Porodica iz BiH u Njemačkoj prima 7.300 eura mjesečno, a oca deportuju već 20 godina

Njemački Kölner Stadt-Anzeiger objavio je 9. januara 2026. tekst o slučaju odbijenog tražioca azila iz Bosne i Hercegovine koji sa devetočlanom porodicom živi u Kelnu, dok pokušaji njegove deportacije traju još od 2003. godine.

Prema navodima lista, u njegovim službenim podacima stoji mjesto rođenja Bihać i državljanstvo Bosna i Hercegovina, ali je u jednom dokumentu rubrika za „zemlju rođenja“ označena kao „neutvrđeno“, što je medij opisao kao birokratski apsurd i primjer nemoći sistema deportacija.

List piše da je riječ o osobi koja je u Njemačku ušla bez dokumenata, potom je u periodu kada je trebao biti udaljen iz zemlje godinama nestao, a nakon ponovnog pojavljivanja dobio je tolerisani boravak (Duldung) uprkos ranijoj odluci o deportaciji.

Posebno se ističe da gradska služba u Kelnu godinama nije pribavila potrebne zamjenske putne isprave za povratak.

Finansijski dio priče izazvao je najveću pažnju javnosti: prema rješenju socijalne službe za oktobar 2023., porodica prima oko 7.300 eura mjesečno (oko 87.600 eura godišnje).

U tekstu se navodi i izjava glasnogovornice Grada Kelna da trenutno sedam porodica s po deset članova prima slične naknade, te da ukupna godišnja podrška za tražioce azila u toj metropoli iznosi 65,46 miliona eura.

Riječ je o podršci koja se u Njemačkoj isplaćuje kroz sistem naknada po Zakonu o davanjima za tražioce azila (AsylbLG).

Na zvaničnoj stranici Grada Kelna navodi se da ove pomoći obuhvataju osnovne potrebe poput smještaja, grijanja, ishrane, odjeće i zdravstvene njege, u zavisnosti od statusa i konkretne situacije korisnika.

Kölner Stadt-Anzeiger navodi i stav Ministarstva za izbjeglice/izbjeglička pitanja NRW da su povratci u Bosnu i Hercegovinu „u pravilu“ bez većih problema, uz podatak da je 2024. u BiH vraćeno 38 osoba, a do 31. oktobra naredne godine 47, te da je samo jedna deportacija u obje godine propala zbog nedostatka važećih dokumenata.

U tekstu se navodi i da je osoba više puta osuđivana za krivična djela (među njima krađe i prevare), te da je u toku još jedan postupak, što je otvorilo političku raspravu o odnosu deportacija, „tolerisanog boravka“ i socijalnih davanja.