Planetarna obranaSimulirano rješenje za spas od udara asteroida sudnjeg dana u Zemlju nuklearnom metodom, evo što kažu rezultati

Nuklearna detonacija tik iznad površine asteroida može ga razoriti snažnim rendgenskim zrakama, no računalne simulacije još nisu potvrdile bi li naš planet nakon toga bio siguran od prijetnji udara njegovih krhotina.

Obrana našeg planeta od prijetećeg asteroida postaje osobito težak problem ako za skretanje tog asteroida više nema dovoljno vremena. U takvoj situaciji cilj više ne bi nužno bio postupno promijeniti njegovu putanju, nego pronaći način da se neposredna prijetnja ukloni prije udara u Zemlju.

Upravo su takav krajnji scenarij istraživali američki znanstvenici. U računalnim simulacijama ispitali su može li nuklearna eksplozija razbiti asteroid promjera 160 metara, dovoljno velik da izazove razaranje cijeloga grada. Pokazalo se da bi to moglo biti moguće, ali ne tako da nuklearno oružje pogodi asteroid ili ga eksplozijom izravno raznese.

Simulacije upućuju na sasvim drukčiji mehanizam. Nuklearno oružje moglo bi detonirati nekoliko metara od površine asteroida, a rendgensko zračenje oslobođeno eksplozijom zagrijalo bi njegovu površinu i istodobno izazvalo snažan udarni val u njegovoj unutrašnjosti. Zbog toga bi asteroid mogao popucati i početi se raspadati.

Ključ je u rendgenskom zračenju i visini detonacije
Spomenuto istraživanje predvodio je astrofizičar Isaiah Santistevan iz američkog Nacionalnog laboratorija Lawrence Livermore, a ono je objavljeno u časopisu The Planetary Science Journal. On i njegov tim proveli su tri trodimenzionalne simulacije s nuklearnim oružjem eksplozivne snage od jedne megatone.

Za oblik i unutarnju poroznu strukturu simuliranog asteroida znanstvenici su kao predložak upotrijebili asteroid Bennu, s kojeg je NASA putem misije OSIRIS-REx vratila uzorak na Zemlju. Zasebno su morali odrediti kako bi takvo tijelo pucalo pod naprezanjem izazvanim rendgenskim zračenjem. Za taj dio simulacije upotrijebili su modele loma izrađene na temelju podataka o Čeljabinskom meteoroidu, koji je 2013. eksplodirao iznad Rusije, i meteoritu Aba Panu, koji je 2018. pao u Nigeriji.

Detonacija iznad površine asteroida izbjegla bi potrebu za slijetanjem na njega, što je zahtjevno jer se asteroidi mogu okretati oko svoje osi.

U gotovo praznom svemiru udarni val eksplozije ne može se širiti do asteroida kao u atmosferi. Ključno je rendgensko zračenje, koje može prenijeti približno 70 do 80 posto energije nuklearne eksplozije i koji može izazvati udarni val unutar asteroida, sposoban razlomiti ga.

“Te rendgenske zrake predaju energiju tankom površinskom sloju asteroida te uzrokuju isparavanje i ablaciju”, objasnili su autori navedenog istraživanja, a prenosi portal Science Alert. Ispareni materijal koji svlada gravitaciju samog asteroida potom bi odletio u svemir te promijenio brzinu asteroida.

Pri detonaciji 10 metara iznad površine asteroida potpuno je oštećeno 98,2 posto njegova materijala, a približno 97 posto kretalo se brže od brzine bijega iz gravitacijskog polja asteroida, pokazala je vremenski najdulja simulacija od gotovo 150 milisekundi. U kraćoj simulaciji, na udaljenosti od 25 metara zračenje je zahvatilo veću površinu i nakon 68 milisekundi potpuno je oštećeno 92,6 posto asteroida, nasuprot 78,1 posto u usporedivoj simulaciji na 10 metara.

Dugoročni ishod nije poznat
Ipak, dugoročni ishod nuklearnog udara te vrste na asteroid nije poznat. Najdulja simulacija pratila je samo 145 milisekundi, a na 1680 računalnih procesora izvodila se čak 59 dana. Znanstvenici zato nisu mogli utvrditi ono najbitnije – bi li se krhotine sigurno raspršile, ostale opasne ili se gravitacijski ponovno spojile.