Počeci karijere Halida Bešlića: Ovako su izgledali njegovi nastupi s Vehbijom Ćoralićem

Legendarni Halid Bešlić svoju karijeru zvanično je započeo davne 1979. godine, ali ono o čemu se rijetko govori jesu njegovi nezvanični nastupi koji su započeli mnogo ranije od snimanja prve pjesme.Tim povodom razgovarali smo sa Mirzom Ćoralićem, sinom muzičara Vehbije Ćoralića koji je podijelio zanimljivu i do sada neispričanu priču o prijateljstvu i muzičkoj saradnji njegovog oca i legendarnog Halida Bešlića. Kroz sjećanja svog djetinjstva, ali i priče koje mu je prenosio otac i majka, Mirza je otkrio kako su izgledali prvi muzički koraci Halida Bešlić te kako je upravo njegov otac bio među prvima koji su prepoznali njegov izuzetan talenat.Kako mi je otac pričao, on se muzikom počeo baviti odmah nakon što je završio vojsku. Tada je imao oko 30 godina i preselio se u Sarajevo, započinje Mirza svoju priču.

U Sarajevu je uspio okupiti nekoliko muzičara i počeo je svirati sa Bajrom Redžićem, koji je bio vrstan poznavalac tradicionalne bosanske muzike. Bajro je također bio iz Cazina, poznavao je mog oca, bili su bliski prijatelji i zajedno su došli u Sarajevo.

To su bili njegovi prvi ozbiljniji muzički koraci, priča Ćoralić.Vehbija nije svirao samo u Sarajevu, već i širom Bosne i Hercegovine. U to vrijeme, kako kaže Mirza, tada počela je promocija turizma u Kladnju, na lokalitetu Muška voda, koji do tada nije bio toliko poznat, a trebala im je neka osoba koja bi mogla napraviti tu promociju.

Oni su tada radili na promociji tog mjesta i odlučili su da angažuju mog oca. Snimio je ploču u Zagrebu, u Diskotonu, 1968. godine.

Ta ploča je imala dobar tiraž i postigla svoj cilj promovirala je Mušku vodu u Kladnju. To je bio veliki uspjeh, jer u to vrijeme ploču su imali rijetki izvođači poput Šabana Šaulića, zapravo snimiti ploču tada je bio ogroman uspjeh, prisjeća se.Mirza otkriva da je njegov otac u to vrijeme radio u građevinskoj firmi Igman na Ilidži te da je danju radio na gradilištu, dok je navečer nastupao s bendom.

Moj otac je tada imao oko 30 godina, a Halid je bio deset godina mlađi – imao je možda 19 ili 20 godina. Još nije aktivno pjevao.

Prema onome što mi je majka pričala, otac je Halida upoznao u jednoj kafani. Bio je odličan muzičar i znao je prepoznati talenat, a tada je njegov bend tražio pjevača. I tako je sve počelo. Otac je tad pomogao čak da se Halid zaposli u firmi ‘Igman’ gdje je radio kao građevinski radnik. Preko dana su radili zajedno, a navečer bi nastupali po kafanama i svadbama. To je bilo negdje početkom 1970-ih godina, govori Mirza Ćoralić u razgovoru.Kako kaže, Vehbija Ćoralić i Halid Bešlić zajedno su svirali i nastupali otprilike šest do sedam godina, od 1970. do 1977. godine.

Sjećam se kao dijete da sam s roditeljima i Halidom išao na neka putovanja, ne sjećam se tačno gdje, ali mi je ostalo u sjećanju da je Halid tada vozio Prinza.

Kasnije mi je otac rekao da smo tada išli kod Halida u njegovo rodno mjesto i posjetili njegove roditelje. Oni nisu bili samo kolege, nego i pravi prijatelji koji su se družili dugi niz godina, ističe u razgovoru.Mirza se prisjetio i jednog posebnog trenutka iz djetinjstva, kada mu je Halid donio kasetu Dijamanti.

Tada smo živjeli na Grbavici i imao sam oko šest ili sedam godina. Sjećam se da me našao ispred zgrade i poklonio mi tu kasetu, čak ju je i potpisao.

Kada smo ušli u stan, Halid je već sjedio s ocem i rekao da poslušamo kasetu, ali mi tada nismo imali ni radio ni kasetofon. Onda je Halid izvadio ‘walkman’, i meni kao djetetu to je tada izgledalo kao naučna fantastika, prisjeća se Mirza kroz osmijeh.Zadnji put sam Halida sreo prije tri godine na njegovoj pumpi. Dugo se nismo vidjeli, ali me odmah prepoznao. Nisam ni stigao izgovoriti svoje ime do kraja, a on je rekao: Jesi li ti Vehbijin Mirza?, priča nam Mirza s osmijehom i ponosom što se njegovo porodično prijateljstvo s Halidom pamti i danas.Podsjetimo, Bešlić je preminuo 7. oktobra u 72. godini nakon kratke borbe s teškom bolešću. Bh. pjevač hospitaliziran je krajem augusta na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu.