Slađan Mikić (55) iz Bijeljine od svoje 15., dakle, punih 40 godina, prikuplja neobične predmete, metalni i papirni novac, poštanske markice, stare radioprijemnike, vrijedne knjige, umjetničke fotografije…
Zbog nedostatka prostora Slađanova zbirka neobičnih predmeta nije sistematizirana i teško je nabrojati sve ono što se u proteklih četrdesetak godina “uselilo” u pomoćni objekt njegove kuće.
Stotinu godina
– Imam gramofon koji je star 102 godine. Tu su i ploče za gramofon koje su se koristile prije stotinu godina. Puno je predmeta ručne izrade koje sam pronalazio na buvljacima po Novom Sadu, Subotici i drugim gradovima, otkupljivao od ljudi. Imam manju količinu rimskih novčića, sjekire iz kamenog doba, ali i srebreni novac koji je iskovan u kovnici novca u Francuskoj – kazuje Mikić.
Papirni novac, dodaje Mikić, posebno je zanimljiv jer je izuzetnog dizajna i kvaliteta.
Bokserske rukavice
– Neke predmete sam dobio na poklon, kao što su prve bokserske rukavice koje su stigle u Bijeljinu, stare mastionice, radioprijemnici, stari tranzistori, originalni ruski samovar za čaj, preslica, kovačka kliješta iskovana u kovačnici, stare pegle. Kada bih pokušao sve to da nabrojim, trebalo bi mi nekoliko dana, ne sati – priča nam Mikić.
Puno neobičnih predmeta stiglo je sa skoro svih kontinenata – iz Kine, Japana, Rusije, Amerike, ali i iz brojnih evropskih zemalja.
Sve prikupljao s ljubavlju
Među neobičnim predmetima je kofer koji su na leđima nosile kamile po Africi, orlovo pero koje je nekada služilo kao nalivpero, ali i originalni luk i strijela iz nekog afričkog plemena.
– Imam tursku lulu staru 200 godina, rađenu od posebnog kamena. Sve sam prikupljao s ljubavlju i srcem. Nikakav interes nisam u svemu tome pronalazio, jer su me oduševljavali susreti s ljudima i njihove priče – iskren je Mikić.
