U razgovoru za Klix.ba ističu kako su se politički kandidati, posebno oni koji su se kandidirali za načelnike Općine trebali više fokusirati na nadležnosti, a mnogo manje obećavati ono što ne mogu ispuniti.
PR stručnjakinja Una Bejtović u razgovoru za naš portal navodi da tokom predizborne kampanje fokus nije bio na pravim temama te da ljudi i dalje ne znaju kolika je razlika između općinskih i svih drugih nadležnosti.
“Tokom predizborne kampanje najviše je riječi bilo o referendumu u Republici Srpskoj i svim drugim kontra temama koje su potpuno neprimjerene i nepotrebne bosanskohercegovačkoj javnosti. Kompletna priča o referendumu me podsjetila na period ‘Aprilskog paketa’ prije deset godina kada smo zbog generiranja straha i etnonacionalnog grupisanja biračkog tijela imali aktere u liku Milorada Dodika i Harisa Silajdžića koji su jedan drugom političku kampanju odradili šest mjeseci prije izbora. Ovaj put smo to imali tokom kampanje za Općinske izbore, što je dokaz političke komunikacijske nekulture i demokratske svijesti koju baštinimo samo 26 godina nakon što smo 500 godina bili pod autoritativnim režimom”, navodi Bejtović i dodaje kako je vječita nepoznanica zašto ljudi koji su tokom četiri godine na vlasti ne urade nešto da za vrijeme kampanje potroše manje novca, a građani će bez ikakve dileme na kraju osjetiti poboljšanje.
Kandidati bili usmjereni na predstavljanje sebe, a ne političkog programa
Sličnog mišljenja je i profesorica komunikoloških nauka na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Lejla Turčilo koja podsjeća da je baš kao i ranijih godina i prethodnih kampanja, sada zabilježena personalizirana politika gdje su kandidati bili usmjereni na predstavljanje sebe, a ne svog programa.
“To znači da im lokalne teme koje su direktno u njihovoj nadležnosti ostaju van fokusa i mnogo je jednostavnije voditi kampanju koja je zasnovana na individui i na određeni način negirati oponente nego se baviti konkretnim rješenjima. Bilo je izuzetaka i kandidata koji su bili usmjereni na ponude, ideje i projekte koje bi implementirali u budućnosti, mada je ovo jedna promašena kampanja gdje su kandidati propustili priliku dati građanima odgovor za rješenje problema u lokalnoj zajednici. Bili su usmjereni na lica, slogane, oštre i jake poruke, a manje na ono što je konkretno i zadovoljavajuće za građane. Neki kandidati nekada zaborave šta su njihove nadležnosti na pozicijama na koje se kandidairaju što govori o nivou političke kulture ili pismenosti”, ističe prof. Turčilo.
Postoji jasna diferencijacija u predizbornim kampanjama političkih kandidata, kao i mnogo izjava koje su potpuno “zalutale”, odnosno ne tiču se lokalnog nivoa. Sudeći prema izjavama koje su davali bh. kandidati za Lokalne izbore, fokus je bio na referendumu u manjem bh. entitetu i stvarima koje u najmanju ruku nisu i ne mogu biti dio njihovog zadatka u naredne četiri godine.
Politički analitičar Adnan Huskić navodi da su najkonkretnija rješenja ponudile Naša stranka, Nezavisna demokratska partija (NDP) i DNS, a najgore su se pokazali HDZ, SDA i PDP.
“Posebno je zanimljivo da je PDP 2012. godine imao najznačajnije i konkretne izjave, što predstavlja najveći pad kada su u pitanju političke opcije. Kada je riječ o procentima, zabilježeno je 49 nerelevantnih i 51 posto relevantnih izjava”, dodaje analitičar Huskić.
Besmislene poruke, nezanimljiv i neprivlačan propagandni materijal
Jasna Duraković, profesorica na FPN-u i zastupnica u Federalnom parlamentu BiH za Klix.ba je napravila kratku analiziku predizborne kampanje gdje navodi da se već u prvoj sedmici kampanje za lokalne izbore u BiH pokazao opći nedostatak kreativnih ideja.
“Gledano s komunikološkog aspekta zabilježen je nedostatak smislenih slogana i pravih rješenja u predizbornim porukama. Plakati i poruke kandidata i stranaka su na prvi pogled bili upadljivo nezanimljivi i neprivlačni. Rekla bih da je i to dijelom razlog zbog kojeg imamo totalnu apatiju građana, a to smo mogli i predvidjeti, jer nije ponuđeno ništa novo i drugačije, osim što smo vidjeli da na ovim Lokalnim izborima 2016. godine imamo ogroman broj kandidata/kinja, odnosno nikad ih nije bilo više. Apatija proizilazi i iz nedovoljne građanske uključenosti u pozivanje na odgovornost svih kandidata/kinja kojima misle dati svoj glas. S jedne strane odgovornost je na građanima što nisu dovoljno propitivali i zanimali se za pojedinačne planove kandidata/kinja za vijećnike kako misle promijeniti stanje u lokalnoj zajednici i na koji način doprinjeti njenom razvoju, dok je s druge još veća odgovornost i obaveza na kandidatima/kinjama, a rijetko ko je uopće govorio o tome na koji način misli unaprijediti lokalnu samoupravu i građanima pružiti bolji servis”, ističe prof. Duraković.
Mnogo opozicionih stranaka je bilo uključeno u predizbornu kampanju, koje kako navodi Duraković, nisu dovoljno kritizirale vlast na konkretnim pitanjima.
“Dodatno, mnogo novih registriranih stranaka bez konkretne političke odrednice i jasnih političkih projekata i mnogobrojne nezavisne kandidate na ovim izborima, koji nisu ponudili ništa novo, već su mnogi od njih neafirmirani, profesionalno neostvareni i kao takvi apsolutni anonimusi kako na političkoj sceni u BiH, tako i nepoznati javnosti i u vlastitoj lokalnoj zajednici. Ovakvi navodi potvrđuju frazu da je politika u BiH postala unosan biznis. Vjerujem da ovi izbori neće donijeti mnogo iznenađenja, a za očekivati je da će izlaznost na ovim izborima biti najmanja do sada”, zaključila je naša sagovornica.
25.04. u 17:30 / Svijet, Vijesti
