Poremećaj prejedanja češći od anoreksije, a ljudi ga često nisu ni svjesni

Poremećaj prejedanja – poremećaj ishrane karakteriše konzumiranje velikih količina hrane uz osjećaj da nemate kontrole. Poremećaj prejedanja je možda najčešći poremećaj u ishrani, koji pogađa između 0,6-2,3 posto ljudi širom svijeta. Procjenjuje se da se može pojaviti dva do tri puta češće od anoreksije – a neki dokazi sugeriraju da je broj slučajeva u porastu.

Ipak, uprkos tome koliko je uobičajeno, mnogi ljudi još uvijek nisu svjesni da ovo stanje postoji. U stvari, mnogi ljudi s poremećajem prejedanja čak i ne shvataju da ga imaju, što znači da ne dobiju dijagnozu do svojih 30-ih ili 40-ih godina.

Ono što razlikuje poremećaj prejedanja od povremenog prejedanja ili perioda emocionalnog jedenja je osjećaj da ste van kontrole kada jedete, ili ako to ometa vaš svakodnevni život.

Neki drugi znakovi poremećaja prejedanja uključuju:

• Jedete dok se ne osjetite neprijatno sitim,
• Konzumiranje velikih količina hrane, čak i kada niste gladni,
• Jedete brže nego inače,
• Osjećaj gađenja, lošeg raspoloženja ili krivice nakon jela.

Uz odgovarajuću podršku, često je moguće identificirati poremećaj prejedanja prije nego se razviju ozbiljni problemi. Važno je rano uočiti poremećaj, jer može dovesti do niza zdravstvenih problema, poput gojaznosti, dijabetesa tipa 2 i visokog holesterola.

Česti su i drugi problemi mentalnog zdravlja, s do 70 posto oboljelih koji prijavljuju poremećaje raspoloženja, poput depresije ili anksioznosti.

Otprilike jedna četvrtina ljudi s poremećajem prejedanja pokušala je samoubistvo. Poremećaj prejedanja može imati veliki utjecaj na svakodnevni život osobe, pri čemu ljudi prijavljuju lošiji uspjeh u školi i nižu stopu zaposlenosti.

Tragična ironija s nedovoljnim prepoznavanjem poremećaja prejedanja je da je to stanje koje se može liječiti.

Većini ljudi će se preporučiti psihološki tretmani, kao što je kognitivna terapija, koja im može pomoći da shvate faktore koji pokreću njihovo prejedanje, a također im može pomoći da nauče zdravije prehrambene navike i mehanizme suočavanja.

Utvrđeno je da su tretmani lijekovima (kao što su antidepresivi) korisni u smanjenju prejedanja. Međutim, oni nose rizik od neželjenih efekata (kao što su glavobolja, nesanica, mučnina i umor) i u prosjeku su manje efikasni od psihološke terapije.

Još jedan ključni element u oporavku od poremećaja u ishrani je učenje da promijenite svoj odnos s hranom.

Neki znakovi koji ukazuju na to da možda imate problem s prejedanjem mogu uključivati ​​promjene u ponašanju u ishrani (kao što je kupovina puno hrane ili jedenje čak i ako niste gladni) i provođenje puno vremena razmišljajući o hrani.

Prejedanje nije ugodno iskustvo i ljudi se često osjećaju uplašeni, postiđeni ili krivi zbog svojih simptoma, zbog čega im je posebno teško govoriti o tim iskustvima.

Ako mislite da imate problem sa prejedanjem, razgovarajte sa svojim doktorom što je prije moguće kako bi vas uputio specijalisti. 

Ako poznajete nekoga ko bi mogao imati problema s prejedanjem, može biti od pomoći da s njim povedete iskren, bez osuđivanja razgovor o svojim brigama. Razmislite o pokušaju da shvatite zašto se možda muče i ohrabrite ih da traže podršku.

Pogrešno predstavljanje bolesti i pričanje o njoj manje nego o drugim problemima može otežati bolesnicima da istupe. Povećanje svijesti o poremećaju prejedanja pomoći će onima koji su pogođeni – ne samo ohrabrujući ih da traže liječenje, već i smanjenjem stigme.

Science Alert