odlazak mladih bih 696x451 1
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Izdvojeno / Vijesti
Kurbani 2021

Gost Federacije danas bio je docent doktor na Odsjeku za sociologiju Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Amer Osmić.

Navodi da nemamo proaktivnih politika koje će se uhvatiti u koštac sa vrlo važnim društvenim problemom koji imamo i kojem svjedočimo svaki dan, a to je depopulacija i zatvaranje škola.

“Samo imamo priču o tome da smo identificirali problem, ali da idemo ka rješavanju problema u onoj mjeri u kojoj je to moguće, nažalost, ja ne vidim takvu vrstu politika. Pogotovo ako govorimo o BiH, o cijeloj teritoriji, o nekim aktivnostima koje bi trebali doći sa vrha države. Lokalno se neke mjere provode, ali to naprosto nije dovoljno.”

Pojašnjava da postoje tri vrste strategija koje je moguće implementirati.

“Građani u BiH nemaju perspektivu da će, u skorijoj budućnosti ili onoj malo daljoj, biti bolje, da će oni imati stanje u ovom društvu koje je dostojno života čovjeka i da će moći ovdje raditi i živjeti od onog što zarade. Govorimo o tri vrste strategija – kratkoročne koje se mogu implementirati u roku od 6 mjeseci do godinu dana, srednjoročne koje se planiraju na 5 godina i dugoročne koje se planiraju na 10, 20 ili 30 godina. Naprosto pratite kretanje stanovništva i shodno tome rješavate problematiku koja je za stanovništvo najvažnija, da građani, pogotovo mlada populacija, vidi da onaj ko čini vlast zapravo brine i njhovom kvalitetu života.”

Osmić navodi da, kada je riječ o pomoči roditeljima i dječijem doplatku, postoji diskirminacija jer nisu u svim kantonima ti iznosi jednaki.

“Ovdje je potrebno, ako nije moguće ono što bi bilo najoptimalnije, da se u ovakvim slučajevima formira na državnom nivou ministarstvo za porodicu, za migracije, koje bi bilo koordinirajuće tijelo i koje bi onda sve te politike podjednako provodilo na svakom pedlju ove države.”

“BiH je ‘91. imala 4 miliona 377.000 stanovnika. Osam godina kasnije, 2013. BiH je imala 3,5 miliona stanovnika. Iznimno je bitno da je u odnosu na ‘91. 5.108 naselja, od ukupno 6.149, zabilježilo pad broja ukupne populacije. To je 85%. Ako to nije alarmirajući podatak, ja ne znam šta je drugo. Druga stvar, gustoća naseljenosti koja govori o prosperitetu određenog područja, u BiH je ‘91. bila 85,5 osoba po kilometru kvadratnom. 2013. je pala na 68,9 osoba po kilometru kvadratnom. I ono što je možda najbolji pokazatelj – 178 nenaseljenih naselja smo imali ‘91. 2013. smo imali 542, a 2021. vjerujem da smo prošli brojku od 600 nenaseljenih naselja jer naprosto nemamo proaktivno djelovanje da motiviramo stanovništvo.”

Navodi da je jako bitan životni standard ljudi.

“Moramo govoriti primarno o kvaliteti života. Ljudi ne odlaze isključivo zbog nezaposlenosti, odlaze zbog cjelokupnog društvenog ambijenta u kojem žive i ne vide napredak. Fokus se treba staviti na pomoć mladim bračnim parovima da što prije ostvare egzistenciju, riješe stambeno pitanje i samim tim im uzmete brigu da oni mogu razmišljati o tome da stvaraju porodicu, odnosno da majke rađaju djecu.”

Postajemo zemlja staraca

Negativni prirodni priraštaj iz godine u godinu te iz mjeseca u mjesec sve je ozbiljniji problem za naše društvo. Sve je manje upisanih đaka, zemlju napuštaju kompletne porodice. Za demografski preokret i borbu sa bijelom kugom potrebna je državna politika i dugoročne mjere subvencija i pomoći roditeljima. Dok godinama čekamo reformu podrške porodicama sa djecom, postajemo zemlja staraca.