Političari troše šakom i kapom: Komforan život elite nauštrb građana

Nije tajna da naši političari/ke, bar većina njih, uživaju trošeći budžetski novac. Revizorski izvještaji redovno pokazuju luksuz u kojem žive. Finansijska revizija Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine za 2022, a koju je Ured za reviziju institucija BiH objavio u julu, pokazala je da su “troškovi reprezentacije ponovo priznavani bez adekvatnih obrazloženja o povodu nastanka troška, a u pojedinim slučajevima i bez računa koji dokazuju namjenu korišćenja sredstava i biznis-kartice”. Izdaci za reprezentaciju iznosili su 477.640 KM, a izdaci za službena putovanja 1.468.910 KM.

Posebna (ne)odgovornost

Bivša ministrica Bisera Turković putovala je službeno na Bali. Prema agendi, događaj je trajao jedan dan, a putovanje sedam. Utrošeno je 11.437 KM. Turkovićeva je reagovala naglasivši da je “izvještaj potvrdio da su sva sredstva utrošena namjenski i u skladu sa zakonom”. Za održavanje službenog automobila bivšeg ministra finansija i trezora BiH Vjekoslava Bevande utrošene su 16.854 KM. Revizori su ponovo zatražili “racionalizaciju izdataka za održavanje službenih vozila”. Novinar Zoran Šarenac na Twitteru je objavio fotografiju računa od 18. maja 2019. Napisao je da je “predsjednik NSRS-a boravio na odmoru u Grčkoj”, te da je “pokušao od skupštinske službe naplatiti nevjerovatnih 5.200 KM”. Sa fotografije se ne može zaključiti ko je i kome dostavio račun. Te godine predsjednik NSRS-a bio je Nedeljko Čubrilović.

– Kad trošite javni novac, treba da imate posebnu odgovornost. Međutim, danas imamo situaciju da se javna sredstva koriste kao svoja, a čuvaju kao tuđa. Zato smo u ovakvoj situaciji u kakvoj jesmo, kaže Dževad Nekić, generalni revizor Ureda za reviziju institucija u Federaciji BiH.

Damjan Ožegović iz Transparency Internationala u BiH ističe da se javna sredstva troše netransparentno i nedomaćinski.

– Kada su u pitanju troškovi reprezentacije, očigledno je da svi naši političari ne oskudijevaju u najluksuznijoj robi ili uslugama, da se časte. Umjesto da idu na službena putovanja da doprinose državi, oni to koriste u privatne svrhe. Privatni poslovi im se često poklapaju i idu o trošku poslovnog, odnosno naših javnih sredstava, naglašava Ožegović.

Dodaje da, prema zakonu, revizori na svim nivoima imaju mogućnost da izvještaj upućuju na dalje postupanje nadležnim institucijama koje bi trebalo da vrše kontrolu zakonitosti trošenja i da sankcionišu eventualne nepravilnosti.

– Ali, to se u praksi rijetko dešava. Mi prvenstveno nemamo preventivne mehanizme, nemamo dovoljno razvijene integritet i svijest kod političara. Nemamo ni adekvatnu sankciju, upozorava Ožegović.

Nema kazni

A bahatost se možda najbolje ogleda u tome da se prilikom nabavke službenih automobila tražilo da oni imaju posebna ambijentalna osvjetljenja, posebne kopče za dječje sjedalice. Bez političke kazne, naglašava Ožegović, odnosno nebiranja onih koji to rade na budućim izborima, stanje se neće promijeniti.

Takva sankcija povlači i drugo potencijalno rješenje – novčanu sankciju.

– Bahatost što se tiče zloupotrebe službenih putovanja i troškova reprezentacije, možda je čak i najmanja kap u moru svih zloupotreba javnih resursa – počevši od zloupotreba u vrijeme predizborne kampanje do opšte krađe na tenderima, koncesijama, zaključuje Ožegović.

Oslobođenje