Posao od kuće, djeca na online nastavi: Kako izgleda jedan takav dan

Posao od kuće, djeca na online nastavi: Kako izgleda jedan takav dan

Zbog epidemioloških mjera, mnogi kako u BiH tako i u Srbiji rade od kuće. Stariji osnovci i srednjoškolci takođe su na online-nastavi. To predstavlja ogroman izazov za porodice, iscrpljuje ljude i stvara dodatni stres, smatraju psiholozi.

U stanu porodice Strahinić iz Niša radna atmosfera. Iz različitih prostorija dopiru samo zvuci tipkanja po tastaturi. Strahinići su svoj životni prostor pretvorili u radni, pa od kuće onlajn rade i roditelji i djeca, piše DW.

Danilo je peti razred i upravo ima čas likovnog. Dobio je zadatak da nacrta autoportret, pa kada to uradi, svoj rad uslika telefonom i pošalje nastavnici preko gugl-učionice. S njegovog računara povremeno se čuje prozivka đaka i kako neko odgovara na pitanja nastavnika. Danilo kaže da mu sve to ne pada teško, ali da je ipak drugačije i dosadnije nego kada bi išao u školu.

„Online-škola mi se baš i ne sviđa. Lakše mi je ovako što ne moram da nosim težak ranac, a teže mi je što cijeli dan sjedim u svojoj sobi za računarom, satima tako. Odmori su kratki, nekad imamo problema sa vezom. Nemamo puno ispitivanja kao u školi, ali ipak mi se ne dopada online”, kaže osnovac, inače odličan đak. I ističe da mu najviše nedostaje druženje.

„Nema druženja uživo, nego kada imamo te kratke odmore, mi možemo da se uključimo i da se družimo onlajn. To je sve što možemo, a baš retko se desi da neko dođe kod nekog pa da se tako druže. Sve je drugačije nego kada idemo u školu“, kaže Danilo.

Za starije osnovce onlajn-nastava je po drugi put od početka pandemije počela 15. marta, dok su srednjoškolci još nedjelju dana ranije potpuno prešli na nastavu na daljinu. Mlađi osnovci, od prvog do četvrtog razreda za sada idu u školu, pa tako i Danilov brat Nikola koji je baš ove godine postao školarac. Kada on završi školu i svoje domaće zadatke, mora strpljivo da sačeka da sve svoje obaveze završe i brat, i mama i tata. Iako su prisutni fizički, nisu u mogućnosti da se igraju sa njim.

Uloga mame: Wonder Woman

Čini se da je majci Vesni najteže da radi onlajn od kuće, s obzirom i na poslovne i na kućne obaveze. Ipak, Vesna kaže da su se dobro organizovali. Ona se u radno vrijeme iz svoje spavaće sobe bavi digitalnim marketingom u jednoj multinacionalnoj sofverskoj kompaniji, a u pauzi ili po završetku posla, na drugom kraju hodnika svog stana, u kuhinji priprema obroke za porodicu. Iznad njenih velikih monitora stoji lutka Marvelove junakinje „Wonder Woman” – sa osmjehom kaže, to je ona.

„Na sreću, Nikola i sada ide u školu, a po povratku radi domaći u dnevnoj sobi. Stariji sin ima časove po pola sata, a kada su predlagali da onlajn-časovi traju 45 minuta, mi roditelji smo molili da ipak ne bude tako, jer su se djeca, među njima i Danilo, žalila da ih boli glava. Nisu tu samo časovi, već i domaći zadaci. Nezgodno je sada što i suprug već neko vrijeme radi onlajn iz dnevne sobe, a do sada je išao u kancelariju”, kaže Vesna i dalje objašnjava:

„On vrlo često ima sastanke, stalno priča, stalno zvone telefoni. Dešavalo se da nam se obaveze skroz preklapaju, da suprug ima sastanak, da ja imam sastanak, mi smo obično na Skajpu, da Danilo ima časove preko Gugl-učionice, a da Nikola ima engleski isto preko Skajpa. E onda može da nastane haos. Meni se gubi mreža, pa moram da idem u dnevnu sobu. Onda smo svo troje u dnevnoj sobi, jedino je Danilo u svojoj sobi koja je sada učionica”, priča Vesna za DW. Vjeruje, kaže, da je Danilu najteže, jer treba da se prilagodi svim nastavnicima, ali i drugoj djeci.

Pometnja i nakon radnog vremena

Sretna je ipak što može da napravi pauzu od pola sata ili sat vremena i spremi djeci nešto za jelo ili da sa njima izađe u šetnju na vazduh. To naravno, kasnije mora da nadoknadi. Opisuje još jednu užurbanu sliku svakodnevne organizacije: „Čak i kada završimo svoje radno vrijeme, a Danilo nastavu, tada kreće engleski za Nikolu. Za vrijeme engleskog spremamo i sebe i njega za trening aikida na koji svi idemo kako ne bismo zakasnili. A onda i trening malo skratimo, jer žurimo nazad zato što u pola devet uveče počinje engleski za starijeg sina. Potpuna pometnja”, kaže naša sagovornica.

Njen suprug Igor Strahinić, projekt menadžer u jednoj IT-kompaniji, kaže da ovakav način života umije da bude zaista izazovan za porodice i dodaje da je njemu lično ipak lakše da radi iz kancelarije zbog komunikacije i koordinacije sa ostalim kolegama.

„Nije tako strašno ni od kuće, ali s obzirom da sam ja najglasniji, sigurno ukućani imaju više problema sa mnom, nego ja sa njima. Gužva je evidentna. Traži se neki miran kutak, pogotovo ako ima nekih sastanaka ili se nešto intenzivno radi. Svako od nas traži svoje parče prostora, svoje parče mira. Zna da bude izazovno”, kaže Igor.

Iscrpljujuće za sve članove porodice

Mnoge porodice u Srbiji su zbog epidemiološke situacije u istom problemu, i bez obzira na organizaciju, to nikome ne prija, smatra dječiji psiholog i psihoterapeut Nikolina Milosavljević. Ona kaže da je biti roditelj u ovoj vanrednoj situaciji poseban izazov, jer u isto vrijeme roditelj ima više uloga: roditelj, učitelj, domaćica, čistačica i sl.

„Prije pandemije, sve te uloge su ‘igrane’ u posebno vrijeme, na drugačijim mjestima, i bilo je dovoljno prostora da se napravi tranzicija iz poslovnog okruženja u kućno. Postojao je fokus i struktura. A sada, kada su svi u jednom stanu ili prostoriji, ne postoji fokus, već se ide iz jedne uloge u drugu, bez strukture. To iscrpljuje osobu i stvara dodatni stres”, kaže Milosavljevićeva i dodaje da nam struktura pomaže da imamo osjećan kontrole, pa kada se izgubi struktura, izgubi se i osjećaj kontrole.

Dodatno – pošto roditelji brinu, jer im djeca ne prelaze gradivo na kvalitetan način – onda oni preuzimaju ulogu nastavnika i pedagoga. „To sve zajedno utiče na odnos između roditelja i djeteta da bude lošiji, a kada je odnos lošiji, manja je saradnja. A kada su svi članovi porodice pod stresom, to doprinosi osjećanju anksioznosti, depresivnosti i nerazumijevanju, kako kod roditelja, tako i kod djece. To opet može doprineti lošijoj koncetraciji i memoriji za učenje kod djece, ali i do slabijih rezultata na poslu kod roditelja”, smatra sagovornica DW-a.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE