Policija još nije riješila ubistvo dvojice svojih ljudi, za neuspjeh optužuju medije

Ubice sarajevskih policajaca Adisa Šehovića i Davora Vujinovića još nisu pronađene, a kako vrijeme odmiče, to će biti sve teže učiniti

Prije nešto manje od dvije godine, 26. oktobra 2018, u ranim jutarnjim satima u sarajevskom naselju Alipašino Polje ubijena su dvojica sarajevskih policajca. Pokušali su spriječiti krađu automobila registarskih oznaka Hrvatske. Adis Šehović usmrćen je na licu mjesta, a njegov kolega Davor Vujinović teško je ranjen i ubrzo je preminuo na sarajevskom Kliničkom centru. Nakon desetina uhapšenih/privedenih i ispitanih, pravosudne i policijske institucije još nisu pronašle ubice.

24 – 48 sati

Osim prvih nekoliko sedmica aktivne i transparentne istrage, sve poslije toga, kada pozovete sarajevsko Tužilaštvo, završava jednom prostom rečenicom – istraga je u toku. Kada kontaktirate kantonalni MUP, kažu vam da kontaktirate Tužilaštvo. Taj začarani krug prebacivanja odgovornosti, a možda i nesposobnosti, gotovo je nemoguće probiti. Dok se nisu potpuno ovili velom tajne, iz Tužilaštva su također slali tek površne informacije tipa “u dosadašnjem toku istrage saslušani su brojni svjedoci, izvršena su vještačenja i poduzete druge radnje dokazivanja, o čijim rezultatima ne možemo u ovom momentu obavijestiti javnost jer bi eventualno otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage koja je u toku”.

Bivši dužnosnici u MUP-u navode da se stiče osjećaj kako se nije pomaklo dalje od onoga što se moglo vidjeti i čuti prvih dana istrage. Još u glavama zvone riječi da će policija i Tužilaštvo prevrnuti svaki kamen dok ne nađu ubice.

– I što bi rekli stari i iskusni policajci, od kojih je čovjek puno učio, ubistva ako se ne riješe u prvih 24 do 48 sati, kasnije je sve teže riješiti. Nestaju dokazi… Ta njihova teorija koja je iz prakse i ovaj put se, nažalost, potvrdila. Nažalost, ubice nisu nađene, a puno bi značilo da jesu. Mi imamo ubistvo policajca iz 2012. godine, našeg policajca Pivodića (Muhidin Pivodić, op. a), a koje je riješeno u roku od 24 sata. Svi su se digli na noge, svi su krenuli, nije bilo smjena, svi su bili u funkciji otkrivanja počinioca, kaže Nermin Pećanac, bivši ministar unutrašnjih poslova KS-a.

Da istraga i otkrivanje ubica traje predugo, jasan je i federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara. Pucanj u policajce, ističe, pucanj je u državu.

– Ja mislim da nijedan kriminal koji je počinjen neće ostati nerasvijetljen. Pravda nekada jeste spora, ali pobijedi, jasan je Čampara.

Nesigurnost građana

Iz Komisije za sigurnost Skupštine Kantona Sarajevo navode da su nekoliko puta raspravljali o ovom dvostrukom ubistvu. Tragična je činjenica, kažu, da pomaka u istrazi nema, ali ni jasnije komunikacije nadležnih institucija s javnošću.

– Mislim da su ti ljudi zaslužili, njihove porodice, a i građani Sarajeva, za čiju sigurnost su se brinula ta dva policajca, da se napokon kaže ili barem otkriju neki rezultati do kojih se došlo. Da se ohrabri i ova javnost, jer očigledno da i ta sama činjenica ulijeva određenu dozu nesigurnosti kod građana, ističe Zvonko Marić, predsjednik Komisije za sigurnost KS-a.

Kao Komisija, otkriva Marić, od MUP-a i Tužilaštva KS-a su dobijali odgovore da su mediji pisanjem i izvještavanjem “poremetili tok istrage”. Od istrage, gotovo dvije godine poslije, teško se nešto više može očekivati, jasni su i zastupnici u kantonalnoj Skupštini. Gube nadu da će ubice biti uhvaćene.

– Strava je da se ubiju dva policajca, a da vi ni dan-danas nemate rješenje. Možete samo zamisliti kako se onda osjeća običan građanin kada se ne može riješiti ubistvo dva policajca koji trebaju da se brinu o njegovoj sigurnosti. Ja mislim da je to posljedica rada u policiji u proteklih 20 godina, kaže Igor Stojanović, zastupnik SDP-a BiH u Skupštini KS-a.

Tužilaštvo angažuje saradnike i vještake po raznim osnovama, govori Stojanović. No, postavlja pitanje – koliko su angažovani uopće stručni.

– Ili su nam lopovi i kriminalci stručniji od tih koje angažujemo. To je opet posljedica društva koje je propalo u smislu vrijednosti. Uopće ne znamo ko je danas stručniji od koga, pa onda i Tužilaštvo na bazi preporuka angažuje određene vještake, ali je upitno da li su ti koji su uspjeli dobiti papir da su vještaci, dovoljno stručni da bi analizirali bilo koji slučaj, jasan je Stojanović.

Krivice što su ubice i dalje na slobodi ima i u policiji i u Tužilaštvu, a posebno na onima koji su u to vrijeme bili na čelu tih institucija, ističe Pećanac.

– Očigledno je da se u startu pogriješilo kada nisu poduzete sve aktivnosti koje su se trebale poduzeti da bi se riješilo to dvostruko ubistvo policajaca Davora i Adisa, kaže Nermin Pećanac, bivši ministar unutrašnjih poslova KS-a.

Otkrivanje ubica, nakon gotovo dvije godine, dovedeno je bukvalno u sferu slučajnosti, dodaje bivši ministar unutrašnjih poslova.

– To može eventualno da se otkrije kroz neko drugo krivično djelo. Ne možete reći da se to neće nikada otkriti. Znate koliko traje i rješavanje ubistva Joze Leutara. Ni do dan-danas nije otkriveno, ali i još neka ubistva čiji počinitelji moraju biti otkriveni zbog svega ovoga što nam se dešava, poručuje Pećanac.

Leutar, Memić…

Među nerazjašnjenim ubistvima, a za šta opet odgovornost snose Ministarstvo unutrašnjih poslova i Tužilaštvo Kantona Sarajevo, i slučaj je Dženana Memića. On je teško povrijeđen 8. februara u Velikoj aleji na Ilidži pod još nerazjašnjenim okolnostima, a nakon što je u komi proveo sedam dana, preminuo je 15. februara 2016. Već više od četiri godine traje borba njegove porodice, oca Muriza i sestre Arijane, da se pronađe/u odgovorni za smrt mladića. Tužilaštvo je već dva puta pokušavalo da za smrt Dženana optuži Ljubu i Bekriju Seferovića. Jednako tako i u toku istrage nakon ubistva policajaca u višemjesečnom pritvoru su bili Miloš Obradov i Srećko Trifković, koji su i ranije osuđivani za krađu automobila.

Tokom proteklih mjeseci i godina Oslobođenje je nebrojeno puta pisalo o ovom slučaju. Brojni su iskusni, penzionisani policajci govorili, neki ne želeći da im se otkrije identitet.

– Odmah ujutro jedan operativac je imao saznanja od informanta da se Seat Leon brzo udaljio prema Istočnom Sarajevu. No, ovi koji su vodili istragu zanemarili su tu informaciju i tragali su za drugim vozilom. Tek nakon dvije, tri sedmice prešaltali su potragu i na Seat Leon, koji još nije nađen. Očito je da osumnjičene ne mogu da povežu s mjestom i vremenom ubistva i da se čeka da neko od njih pod pritiskom progovori, kazao je naš sagovornik, koji nije želio da mu navodimo ime još prije godinu.

Od Joze Leutara, nekadašnjeg zamjenika ministra unutrašnjih poslova FBiH, ubijenog prije više od 21 godinu, do policajaca Adisa i Davora, pokazuje se sva nemoć, ali očito i nesposobnost države, entiteta, kantona da se suoče s najtežim krivičnim djelima i odgovorne dovedu pred lice pravde. Takva atmosfera svakako ne ulijeva povjerenje onima koji vjeruju da će ih pravosudne i policijske agencije zaštititi, ali ide naruku kriminalnom miljeu uz koji se sve češće dovode u vezu i pripadnici i policije i tužilaštava u BiH.

Oslobođenje