako da stvaraju svoje biznise. I da to daje priliku i nadu za druge mlade koji su npr. u srednjoj školi”.

“Ne mislim da ljudi koji žele uspjeh u životu, vrijednim radom da nešto postignu, na pošten način da ih neko dobro vrijeme ovdje očekuje. Teško je to znati opet. Mislim da mladi ljudi s razlogom traže neke druge prostore za život”.

“Poslije rata ono malo kao biće bolje. Biće bolje, ali godine su već prošle. Puno, puno godina i ništa se promijenilo nije. Nažalost, plašim se za svoju djecu. Za njihovu djecu. Gdje da žive, kako da žive od čega da žive?”

“Onu trojicu treba u Gvantanamo dati. Onoga Čovića, Dodika, Bakira. Samo u Gvantanamo dati. Evo sav sam pod stresom. Odmah kad mi ih spomenete ja sam pod stresom”.

Građani tvrde kako im je jasno da većina političara svjesno i kontinuirano u javnom prostoru proizvodi strah. Osjećaj ugroženosti. Kako bi se što manje bavili lošim životnim standardom. Nedostatkom perspektive. I odgovornošću zbog činjenice da su mnoge građane doveli na rub egzistencije.

U Kiseljaku ne vjeruju u sukobe

Evo šta o posljednjim političkim zbivanjima misle građani u Kiseljaku.

“Neće ništa od toga biti. Završeno je to razdoblje. Amerika kako kaže, a pošto Americi nije do rata neće ga ni biti”.

“Problem je najviše u političarima. Njih treba smijeniti s vlasti i sve će biti uredu. Poenta je u tome. A narod se dogovara, ekonomija funkcioniše, samo je to problem”.

“Nisu to nikakve napetosti. Oni jednostavno ne znaju više šta bi. Pa ovo je najlakše, nacionalno, kod nas to uvijek može”.

Ipak nestabilna politička situacija tjera potencijalne investitore. Nedostatak radnih mjesta proizvodi nesigurnost pogotovo za mlade koji tek grade porodice. A neki, poput Mostarke Maje Popovac, pitaju se da li su donijeli dobro odluku što su se ranije vratili u svoju državu.

“Mladi koji trenutno pokušavaju da naprave neku kvalitetnu karijeru u BiH jednostavno nemaju ni finansijsko ni karijerno opravdanje. Sada radimo na nekoliko naučnih projekata iz Erasmusa +. Gdje ustvari pokušavamo naše mlade osnažiti da odu vani. Pa da se vrate”, priča Popovac.

Dosta više ratova

U Istočnom Sarajevu mlađi nisu raspoloženi za razgovor. Stariji pak umorni od istih priča, strahova, prijetnji.

“Stalno moraju da nas drže pod tenzijom nekom. Vjerovatno im tako odgovara jer onda ne možemo razmišljati o drugim stvarima. O onim koje su najvažnije. A to je kako ćemo preživjeti, kako ćemo platiti”.

“Nama je dosta više rata ovdje u ovoj zemlji. Mislim i dosta nam je tih situacija punih tenzije, napetosti. Dajte da malo živimo i vi mladi i mi stari”.

Opsjednutost ratnim narativom je neurotična. Gotovo da postaje klinički fenomen, stava je mladi politolog, Jasmin Hasanović. No kako do promjena? Dolazi li vrijeme kada “kolektivni predstavnici homogenih tijela” neće više imati prostor na političkoj sceni?

“Imamo jedan novi momenat koji se rasvjetljava s pandemijom. Nenabavkom vakcina. Sa respiratorima… A to je kolektivni interes. Ne više onaj kolektivitet koji hoće da zbije, gdje je drugi neprijatelj. Već jedan kolektivitet koji traži zajednička dobra. Zajednički koncept egzistencijalnog dobra. Zajedničkih dobara bila to zdravstvena zaštita, bila to politika zapošljavanja ili bilo koji drugi socijalni aspekt života”, navodi Hasanović.

Upravo zbog takvih građanskih zahtjeva, otvara se prostor, smatra Hasanović, da se konačno pojavi novi politički subjekt. Zbog kojeg će kolektivni politički predstavnici postati besmisleni i anahroni.