ddb20b6981cec04b4dc264c64713cce8


AUTOR:
Portal 072info

DATUM:

Pandemija koronavirusa sigurno će ostaviti psihološke posljedice ili ih već ostavlja na djecu. Očekivano je da će dio djece i mladih zasigurno razviti i ozbiljnije psihičke posljedice u vidu reakcije na stres, poremećaja prilagođavanja ili čak posttraumatskog stresnog poremećaja, ističu svjetski stručnjaci.

Kao uzrok navode posljedicu straha i izloženosti stresu zbog neizvjesnosti kojom je popraćena rastuća pandemija koronavirusa širom svijeta. U situacijama kada dijete procijeni opasnost, ugrožavanje, vlastitu bespomoćnost da išta učini i to obradi u memoriji, očekivano je da će pokazivati barem jedan ili više simptoma koji čine psihološku stresnu reakciju, posttraumatski stresni poremećaj ili psihičku traumu.

– Po zdravstvenim statistikama EU zemalja, u prosjeku je svaka četvrta osoba izložena nekoj vrsti mentalnog oboljenja. Na godišnjem nivou oko 25 posto djece i mladih osoba u razvijenim zemljama imaju neidentificirani mentalni problem (Harden, 2001), od čega 10 posto ispunjavaju kriterije za mentalni poremećaj – ističe psiholog Armina Čerkić.

Naglašava da su za porodice i pojedince tokom pandemije izazovi još i veći. Nasilje u porodici u BiH povećano je za oko 20 posto.

– Roditelji se nalaze pod velikim pritiscima i izazovima da odgovore na potrebne novonastale situacije i suočeni su sa dilemama oko školskih obaveza, roditeljstva, finansijskih izazova, brige za starije roditelje, ali i partnerske relacije. Svi ovi pritisci dovode do zasićenja i iscrpljivanja resursa roditelja u izolaciji koji se odražavaju i na roditeljstvo kao i na samu partnersku relaciju.

Neke partnerske realacije se nalaze pod još većim izazovima usljed pandemije i smanjenih ekonomskih mogućnosti. Očekivano je da može doći do pojačane tenzije u partnerskim odnosima, ali to može da bude znak međusobnih problema, kao i uvertira za nasilje. Ukoliko ste izloženi bilo kojem obliku nasilja u partnerskoj vezi (psihičko ili fizičko), prijavite na ove brojeve FBiH 1265 i RS 1264 – poručuje Čerkić.

Kod djece i mladih kod kojih se uočavaju psihološke poteškoće u vezi sa situacijama straha, važno je na vrijeme potražiti pomoć i savjet kako bi se izbjegle komplikacije te po mogućnosti i prevenirao razvoj pravih posttraumatskih stresnih poremećaja.

Prva osoba koju treba kontaktirati može biti djetetov pedijatar ili školski psiholog. Od pomoći za dijete može ponekad biti već i sam razgovor s osobom u koju dijete ima povjerenja, npr. empatični nastavnik ili podržavajući i brižan član porodice. Po potrebi, u slučaju perzistiranja tegoba, potrebno je zatražiti procjenu i pomoć stručnjaka mentalnog zdravlja za djecu i mladež, dječjeg psihijatra ili psihologa te psihoterapeuta.