Položaj Roma i Romkinja u BiH generalno nepovoljan, ali ima napretka

Međutim, kaže da ima napretka, vide se neki koraci da se nešto radilo, ali da ipak sve zavisi od grada do grada.

Koliko je gradska uprava zainteresirana da svojim sugrađanima osigura neki bolji položaj, to se i vidi – kazala je Bajramović.

Kao pozitivan primjer navela je nešto što je, kako kaže, vidno i očigledno, da je Općina Kakanj izgradila stambene jedinice kako bi Romi sa Varde živjeli u normalnim uslovima, i još uvijek planiraju tu gradnju.

Istaknula je da još uvijek ima dosta romske populacije, pa i samohranih majki i višečlanih porodica koje imaju po četvero, petero i više djece, koji žive u neadekvatnim uslovima – stambenim jedinicama koje nemaju struju, vodu, a u nekim stambenim jedinicama žive po tri-četiri porodice.

Bajramović kaže da pomaka ima u smislu obrazovanja, zato što više djece pohađa i završava osnovnu školu, upisuje i završava srednju školu, a ima ih i na fakultetima.

Mislim da je to tako zahvaljujući, prvenstveno, nevladinom romskom sektoru, pa i proromskim organizacijama koje se bave pitanjima Roma i djece. Moram pohvaliti i neke institucije koje izdvajaju sredstva i daju stipendije za romsku djecu koja se školuju – navela je Bajramović.

Dodala je da je bitno da se povećao broj djece generalno, a posebno djevojčica, u srednjim školama, pa i na fakultetu.

Ističe da je i dalje problem zapošljavanje, jer nekada i kad završe srednju školu teško dolaze do posla zbog predrasuda, zbog diskriminacije, a pogotovo oni koji nisu završili, nisu konkurentni na tržištu rada, te je veliki broj njih nezaposlen.

Oni koji su imali sreću da se zaposle su uglavnom muškarci – navodi Bajramović.

Kada je riječ o zdravstvu, ocijenila je da se, također, stanje poboljšalo zato što je sada većina Roma u sistemu zdravstvene zaštite.

Mnogi od njih nisu imali zdravstvenu knjižicu pa nisu mogli otići doktoru, nisu imali novac za preglede. S druge strane, moraju plaćati lijekove koji nisu na esencijalnoj listi. Puno njih je oboljelo, dolaze nama, obraćaju nam se, i mi onda iznalazimo rješenje za nabavku tih lijekova i ostalog što im je potrebno za zdravstvenu zaštitu. Pomažemo im i da se prijave, govorimo im na koji način mogu da ostvare zdravstvenu zaštitu. Tu smo za njih, za sva pitanja i za sve probleme s kojima se oni svakodnevno susreću – kazala je Bajramović.

Po njenim riječima, može se reći da ima pomaka.

Nismo zadovoljni, još dosta se treba raditi – navela je ona.

Napomenula je da najnoviji akcioni plan koji je rađen, nije usvojen od Vijeća ministara BiH, te da misli da će se morati raditi novi akcioni plan.

Ali ono što bih željela da istaknem, koliko sam vidjela u ovom akcionom planu nema nekih posebnih mjera za žene Romkinje. Mi žene članice Ženske romske mreže smo se uspjele izboriti da se u prošlom akcionom planu, pored četiri osnovna segmenta koja su inače u akcionom planu, doda nasilje u porodici koje smo vezali za akcioni plan zdravstva, da se stavi anticiganizam, diskriminacija i rani ugovoreni brakovi, ustvari dječiji brakovi. U ovom akcionom planu to nisam vidjela, ali on svakako nije ni usvojen – kazala je Bajramović.

Kad je riječ o sredstvima koja se izdvajaju za Rome, navela je da se država obavezala dok je još bila Dekada, da su izdvajali u početku tri miliona KM, pa se to smanjivalo i na kraju je ostalo milion i 200 za sva četiri akcione plana, što je nedovoljno.

Po njenim riječima, i to je možda pokazatelj koliko je država zainteresirana za rješavanje problema romske populacije.

Kaže da se predstavnici nevladinog romskog sektora i drugih organizacija, i međunarodnih i proromskih, maksimalno trude da ublaže probleme s kojima se romske zajednice susreću, pomažu im na sve načine kako bi lakše školovali djecu, kako bi lakše ostvarivali svoja osnovna ljudska prava.

Ima ih dosta koji nisu ostvarili ni pravo na socijalnu zaštitu, a stvarno su u stanju socijalne potrebe. Znamo da je siromaštvo jedan od razloga koji dovodi i do nasilja, pa i tu radimo na prevenciji nasilja i ugovorenih brakova. Vide se neki pomaci, jer smo dosta prisutni u romskim zajednicama, pogotovo sa ženama, gdje im govorimo o tome da postoje mehanizmi koji ih štite, da prijavljuju nasilje. S druge strane, kako radimo u romskim zajednicama, radimo i s predstavnicima institucija, ne samo u Tuzli, nego gdje god imamo članice Ženske romske mreže. Radimo to zajedno, imamo i neke zajedničke aktivnosti. Ima nekih pomaka, ali još dosta treba da se radi – zaključila je Bajramović.

Govoreći o ženama Romkinjama, kazala je da su one malo vratile samopouzdanje, što je jako bitno za svaku ženu, pa tako i za romsku.

Ne pomažemo im samo da rješavaju neke svoje probleme, nego razgovaramo s njima i govorimo im da prvenstveno moraju povesti brigu o sebi i računa o sebi, jer ako one nisu spremne da sebi pomognu, neće moći pomoći ni svojoj djeci, ni svojoj porodici – navela je Bajramović, te dodala da i tu ima pomaka.

Svjetski dan Roma obilježava se u znak sjećanja na prvi Svjetski kongres Roma održan 1971. godine u Londonu, gdje su donesene ključne odluke koje su doprinijele jačanju romskog identiteta i kulture.

Donesena je odluka da se usvoji himna Đelem, đelem i zastava plavo-zelene boje sa crvenim točkom u sredini, te je odlučeno da se svi pogrdni nazivi zamijene riječju Rom, što na romskom jeziku znači – čovjek.