Posljednji ispraćaj Donne Ares: Ukopana pored oca Osmana, pamtit ćemo je po osmijehu, vedrini, snazi i nevjerovatnom talentu

Građani Bosne i Hercegovine posljednji put opraštaju se od heroine Azre Kolaković, poznatije kao Donna Ares.

Prisutni su brojni prijatelji sa estrade koji su je podržavali proteklih godina u njenoj velikoj borbi.

Sahrana je  počnela u 15.45 sati na Gradskom groblju Humci u Bihaću.

Donna Ares više nije s nama, ali njene pjesme će ostati da podsjećaju na vedri duh, optimizam i pozitivu kojom je zračila, a koju nije izgubila ni u najtežim trenucima, tokom dugotrajne borbe za vlastiti život.

Azra Kolaković je ukopana pored oca Osmana Kolakovića. Ispratili su je i njeni prijatelji motociklisti s kojima je, inače , bila u velikom prijateljstvu. Od Donne Ares se dirljiv njena najbolja prijateljica Aldina Hadžihajdarević.

Podsjetimo, Donna Ares je rođena 1. januara 1977. u Bihaću. Odrasla je u muzičkoj porodici. Završila je nižu i srednju muzičku školu, i umjetničku školu u Bihaću. Za vrijeme školovanja ostvarila je brojne uspjehe, nagrade i priznanja na raznim takmičenjima /instrumentalni odsjek – klavir i dječijim pjevačkim festivalima.

Od 1992. godine nastupa kao klavijaturista i pjevačica u popularnom lokalnom bihaćkom bendu Camino Verde. Sa 16 godina piše tekstove i muziku za svoje prve solo pjesme, a 1996. godine napušta bend i počinje solo karijeru. Prvi javni nastup imala je na “Dori” 1997. godine s pjesmom “Zadnja noć”.

Postala je popularna u BiH nakon objavljene pjesme “Kazna”. Prvi album objavila je 1998. godine “Ti me više ne voliš” koji je naišao na odličan odziv publike. Nakon dvije godine izlazi album “Donna Live 2000”, gdje je snimila i obradila stare folk hitove, ali i popularne evergreene poput “Woman In Love”, “I’m so excited” i sl., i ovim albumom skreće veliku pažnju na sebe, ali i izaziva burne i oštre reakcije medija i struke, jer je spojila dva do tada inače nespojiva stila, što je publika odlično prihvatila, a struka žestoko kritikovala.

Imala je veliki hit s Halidom Bešlićem “Sviraj nešto narodno” koji su snimili 1999. godine na ulicama Sarajeva. Treći album “Čuvaj se dušo” objavila je 2002. godine, a potom je uslijedio “Jackpot” 2004. godine, “Nemam razloga za strah” 2006. godine, “Fantastična” 2009. godine, te “Povratka nema” 2011. godine.

Prije tri godine objavila je singl “Suze moje plaču za oboje” koji je bio veliki hit. Tada je saznala da je oboljela od raka. Napisala je i knjigu “Soba za nikoga” koja je bila njena ispovijest inspirisana borbom protiv teške bolesti koja je promovirana 2015. godine.

U njoj govori o saznanju da ima ovu tešku bolest, nedoumici, suzama, bolu, a potom optimizmu i odluci da se bori do pobjede. Donna Ares uvijek je bila simbol jake žene koja je znala šta želi od života i išla hrabro ka tome.

Publika će je vječno pamtiti po osmijehu, vedrini, snazi i nevjerovatnom talentu..

avaz.ba