Policija ispituje stravični kamp u kojem djeca vježbaju pucanje

Srbijanska policija provjerava činjenice u vezi s pisanjem medija o djeci koja su sredinom prošlog mjeseca, u okviru Svetolazarevog pravoslavnog omladinskog kampa, vježbala pucanje iz replika automatskih pušaka, a čije djelovanje su osudili javnost u Srbiji i predstavnici Srpske pravoslavne crkve (SPC).

“Pokrenuta je istraga kako bi bile provjerene sve činjenice”, rekao je Tanjugu direktor srbijanska policije Milorad Veljović.

Mediji su prethodnih dana objavili snimku djece, od kojih su neki mlađi od 10 godina, kako pucaju iz replika ruskog kalašnjikova. Desetodnevni kamp je ovog ljeta održan na Kučajskim planinama iznad Despotovca, a organizirao ga je zilotski red nekanonske Istinski pravoslavne crkve.

Održavanje kampa bilo je najavljeno na internetskim stranicima ove samozvane pravoslavne crkve, a u pozivu se navodi da je sudjelovanje djece i omladine “faktički besplatno”, kao i da je riječ o kampu koji već sada, kako se navodi, može biti jaka konkurencija sličnim kampovima širom svijeta.

Kamp je imao i svoje pokrovitelje, a ove godine su to, kako se navodi, bili mljekara “Granice” iz Mladenovca, sestra Milica iz Sremske Mitrovice i obitelj Gering iz Amerike.

Predstavnici Srpske pravoslavne crkve osudili su ovu, kako su naveli, skandaloznu zloupotrebu djece, ocijenivši da je to pitanje za državne organe.

Nedavno ustoličeni mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije poručio je da obuka djece na takav način i, uopće, organiziranje takvog kampa nema nikakve veze s Kristom i evanđeljem te je pozvao državne organe da ispitaju uvjete u kojima djeluje ova samozvana grupa.

Da je to pitanje državnih organa smatra i protojerej-stavrofor Velibor Džomić, inače stručnjak za crkveno pravo. On je pozvao vjernike da ne nasjedaju na propagandu i da svoju djecu “ne stavljaju pod komandu duhovno neutemeljenih i neutvrđenih tipova poput Akakija”.

Vjerski analitičar Živica Tucić kaže da nijedna politička stranka, sportski klub, a kamoli vjerska zajednica ne smije imati bilo kakav vojni kamp. Tim prije što kršćanstvo nije ratoborna religija.

Inače, ziloti se smatraju pravoslavnim fundamentalistima, čija je parola “Pravoslavlje ili smrt”, koji ne priznaju SPC jer ih smatra raskolnicima.

Umirovljeni vladika zahumsko-hercegovački Atanasije u svojoj knjizi o zilotima u Srbiji napisao je da u SPC zilote naziva raskolnicima, hereticima, ratobornim i isključivim.

Ziloti, pak Srpsku pravoslavnu crkvu nazivaju “državnom crkvom”, a za sebe tvrde da se bore za čistoću pravoslavne vjere.

Sve pravoslavne crkve, osim njihovih koje nazivaju “istinskim pravoslavnim crkvama”, prema njihovom mišljenju, početkom 20. stoljeća poklekle su pred iskušenjima: napadima komunističkih vlasti, promjenom crkvenog kalendara, ekumenizmom i “crkvenim modernizmom”.

Zato se zilotizam ili “istinsko pravoslavlje” smatra više društvenim fenomenom, borbom protiv suvremenog svijeta, modernizma i globalizma nego što je to pitanje religije i njene obrane, piše Tanjug.

Zilotski pokret u Srbiji potekao je iz svetogorskog manastira Esfigmena, koji se, inače, nalazi u susjedstvu Hilandara, u Gračkoj.

Esfigmenski monasi odvojili su se od Vaseljenske patrijaršije sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je nekoliko pravoslavnih crkava prešlo na gregorijanski kalendar.

Njima su se pridružila trojica srpskih monaha 1995. godine, u vrijeme kada su svetogorski ziloti prosvjedovali zbog odlaska vaseljenskog patrijarha Bartolomeja u Rim, u posjet papi.

Jedan od trojice srpskih monaha, otac Akakije, 1996. godine vratio se u Srbiju i na Fruškoj gori, u blizini manastira Nova Ravanica, osnovao prvu monašku porodicu.

Danas postoji i ženski manastir, na Kučajskim planinama, nekoliko parohija s paraklisima i nekoliko stotina vjernika.

Svoju crkvu nazivaju Srpska istinski pravoslavna crkva (SIPC) i ona je pod privremenim okriljem Grčke istinski pravoslavne crkve.

Na ulazu u gotovo sve zilotske manastire istaknuta je crna zastava s križem i natpisom “Pravoslavlje ili smrt”.

FENA