Poslijeratna estradna senzacija: Sjećate li se Edwina Poa?

Osvrnemo li se na period kada smo iz prošlog milenija ušli u ovaj novi, primjetit ćemo kako je tadašnja pop scena bila na nekom, poslijeratnom vrhuncu. Bilo je tada i solo izvođača i bendova vrijednih pažnje. Objavljivale su se pjesme, snimali se spotovi, bilo je nekog elana da se popularnoj muzici vrati stari sjaj. Tada su muzičkim nebom dominirali Nino Pršeš, Rizzo Ruža, Igor Vukojević, Punkt, Seven up, Knock out, Senna M, Erato, Grupa 69, SMS, Selma Muhedinović, Macbeth, Mirsad Muminović Mika. Svi su bili izuzetno popularni u tom periodu i imali su hitove, koji su bili slušani. Međutim, među svim tim imenima, jedno je posebno obilježilo taj period. To je bio Edwin Po.

Pamtimo njegove pjesme „Idi,“ ili „Ne pali svjetlo,“ ali pjesma po kojoj će Edvin Pozderac ostati upamćen definitivno je „Ljubit ću noćas.“ Onima koji su bili tinejdžeri u periodu kada je „Ljubit ću noćas“ bio hit, sam pomen ove pjesme mami osmijeh na lice. Djevojke su masovno bile zaljubljene u njega, dok su momci izvlačili pramenove, želeći da budu kao on. Zbog toga je imao status pop zvijezde.

Samu pjesmu je najbolje posmatrati zajedno sa spotom. U nekom ranijem periodu spotovi su bili od izuzetne važnosti, te se njima posvećivala velika pažnja. Taj period, bar kad su spotovi u pitanju, obilježio je Dejan Milićević. Svi estradnjaci regiona su se bukvalno utrkivali da im on uradi spot. Jednostavno, nisi bio u trendu, ako nemaš spot Dejana Milićevića. Obično su njegovi spotovi imali neki futuristički, naučno-fantastični ambijent, ali su obavezno dominirale tamne boje i prigušeno svjetlo. Spot za „Ljubit ću noćas“ nema futurističkih elemenata, ali tama, ili polumrak su tu i time pojačavaju Edwinovu poruku.

Sama pjesma je tugaljiva. Ne stihovi, koliko Edwinov plačni glas, gestikulacije rukama, kao da pokušava dosegnuti ljubav koju mu viša sila odnosi, i onaj poražavajući govor tijela, u scenama pod tušem u spotu. Time se jedna tužna pjesma pretvorila u nesagledivi lament nad sudbinskim porazima. Klonulost duha, rezigniranost i potonuće životnih lađa, najbolje dočarava onaj jedva čujni uzdah, kojim pjesma završava. Ima lirski subjekt (čitaj Edwin Po) u pjesmi i odlučnih, borbenih i dostojanstvenih momenata. To, prvenstveno, možemo zapaziti u refrenu i stihovima „Ljubit ću noćas, ali neću krišom, hoću da vidi mene tvoja raja.“ Međutim, sveopšti utisak ostaje nepromijenjen.

Kad na to dodamo Edwinovu unikatanu boju kose, poluozbiljne stihove i pretjerano glumatanje u spotu, osmijeh na licu se refleksno pojavljuje. Nismo stigli da se načudimo onome što smo vidjeli i čuli, a pjesma nas je osvojila i urezala duboko u sjećanje. Ona živi i danas i dokazuje da je Edwin Po zaista imao status pop – teen senzacije.

Piše: Ozren T. / EXPRESS / PRESS