Poslije raspada Jugoslavije odlučio da se pozdravi sa svijetom: Napustio ženu i dvoje djece, decenijama živi u divljini, ZABORAVIO I SVOJE IME

Krajem prošlog vijeka, Nedeljko Tomušilović, odlučio se na ovaj drastični potez – da počne živjeti u zemunici, divljini, daleko od ljudi, okružen divljim zvijerima, u Dugom Polju kod Modriče, gdje već 41 godinu odolijeva civilizaciji.

Sa njim, uglavnom, živi jedno mače, s kojim dijeli hranu, dok ga brat povremeno posjećuje, a informacije o svijetu dobija preko radija.

Gorštak Nedeljko Tomušilović ima 72 godina i više od 40 godina godinu živi u zemunici, sam i u divljini.

Nedeljko je stanovnik planinskog predjela, osamdesetih godina zatvorio je vrata civilizaciji i povukao se u samački život.

Zbog bolesti koja ga muči već godinama za sebe kaže da je umro, ali da ga još uvijek nisu sahranili.

Bio je oženjen, ima sina, kćerku i unuke, ali nema porodičnu trpezu i porodični život.

Poslije Titove smrti i raspada Jugoslavije odlučio je da se pozdravi sa svijetom i nastavi život pod vedrim nebom, kućom od blata, i sa zvijerima.

Nedeljko kaže da je završio osnovnu školu, a nakon nje završio je korparski zanat.

– Zvali su me Brđo. Kada je bio rat došlo je do rasula i zatvorena je korpara. Živio sam i u Subotici, radio na građevini – kaže gorštak Nedeljko.

Prostor na kome živi kaže da pripada njemu.

– Brat dođe kod mene, donese mi hljeba. Išao sam kod njega do skora, cijepao drva … – kaže Nedeljko kome je ispred kuće sve sređeno.

Kako nije navikao na posjete i ljude, priznaje da je nervozan kad god neko dolazi kod njega.

– Sada nemam snage ni kao dijete od pet godina, a imam 70 godina. Posljednji put u Modriči bio sam 2012. godine. Umro sam, a nisam sahranjen. To je po pitanju zdravstvenih tegoba. Nisam lovac, ali spremam našu domaću hranu. Krompir, skuvam. Uzmem i mlijeko, ali mi se čini da nešto nije uredu sa njim, pa dam mačetu – kaže Nedeljko, koji je uspio da se oslobodi svog najvećeg poroka, cigareta.

Oko svoje zemunice ima jabuke i grožđe od kojih se hrani, a kako kaže sve što se dešava u svetu je “poremećeno”.

– Nijedan čovjek nije kao ja, izbjegavaju me i kažu mi da sam lud 100 odsto – kaže Nedeljko.

“Na granice Jugoslavije stavio bi bodljikavu žicu”

Na život pod vedrim nebom se ne žali, a kako kaže, da se sada ponovo rodi, samo bi želio da vrati Jugoslaviju i na njene granice stavi bodljikavu žicu.

– Imam kući za drva, na sedam ili osam mjesta sam napravio da mi bude bliže – kaže Nedeljko.

U niskoj zemunici nalazi se samo jedna prostorija. U njoj krevet, šporet, jedna stolica i drveni predmeti.

Nedeljko sluša radio, a redovno crta na bloku broj 5 i bojicama, za koje kaže da su mu najpotrebnije.

– Slušam naše izvorne pjesme i vijesti. Ništa me ne nervira – kaže Nedeljko za za Jutjub kanal “Tata brada”.

Kaže da će iza njega ostati koliba kao znak da se uvijek može imati nešto u životu. Poznat je kao Neđo, a kada ga je voditelj pitao kako mu je pravo ime, zastao je, kao da je zaboravio, nije odmah mogao da se sjeti.