Počeo kao radnik, sad ima firmu sa 74 zaposlena

Osnovana prije 20 godina kao porodična firma, Tapetarija Matić danas zapošljava 74 radnika u Gradiški. Njihovu proizvodnju upotpunile su dvije mašine za rezanje spužve, omogućujući bolju konkurentnost preduzeća i kraći period od narudžbe do isporuke.

Tapetar i direktor firme, Dušan Matić, naglašava kako nove zračne pile režu tačno onoliko materijala koliko je proizvodnji potrebno, čime se doprinosi očuvanju okoliša jer se ne stvara nepotrebni otpad.

Tapetarija Matić sufinansirala je kupovinu mašina sa 60% sredstava, a ostatak je finansiran sredstvima Evropske unije kroz projekt “Lokalni integrisani razvoj” (LIR) koji provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP).

Za rad na mašinama i u pogonima kroz LIR projekt zaposleno je pet novih radnika, čime je omogućeno i širenje proizvodnje. Jedan od novih radnika je i dvadesetogodišnji Drago Milaković kojem je ovo prvo radno iskustvo.

“Režem spužvu, obučavam se i zadovoljan sam poslom”, kaže on, a u Tapetariji Matić ističu kako su nove mašine omogućile i konkurentnije proizvode.

Uspjeh „od nule“ i uz pomoć porodice

Dušan Matić kaže da je početak bio težak. Osamdesetih godina počeo je raditi kao tapetar u gradiškoj fabrici namještaja „Radnik“, a uporedo je kod kuće vrijedno pravio i presvlačio komade namještaja.

„Radio sam u ‘Radniku’ kao tapetar – završio školu i odmah u firmu. Iz ‘Radnika’ u vojsku, iz vojske ponovo u ‘Radnik’. Pomalo sam kretao sa poslom kod kuće, od opravki, presvlačenja stolica“, prisjeća se Matić.

Krajem devedesetih sa nekoliko kolega počeo je da radi na tapaciranju namještaja na svom imanju u selu Cerovljani kod Gradiške. Tapetarija se vremenom širila pa je na imanju ponestalo prostora za nove proizvodne hale.

Značajan pomak napravljen je prije četiri godine kada je Opština Gradiška privatnim kompanijama prodavala građevinsko zemljište južnije od grada, u Agroindustrijskoj poslovnoj zoni u Novoj Topoli, po cijeni od jedne marke po kvadratnom metru. Matići su iskoristili tu priliku i u poslovnoj zoni napravili novu fabriku.

„Nećete mi vjerovati, ulazim svako jutro tu u 6:00h, izlazim zadnji, ne vjerujem sam sebi da je to to, da je to moje, ali sve uz pomoć mojih dobrih ljudi, saradnika. Niko mi nije okrenuo leđa, i niko nije vukao u rikverc, samo su mi ljudi pomagali“, kaže Matić.

Od kućne radinosti do izvoza u inostranstvo

„Proizvodnja se širi, ubacuju se novi artikli. Rizikovali smo puno, ali se na kraju isplatilo“, ističe on i dodaje da je postigao sve uz pomoć supruge Dragane, kćerke Gordane i sina Gorana, koji rade u proizvodnji. Administracijom ove porodične firme upravlja Draganina sestra Ljiljana Kojić.

„Sad smo kompletni, režemo oblovinu, spužvu, presvlačimo namještaj“, pojašnjava Kojić i dodaje kako se gotovi proizvodi izvoze u Bugarsku, Hrvatsku, Makedoniju i Srbiju. Kupci ih, kaže, sami pronalaze.

Jedan od kupaca je i australska kompanija Harvey Norman, koja proizvode Tapetarije Matić plasira na tržište u Sloveniji.

Predstavnik ove kompanije Demir Trivun smatra da je gradiška firma pouzdan partner jer su im prednosti, osim kvaliteta, i fleksibilnost i jednostavna komunikacija. Trivun dodaje kako, na osnovu saradnje sa nekoliko bh. kompanija, vidi izazov u nedostatku kvalificirane radne snage.

“Vjerujem da se pojavljuje jaz na tržištu rada. Posljedično, to znači da se može očekivati rast cijena. Ako se to pokaže tačnim, onda cijene, koje su trenutno na rubu prihvatljivosti, neće biti konkurentne što će dovesti do pada interesa za saradnju sa bh. kompanijama”.

Nedostatak kvalifikovanih radnika muči i Tapetariju Matić, kao i veliki broj drugih preduzeća iz Gradiške. Tapetarija Matić danas zapošljava 74 radnika, a planira taj broj povećati na stotinu u narednoj godini.

Najčešće u proizvodnji rade tapetari, stolari, krojači i šivači. Pronalaženje stručnih radnika predstavlja izazov za kompaniju, pa ih sami obučavaju.

Načelnik Gradiške Zoran Adžić, kaže da postepeno raste potreba privatnog sektora za radnom snagom i da opštinske službe bilježe veliki broj nezaposlenih, ali je problematično što postoji neusklađenost ponude i potražnje za radnicima.

„Potrebno je u narednom periodu ići u smjeru prilagođavanja obrazovnog sistema sa potrebama privrede, naročito što se tiče zanimanja u određenim sektorima, kao što je metaloprerađivački, drvoprerađivački, tekstilni, IT sektor“, kaže Adžić i dodaje da su već pokrenute prakse uvođenja novih smjerova u srednjoj tehničkoj školi, te da učenici po završetku školovanja idu na praksu u proizvodnji.

Zapošljavanje je jedan od prioriteta projekta LIR, koji Evropska unija finansira sa 6 miliona eura, a u okviru kojeg je u posljednje dvije godine kreirano oko 400 radnih mjesta u malim i srednjim preduzećima.

Kao dio EU programa za lokalni razvoj i zapošljavanje, LIR podržava najperspektivnije industrijske sektore u Bosni i Hercegovini – poljoprivredno-prehrambeni, tekstilni, metalni i drvni – i kroz savjetovanje i sufinansiranje radi na stvaranju boljeg poslovnog okruženja.

Biznisinfo