Politički savez koji spašava vlast po svaku cijenu: Dodik šalje batinaše kao ispomoć Vučiću?

Prošlo je devet mjeseci otkako je u Novom Sadu pala nadstrešnica. Od tada se protestuje širom Srbije, gdje studenti i građani traže promjene.

Protesti su tekli relativno mirno, uz povremene čarke s policijom i pristašama vladajuće Srpske napredne stranke (SNS), ali su posljednjih dana eskalirali sa desetinama povrijeđenih, materijalnom štetom, haosom i nasiljem na ulicama Srbije.

Filip Švarm, glavni urednik nedjeljnika Vreme, kaže da je “Vučić upotrebom plaćenih nasilnika želeo da svom biračkom telu pokaže da i dalje ima neku moć”. To je pokazalo da on nije predsednik svih građana, već šef jedne manjine koja je spremna na sve.

Oni često govore da su to pristalice SNS-a, ali ja bih rekao da oni to nisu, već da su to unajmljene siledžije, a najporaznije u svemu je što smo prisustvovali praktičnom raspuštanju policije, jer ona nije radila ništa drugo nego štitila te režimske nasilnike”.

Andrej Vučić, brat Aleksandra Vučića, bio je u šatorskom naselju u Pionirskom parku, takozvanom Ćacilendu, predvodeći “grupu momaka”, a demonstrantima je dobacivao “ustaše”. Pružio je podršku starijem bratu, predsjedniku Srbije, koji je gostovao u Ćacilendu, prilično ljutit, jer su članovi njegove stranke otišli “na plaže sa kamenčićima ili na pesku”, umjesto da “brane svoje ljude”, valjda od građana Srbije koji protestuju.

Predsjednik Stranke slobode i pravde (SSP) Dragan Đilas obratio se otvorenim pismom predsjedniku Vlade Srbije Đuri Macutu, upitavši ga ima li hrabrosti da sazove vanrednu sjednicu i po hitnom postupku smijeni ministra policije Ivicu Dačića, dodajući da “parama iz budžeta države Vučić plaća na hiljade kriminalaca i batinaša koje huška na narod”. Tuku ljude na ulicama, u autobusima, u automobilima, pošto prvo preplave autoput.

Prebijaju i političare, narodne poslanike, bukvalno svakoga ko se suprotstavi Vučiću – sa jasnim ciljem da im nanesu teške telesne povrede, a ti ljudi, kao zveri puštene s lanca, deluju uz potpunu podršku policije, koja ne samo da saučestvuje sa huliganima već brutalno premlaćuje i vezane ljude, posebno u četvrtak u Valjevu.

Na ulice Beograda izvedena su i oklopna vozila, kako bi se poslala poruka straha i sile, poručio je Đilas, dok je Macut osudio nemire u Beogradu, Novom Sadu i više gradova Srbije i, kako tvrdi, napade na policiju i uništavanje javne i privatne imovine, što je ocijenio direktnim napadom na državu.

Upravo u jeku eskalacije nasilja na ulicama Srbije Vučić se sastao sa bivšim predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom, gdje su razgovarali o “unutrašnjim i spoljnim napadima na Srbiju i Srpsku, kao i o drugim važnim temama za srpski narod sa obje strane Drine”. Vučić je naveo da su posebno razgovarali o zaštiti nacionalnih interesa, narodnom jedinstvu i jačanju ekonomskih veza, kao i o daljim koracima saradnje.

Sreli su se u trenutku u kojem obojici političko tlo podrhtava pod nogama, tražeći oslonac jedan u drugome, jer je Vučić suočen s pobunom na ulicama, a Dodiku je zabranjeno političko djelovanje.

Pitanje je da li su Vučić i Dodik ušli u fazu zajedničkog kriznog menadžmenta – ne zbog zajedničkih ciljeva, već zato što obojici prijeti gubitak kontrole nad političkom scenom u vlastitim zemljama, i kako bi eskalacija krize u Srbiji mogla uticati na političku dinamiku unutar Bosne i Hercegovine, posebno u entitetu RS?

Stefan Blagić iz ReStart Srpska kaže da protesti u Srbiji traju mjesecima, ali to se u BiH nije osjetilo, te da je organizovano tek nekoliko okupljanja u Banjoj Luci i to je to, jer se ne prelijeva apsolutno sve iz Srbije u BiH.

Međutim, ovaj politički momenat je bitan, jer su Dodik i Vučić u takvom odnosu da bi bili na gubitku ko god da od njih ode sa vlasti, jer bi drugi izgubio saveznika, a Vučiću odgovara ova kriza u BiH kako bi pokušao da skrene pažnju sa onoga što se dešava u Srbiji, te i jedan i drugi sada pokušavaju svoje probleme da zamaskiraju problemom onog drugog.

Pogotovo bi Vučiću bilo dobro da bude još veća kriza u BiH, kako bi se mogao pokazati nekim spasiocem, da on pronađe neko rješenje, a Dodiku je svaka Vučićeva pomoć u ovom trenutku dobrodošla, smatra Blagić.

Analitičar Ibrahim Prohić kaže da je slučajna podudarnost to što su i Dodik i Vučić u istom momentu u krizi, ali da nije slučajno to što je u krizi ista politika.

Ranije je postojala mogućnost da se izazovu problemi u BiH, da bi se skrenula pažnja sa problema koje ima vlast u Srbiji, a prema neprovjerenim informacijama, već duži period režim u Beogradu koristi određeni profil ljudi za obračun sa građanima koji su ozbiljnoj društvenoj pobuni protiv tamošnjeg režima.

Dodik je u više navrata pomagao Vučiću na izborima u Srbiji kada je autobusima slao ljude, a sada mu šalje ljude, vjerovatno onoga profila za kakav se sumnja da je već uvučen čak i u redove policije u Srbiji.

One sa sumnjivom prošlošću, dosjeom vezanim za kriminalitet i oni učestvuju u određenim operacijama, pritiscima, pa i teroru nad prosvjednicima u Srbiji, gdje se nalaze ljudi koji u svojoj akciji koriste fantomke, time prikrivaju ili sakrivaju identitet, pa je hipotetički moguće da je to dio ljudi koji dolazi iz BiH, odnosno iz RS-a, rekao je Prohić, dodajući da vječno aktuelni “svesrpski interes” sada nije aktuelan.

Režim u Beogradu ima puno prečih problema, a lekcija iz Srbije, društvena pobuna u Srbiji koja traje devet mjeseci, pokazuje snagu koju društvo, odnosno građani imaju, koja je u BiH samo hipotetička, a u Srbiji je ona postala već operativna.

Iz toga bi građani BiH mogli učiti, jer BiH nije bez šanse da se demokratizira i stvori uslove za stabilizaciju i razvoj, ali to se neće desiti, po mom sudu, sve dok očekujemo da pomoć ili rješenje dođe izvana, odnosno sve dok društveno biće ne pokaže sposobnost da učestvuje u društvenim procesima u BiH, poručio je Prohić.