Posao kriminalista zamijenio farmom u Crvenicama, brine se o čak 760 grla stoke

Gudelj je primjer da dječje snove ne može pokvariti jedan “papir”, pa je policijsku postaju brzo zamijenio imanjem u Crvenicama

U selu Crvenice nadomak Tomislavgrada je oko 150 kućanstava, no, kako navodi Ljuban Gudelj, nitko nema ni krave, ni ovce, ni koze. Svi mještani su mu dali zemlju na korištenje bez ikakve naknade, piše agroklub.ba.

Dječački snovi

Umjesto na terenu, Ljuban Gudelj radije uvodi red na farmi. Naime, ovaj poljoprivrednik sa zagrebačkom diplomom kriminalista već 10 godina intenzivno se bavi stočarstvom. On je primjer da dječje snove ne može pokvariti jedan “papir”, pa je policijsku postaju brzo zamijenio imanjem u Crvenicama. Odmalena je, priča za agroklub.ba, sanjao o svom miru u prirodi sa stokom i psima, pa je i u kinologiji već tri desetljeća.

“Stalno mi je bila ta buba u glavi da se bavim ovim poslom. Odmalena sam sa psima, našim autohtonim tornjacima, i uvijek sam zamišljao da ih imam mnogo, da nisu u boksovima, da su na slobodi, da sam u nekoj prirodi, prostoru i… danas sam tu”, priča Gudelj. A tu je i farma “Studena”, čija je glavna djelatnost uzgoj koza, a trenutačno ih je 400.

Ljuban slovi za jednog od najvećih proizvođača kozjeg mlijeka. Put do trona nije bio lak, ali je uspio zahvaljujući posvećenosti i ulaganjima, prije svega, u kvalitetna grla.

“Kozarstvo u BiH je u povojima. Nekada davno bilo je prilično razvijeno, ali je 50-ih godina protekloga stoljeća u bivšoj Jugoslaviji donesena uredba kojom je zabranjeno držanje koza na otvorenom prostoru, navodno one uništavaju šume. Tako da je kozarstvo spalo na niske grane po pitanju broja grla, a posebno kvalitete”, ističe Gudelj, napomenuvši da su proizvodne osobine grla vrlo loše te je on među prvima uvezao ona rasna, a potom su mu se pridružili i ostali kolege. Sada je na području Tomislavgrada i okolice petnaestak ozbiljnih proizvođača kozjeg mlijeka.

Stava je da danas mogu opstati samo veći proizvođači, koji su bolje organizirani, imaju mehanizaciju i profesionalno se bave time.

“Govoriti da se baviš poljoprivredom, a imaš jednu kravu, to je prošlo vrijeme. Možeš govoriti da imaš za svoje potrebe, ali to nije poljoprivreda. Pozitivno je da se mnogo mladih ovdje uključilo, to su ozbiljni farmeri koji su izgradili dobre objekte, uložili su mnogo sredstava… Manji je broj gospodarstava, ali je veća proizvodnja”, kaže Gudelj.

S obzirom na ogromne resurse koje nudi ovo podneblje, na njegovoj farmi je i 300 ovaca i 60 grla mesnih goveda. Cijela obitelj je uključena u poslove, osim njegovih roditelja koji su već u godinama i sada su samo “logistika”.

“Nema ništa od kukanja, svi smo pozvani stvari pomicati nabolje u svakoj oblasti, tako da ako nećemo mi, neće nitko drugi”, poručuje Gudelj, koji je i otac šestero djece. Ovo je, kaže, specifičan posao koji ne preporučuje svakom jer, osim ljubavi, mora postojati i strpljenje i mnogo odricanja.

“Prije godinu-dvije došao sam doma navečer oko 18.30 i mala moja kći trči prema meni i kaže: “Tata, jesi to uzeo slobodan dan na farmi?” A ja došao uvečer, ona očekuje da dođem u 21, 22 sata”.

Može se dobro živjeti

“Eto, takav je posao nas farmera, znači rano ustajanje, kasno lijeganje i nema ni petka ni sveca, ali može se živjeti, živimo i dobro je, zadovoljni smo” – kaže za agroklub.ba Gudelj, čija se proizvodnja u jednom desetljeću uvećala s dvije na 200 tisuća litara kozjeg mlijeka, navodi agroklub.ba.