“Polahko se približavamo prozoru, a onda, neopisiva radost…”: Ovo je Amilina priča o ispunjenoj želji i jednoj sobi

Toliko je trenutaka u životu kada se insan uvjeri u Milost Uzvišenog, da često ne bismo znali sve ni pobrojati. Jedan takav, doživjela je Amila Žužić. Svoju emotivnu priču podijelila je na društvenim mrežama. Zaista, kako se po komentarima može i vidjeti, nikoga nije ostavila ravnodušnim, pa ni nas.

Posjeta Mekki i Medini u srcu svakog muslimana budi posebnu emociju. Sama pomisao da ćemo možda biti u prilici posjetiti ova sveta mjesta, razlogom su sreće koju mogu osjetiti samo vjernička srca, piše portal Hanuma.ba.

Zaista, svako onaj ko je posjetio Mekku i Medinu, možemo čuti da se vratio sa mišlju i dovom Gospodaru, da jednoga dana opet posjeti i da ga upravo Uzvišeni pozove

Jedan poseban trenutak u životu, kazali bismo, ispunjena dova, dogodila se Amili Žužić i njenom suprugu koji ovih dana obavljaju umru.

Naime, Amila je danas na svom Facebook profilu podijelila emotivnu priču o odlasku u Mekku, te koji trenutak je njenom suprugu i njoj dodatno povećao radost ovogodišnje posjete Mekki.

Amila u svom statusu koji počinje sa riječima; Želim vam ispričati priču o još jednoj želji, a ono što je ključno jeste činjenica da su njen suprug i ona dobili jednu od soba, iako je nisu rezervisali, koja ostavlja bez teksta i koju bi bez sumnje svaki musliman poželio, a to je soba sa pogledom na časnu Kabu.

Njenu emotivnu priču prenosimo u cjelosti;

“Želim vam ispričati priču o još jednoj želji…

Kad sam prije par godina prvi put posjetila Mekku, rezervisali smo sebi hotel koji je poprilično udaljen od Harema, pa smo na svaki namaz dolazili hotelskim autobusima. Tada nas je Umrom počastio hajirli insan i otvorio nam puteve da na ovom mjestu dovimo za ponovni povratak.

Gledali smo hotele u blizini Harema sa divljenjem i govorili:”Zamisli biti ovdje i uživati u ovoj blizini…”

Mada je nama i svaki odlazak autobusom bio ćejf i užitak i neopisiv merak. I sada bi bio, samo da je insan ovdje.

Kad smo ponovo prošle godine otišli, Milostivi nas je počastio pogledom na dio Harema i nama je to bila fantazija. Sjedili smo uz prozor i gledali bijele munare, divili se prizoru.

Ali smo opet govorili onda kad smo prolazili pored hotela uz Harem: “Zamisli biti ovdje, Allah da nas počasti ovom blizinom jednoga dana…”

Otišli smo kući, često na TV-u gledali Kabu uživo, na YouTube bezbroj puta pregledali video zapise osoba koje su snimale svoje sobe sa pogledom na Kabu, na crnu ljepoticu i maštali i dovili da nas Allah istim počasti.

Nama je to bio san, neopisiv užitak i posebno maštanje.
Milostivi nas počasti, rezervišemo hotel u blizini Harema ovaj put, ali običnu sobu, sa pogledom negdje na ulicu.
Sobe sa pogledom na Kabu se mahsus plaćaju skoro i duplo skuplje.
Nema veze, idući ćemo put inšallah, skupljat ćemo novac i kad skupimo i Milostivi otvori puteve, imat ćemo i pogled.

Dolazimo u hotel na recepciju, plaćamo našu standardnu sobu, ljubazni Arap nam govori tek tako:”Dat ćemo vam lijep pogled.”
Kontam sretna i zadovoljna, inšallah, vidjet ću opet barem dio Harema sa prozora.

Daje nam karticu, naše uzbudjenje i radost rastu, idemo na 40 i neki sprat…
Otvaramo vrata, ulazimo u sobu, polahko se približavamo prozoru, a onda, nevjerovatan prizor, neopisiva radost i srce ne zna kako da se ponaša…
Soba sa pogledom na Kabu!

Gospodar naš je dao mnogo ljepše od onoga o čemu smo sanjali, maštali, dovili, i uvijek je to tako sa Njim.
Insan i ne zna zatražiti koliko i kako Plemeniti zna otvoriti puteve i dati.

Insan se ne usudjuje nekad ni zamisliti, ali On je zamislio mnogo više i ljepše i dao.
Iako nismo zaslužili ništa. Ni ovaj svijet, ni dolazak ovdje, ni uputu, ni zrak i vodu, ni nafaku i opskrbu, ništa, sve je samo Milost Njegova.
Željela sam podijeliti sa vama ovo kako bih vas podsjetila da je našem Gospodaru sve tako lahko i moguće, pa i onda kad nama izgleda nevjerovatno i nemoguće. Ne stidi se doviti i zatražiti šta ti srce želi.

Jer On voli tvom srcu da ugodi.

Vlasnik je svih bogatstava i svega i niko Mu ravan nije, ni po snazi, ni milosti, ni ljubavi prema svojim stvorenjima…”, navodi se u Amilinom emotivnom statusu.

Hanuma.ba