Poruka Sulejmana Bugarija za 1442. Hidžretsku godinu: Oživimo hidžru u našoj svakodnevnici

Hafiz Sulejman Bugari, uputio je svim vjernicima muslimanske vjeroispovijesti poruku za 1442. Hidžretsku godinu.

Njegovu poruku prenosimo u cjelosti:

“Čovjek kao najsavršenije biće u sebi ima najsavršenije mogućnosti da pronađe izgubljenu vječnu ljubav i da ostvari vječno savršen život.

To svi mogu ostvariti ako se uistinu bore razumijeti drugog, spoznavajući suštinu stvari. Ako je teško ostvarljivo, onda budi jedan od četverice, kako Poslanik, s.a.v.s., veli: – Budi učenik, učitelj, onaj koji voli i onaj koji sluša. A nikako ne budi onaj koji sve to mrzi.

Oni koji razumiju život, kažu da su jezik i stvar korijen svakoj rani, ako se ne shvate. Umjesto otrova, neka riječ bude lijek, a stvar samo sredstvo da se ljudi upoznaju i zavole.

Naša stvarnost nam govori da je jezik, nažalost, postao otrovan, dok su stvari, umjesto sredstvo, pastale cilj.

Svi znamo da nikada nismo imali ljepše i bolje stvari za život kao danas, a život nam neostvaren te samo zbog riječi i stvari neljudski se ponašamo.

O, neostvareni čovječe, šta ti želiš?

Ako ti ne želiš izgubiti sebe i svoje, zašto onda drugome i drugačijem ne želiš isto kao sebi i svojima? Zaboravio si da su i oni po Bogu tvoji, pobogu, brate!

Ako ćeš postupati po svome, a ne po Bogu, onda se ne pitaj zašto ljudi ne vole ni svoga, a kamoli drugoga.

Da podsjetim sebe i vas zašto se u islamu Hidžra uzela kao početak kalendarske godine. Zato što su tada naučili od Učitelja svijeta Muhammeda, a.s., da je svaki čovjek Božija svetinja; da je svet čovjekov život, njegovo pravo, njegova porodica, njegov imetak, njegova sloboda i njegova čast.

Tada su se vjernici, usvojivši univerzalnu Božiju poruku, distancirali/odselili od svega zabranjenog, od svake vrste nepravde, od svega što drugog i drugačijeg ometa.

Toliko je Božiji Poslanik, s.a.v.s., svojim govorom potencirao, djelom potvrđivao i svako skrnavljenje toga prezirao, da se Kabi ovako obratio: – O, Kabo, koko si lijepa, mirišeš i koliko si sveta, ali je, tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, vjernikovo srce svetije od tebe.

Kod Gospodara svjetova je teže uznemiriti čovjekovo srce nego srušiti Kabu.

– O, ljudi, vaš Gospodar je jedan, vaš otac je jedan. Nema prednosti Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom, niti crveni nad crnim, niti crni nad crvenim, osim po jačini svijesti o Stvoritelju (koliko se ko ograđuje od zla).