PONOS MAGLAJA: Četvero mladih ljudi ostvarilo san i postali doktori medicine!

MLADI, UPORNI, POSVEĆENI:
MAGLAJ DOBIO ČETIRI NOVA DOKTORA MEDICINE

Postoje uspjesi koji nisu samo lični, već pripadaju cijeloj zajednici. Upravo takav uspjeh ostvarilo je četvero mladih Maglajlija koji su u proteklih godinu dana ispunili svoj san i postali doktori medicine. Tako je naš grad bogatiji za četiri mlada ljekara – dr. Amilu Bašić, dr. Adisa Merdića i dr. Kenana Mašića, koji su diplomirali na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, te dr. Eldara Pezera, koji je zvanje doktora medicine stekao na Medicinskom fakultetu SSST u Sarajevu. Prvo troje već imaju nekoliko mjeseci radnog iskustva, dok je dr. Pezer tek diplomirao i u potrazi je za prvim zaposlenjem.

Od malih nogu znali su da su medicina i bijeli mantil ono što priželjkuju za sebe, dok je Adisova prva želja bila veterina. Jedino je Amila od naših mladih sagovornika bila učenica Gimnazije „Edhem Mulabdić“, a ostali su završili medicinsku, odnosno školu za fizioterapeute u Eldarovom slučaju. „U devetom razredu, kada smo na biologiji izučavali nauku o čovjeku, znao sam da je to, to, da je medicina moj izbor pa sam nakon osnovne škole upisao i srednju Medicinsku školu u Tešnju“, prisjeća se dr. Mašić. Za dr. Amilu Bašić nije bilo dileme. „Bilo je medicina ili ništa“, kaže kroz osmijeh. „Kako sam završila gimnaziju, imala sam odličnu podlogu iz fizike, hemije i biologije. U odnosu na studente koji su došli iz medicinskih škola možda sam bila u manjem zaostatku kada je riječ o anatomiji, ali se to brzo nadoknadi.“

Studij medicine, ističu, bio je istovremeno lijep, težak i izuzetno zahtjevan. „Bilo je i lijepo, teško, izazovno. Znamo sam nekada učiti i po 13 sati dnevno, onda naveče zaspim i sanjam ono što sam naučio (smijeh). Ali, kako su godine odmicale sticao sam iskustvo, znao sam šta i kako, čemu težim, šta mi je cilj u životu. Studiranje na privatnom fakultetu odabrao sam jer sam želio studirati na engleskom jeziku, ali i u donekle opuštenijem okruženju. Drago mi je što sam načinio takav izbor. Učio sam iz najnovijih knjiga, od vrhunskih profesora, bilo je puno i gostujućih profesora “, ispričao nam je dr. Eldar.

Dr. Mašić smatra da jedna riječ najbolje opisuje studij. „Izazov. Morate biti potpuno posvećeni od prve do posljednje godine. Učiti i raditi svakog dana.“ Dr. Amila Bašić ističe da medicina zahtijeva brojna odricanja. „Nema mnogo vremena za izlaske, druženja, kafe s prijateljima ili bezbrižna ljeta. Bilo je vremena i za to, ali rijetko. Nekada imam osjećaj da sam ostala željna mnogo toga“, kaže kroz osmijeh.

Za dr. Adisa Merdića studiranje medicine predstavljalo je prvenstveno ličnu borbu. „Najviše me obilježila borba sa samim sobom, upoznavanje vlastitih mogućnosti i granica.“

Njihovo školovanje obilježila je pandemija koronavirusa. Drugi, treći i četvrti semestar proveli su uglavnom na online nastavi, zbog čega su bili uskraćeni za druženje i studentski život. Tek na trećoj godini vratili su se u učionice i na kliničku praksu. „Tada je studiranje konačno dobilo onaj pravi smisao. Predavanja uživo, rad s kolegama i druženje učinili su sve mnogo lakšim“, prisjećaju se.

Dr. Amila Bašić, dr. Kenan Mašić i dr. Adis Merdić nakon diplome nisu dugo bili među nezaposlenim, a prvi radni odnos zasnovali su u maglajskom Domu zdravlja. Kažu da su posebno sretni što prve profesionalne korake prave upravo u ustanovi u kojoj su i sami odrastali kao pacijenti. Smatraju da je za mladog ljekara od izuzetnog značaja proći cijeli sistem primarne zdravstvene zaštite i prve korake napraviti uz iskusne mentore. Puni su riječi hvale za sve iskusnije kolege i kolegice, medicinske sestre i tehničare. „Nije bilo lako u samom početku, jer pored ovog medicinskog dijela imamo puno administrativno-pravnih stvari koje se ne uče na fakultetu. I sam fakultet ne pripremi nas dovoljno za sve ono što nas čeka u praksi. Imamo puno divnih pacijenata, ali nekada ti kontakti znaju biti i neugodni, zašto takođe nismo dovoljni pripremljeni. Iskreno, bilo me strah i grešaka. Ali, sve ovo se savlada, mogu reći da je sada puno lakše. I dobro bi bilo da mi mladi ljekari, koji tek počinjemo raditi, imamo mentore malo duže uz sebe“, iskreno nam je priznala dr. Amila.

„Radim već oko pola godine, od samog početka sam u ambulanti u Novom Šeheru. Bilo je generalno straha kada sam počinjao raditi, imao sam mentora uz sebe oko tri sedmice i kada sam krenuo samostalno raditi, sve je išlo svojim tokom, naravno uz pomoć divnih kolega dr. Kenana Mašića i kolegice dr. Danire Muminović prevladale su se nesigurnosti i strahovi“, kazao nam je dr. Adis. Dr. Eldar Pezer planira prvo zaposlenje pronaći u Sarajevu, ali ne krije da je i Maglaj jedan od njegovih izbora.

„Ne bih imao ništa protiv da radim u Domu zdravlja Maglaj i liječim svoj narod. Kako bude nafake. Već deset godina živim van Maglaja i moj život je uglavnom vezan za Sarajevo. Vidjet ćemo šta će donijeti budućnost.“ Njegova profesionalna želja je specijalizacija iz oblasti hematološke onkologije. „Posebno me zanimaju različiti oblici karcinoma krvi i multipli mijelom. To je bila tema mog diplomskog rada, a već godinama sam generalni sekretar Udruženja oboljelih od multiplog mijeloma, mijelodisplastičnog sindroma i drugih rijetkih krvnih bolesti BiH. Na taj angažman sam posebno ponosan i nekako osjećam da mi je ova specijalizacija sudbinski predodređena. Volio bih specijalizirati van BiH, gdje mi se za to ukaže prilika.“ I ostali mladi doktori već imaju jasno definisane profesionalne ciljeve. Dr. Kenan Mašić svoju budućnost vidi u ortopediji i traumatologiji, čemu su doprinijele stručne razmjene u Turskoj i Španiji. Dr. Amilu Bašić privlače anesteziologija, reanimatologija i intenzivna medicina, dok je dr. Adisu Merdiću najveća želja pedijatrija, iako je u početku razmišljao i o neurologiji. Dr. Mašić i dr. Merdić svoju budućnost vide u Bosni i Hercegovini, dok će odluka dr. Bašić zavisiti od prilika koje joj se budu pružale.

Svi ističu da su im roditelji tokom studija bili najveća podrška. „Zajedno s nama završili su ovaj težak fakultet i prošli svaki ispit“, kažu. Iza njihovih diploma stoje godine učenja, neprospavanih noći, brojnih odricanja i ogromne ljubavi prema pozivu koji su odabrali. Danas nastoje nadoknaditi propušteno – više vremena provode s prijateljima, čitaju, raduju se godišnjem odmoru i, kako kroz smijeh kažu, pokušavaju se konačno naspavati. Ipak, svjesni su da u medicini učenje nikada ne prestaje. „Medicina je cjeloživotno učenje. Nauka stalno napreduje i ne smijemo dozvoliti da zaostajemo.“

Na kraju razgovora zamolili smo ih da čitaocima upute jednu poruku.Odgovor je bio jednoglasan: „Budite umjereni u svemu!“

Piše: Nejra Bradarić – maglaj.net