Pod krinkom reprezentacije: Državne pare u kasnim noćnim satima trošili na alkohol

Uprkos tome što je većina institucija BiH prošle godine reducirala rad ili su njihovi uposlenici radili značajan period od kuća, nema bitnijih ušteda u budžetima ministarstava i drugih ustanova koje se finansiraju novcem poreskih obveznika. Pokazuje to i većina do sada objavljenih izvještaja Ureda za reviziju institucija BiH za 2020. godinu.

Takav slučaj je i s potrošnjom u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH koje je u prošloj godini na plaće i naknade za 108 zaposlenih potrošilo oko 3,1 miliona KM i ovaj je iznos manji samo za 4.370 KM u odnosu na 2019. godinu iako je 2020. bila pandemijska i obračunavati su manji iznosi kako za prijevoz tako i za neke druge naknade u slučajevima kada su uposlenici radili od kuće.

Zanimljivo je da je ovo ministarstvo u 2020. godini unaprijedilo 20 zaposlenika u viši unutrašnji platni razred.

SLUŽBENA VOZILA U POGONU I VIKENDOM

U Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH u prošloj godini uspjeli su povećati I troškove korištenja službenih vozila za više od 20 000 KM u odnosu na prethodnu godinu, pa su tako u 2020. potrošili 33.865 KM za gorivo, na materijal i usluge za popravku i održavanje vozila 20.358 KM i za osiguranje vozila 14.848 KM.

Prema dostupnim informacijama, Ministarstvo na raspolaganju ima 18 vozila , a revizori su imali niz zamjerki na način njihovog korištenja.

-U postupku revizije je konstatovano da Ministarstvo nije donijelo odgovarajuće odluke o pravu na korištenje službenih vozila kontinuirano tokom 24 sata dnevno. Analizom pojedinih naloga službenih vozila Ministarstva, konstatovali smo upotrebu određenih službenih vozila neradnim danima (vikendom) i evidentiranu loko vožnju veću od 100 km dnevno, a što predstavlja rizik nenamjenskog korištenja službenih vozila. Naime, prema članu 2. stav (1) Pravilnika o uslovima nabavke i načinu korištenja službenih vozila u institucijama BiH službeno vozilo u smislu ovog Pravilnika je motorno vozilo koje je nabavljeno za službene potrebe institucije i u njenom je vlasništvu ili posjedu, a koristi se za obavljanje prijevoza radi vršenja poslova i zadataka rukovodstva institucije, te obavljanje administrativnih i kurirskih poslova iz nadležnosti institucije-naveli su revizori.

SMANJITI BROJ UGOVORA O DJELU

Revizori su imali i primjedbe kako se trošio novac namijenjen za reprezentaciju u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice. Od odobrenih 59.000 KM za ove namjene na godišnjem nivou, u ovoj instituciji u prošloj godini uspjeli su potrošiti 50.437 KM.

Iako je Pravilnikom o korištenju sredstava reprezentacije utvrđeni limiti za korištenje interne reprezentacije za eksternu nisu definisani, pa se to očigledno zloupotrebljava i u ovom ministarstvu. Naime, revizori su utvrdili da je novac za reprezentaciju koji se obično koristi za čašćavanje gostiju koji dođu u određenu instituciju, u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice trošio navečer na alkoholna pića u ugostiteljskim objektima .

– Uvidom u pojedine račune eksterne reprezentacije, nismo se mogli uvjeriti da su svi korišteni u duhu stvarne potrošnje sredstava reprezentacije. Odluke o odobravanju troškova su suviše formalne, jer se u pojedinim slučajevima nismo uvjerili da su sredstva reprezentacije zaista korištena u svrhu za koju su i namijenjena, a pogotovo jer su na pojedinim računima ugostiteljskih objekata fakturisana samo alkoholna pića i to u kasnim večernjim satima- naveli su u izvještaju revizori.

Revizori su i preporučili da se sredstva reprezentacije koriste u stvarne namjene radi kojih su i odobrena radi transparentnijeg upravljanja javnim sredstvima.

Među preporukama koje su revizori izdali Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice je i ona ponovljena da se ubrzaju aktivnosti na konačnom rješenju problema uplate socijalne pomoći na račune centara za socijalni rad, a ne na lične račune korisnika socijalne pomoći, u cilju transparentnog upravljanja javnim sredstvima.

Preporučeno je i da Ministarstvu preduzme određene aktivnosti u cilju smanjenja zaključenih ugovora o djelu na poslovima koji prema opisu poslova odgovaraju sistematiziranim radnim mjestima vodeći pri tome računa da se isti zaključuju samo za konkretne jednokratne poslove koji u svojoj suštini odgovaraju karakteristikama ugovora o djelu.

Nažalost, u većini slučajeva preporuke revizora ostanu mrtvo slovo na papiru i u mnogo rigoroznijim slučajevima netransparentnog trošenja novca u institucijama, a nikada nijedan izvještaj neke institucije bez obzira na to što je obilovao brojnim nepravilnostima kada je u pitanju trošenje budžetskog novca nije dobio sudski epilog.