Potrošačka korpa u BiH košta više od dvije prosječne plate: Najteže je penzionerima

Ni 40 posto potrošačke košarice građani Federacije BiH ne mogu pokriti s prosječnom plaćom.

Cijene i dalje rastu, broj ljudi koji se bore s egzistencijom također, a konkretnih rješenja nadležnih nema, Osim jednokratne pomoći. Čak 2900 KM bilo je potrebno u avgustu kako bi četveročlana porodica u FBiH pokrila osnovne životne troškove.

U godini dana cijene hrane u BiH rasle za 23,4 posto. Uz prosječnu plaću od 1115 KM – teško je, a uz minimalnu plaću ili penziju – gotovo nemoguće. U FBiH je potrošačka korpa u avgustu bila skuplja u odnosu na julsku za 230 KM.

Usporedno raste i broj onih koji su na rubu siromaštva.

Mjere koje bi barem usporile ovaj trend ne postoje. Sindikalna potrošačka korpa koju je Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine izračunao za kolovoz 2021. iznosi 2524,81 KM i za 454,02 KM je skuplja od potrošačke korpe u odnosu na srpanj iste godine, kad je iznosila 2070,79 KM.

Prosječna plaća isplaćena u FBiH za juni 2021. iznosila je 999 KM.

Dakle, potrošačka korpa skuplja je za više od 800 KM, dok su plaće veće 116 KM. Inflacija u BiH buja i utječe na životni standard građana te stoga bilo kakvo povećanje plaće građani ne osjete u velikoj mjeri jer su potrošačke cijene znatno porasle. Građani kažu kako teško mogu izračunati koliko im je inflacija pojela novca jer su cijene iz dana u dan sve više. Režije, ako se izostave plin i ogrjev za zimu, donekle su u rangu prošlogodišnjih, ali ono za što izdvajamo najviše nоvca je prehrana.

Koliki je to udar na kućni budžet, Dževad iz Sarajeva kaže kako ne smije ni izračunati. Tvrdi da su namirnice poskupjele za 100 posto i za to izdvaja najviše novca. Pravi mađioničari u preživljavanju su penzioneri. Posebno oni s najnižom penzijom.

Dok plate režije, kupe hranu i lijekove od mirovine, kažu nam, kao i ranije, ne ostane im ništa. Najteže je onim najstarijim i osobama bez ikakvih primanja, koji bez pomoći javnih kuhinja ne bi mogli preživjeti.

Broj onih koji nemaju ni za osnovne potrebe sve je veći.

Na vrata Mozaika prijateljstva mogu pokucati svi kojima je potreban topli obrok. A njih je sve više. Počelo je pandemijom, kulminiralo inflacijom.

Dnevno se u ovoj javnoj kuhinji priprema i tri puta više obroka, a da je sve više gladnih, znaju jer mnogi traže da im se obroci dostave kućama.

• Prije COVID-a 200 na dnevnom nivou, 400 tokom vikenda. Danas tokom vikenda imamo i više od 1200, a na dnevno 700 obroka. Ali nešto što je možda još više povećano je ono što ljudi ne vide. Jako puno osoba traži pomoć da ih niko ne vidi. To nije bilo prije toliko izraženo kao sada – rekao je za BHRT Miroslav Subašić iz Mozaika prijateljstva. Ovdje su svakodnevno stariji, nemoćni, nezaposleni, oni koji su u stanju socijalne potrebe, no sve više i oni koji imaju redovna primanja, ali im, kada podmire kredit ili plate stanarinu i sve troškove za režije, ostaje iznos nedovoljan ni za mjesečne potrebe za hljebom.

Broj korisnika Narodne kuhinje Stari Grad Sarajevo od početka pandemije povećao se za 10 posto, a u posljednje vrijeme blago, ali konstantno raste, pa se u ovoj kuhinji pripremaju obroci za 638 osoba.

• Kako idemo u jesen, mislim da ćemo imati više korisnika. Vidite kakva je situacija u zemlji, ljudi nemaju ni za ogrjeva, poskupjela su drva, pelet, ugljen, pa kako onda kupiti hranu, lijekove? Imamo veliki problem jer ljudi s minimalnim primanjima, oni koji su ostali bez posla, penzioneri nemaju ništa – kazao je za Avaz upravnik ove kuhinje Amir Radeljaš.

Kuhinje Crvenog križa FBiH u Sarajevu i Mostaru hrane oko 1500 korisnika. Zbog strogih kriterija Službe za socijalni rad broj korisnika u Sarajevu isti je kao i ranije, ali je u Mostaru u odnosu na prošlu godinu veći za 19 posto.

• Svakodnevno imamo ljude koji nisu na popisima, ali dolaze i traže obrok. Do sada im se uvijek izlazilo ususret jer ili ostane viška ili netko od korisnika ne želi jelo pripremljeno za taj dan. Činimo sve kako bismo pomogli ljudima. U Mostaru je problem što su neki od korisnika udaljeni po 30 – 40 km, pa ne mogu svaki dan dolaziti po hranu, a mi nemamo kapaciteta da im odvozimo hranu, pa se za njih uglavnom spremaju sedmični paketi – kaže Indira Kriještorac iz CK-a FBiH.

Na evidentan rast cijena proizvoda stalno upućuje Savez samostalnih sindikata BiH. Tražili su aktiviranje robnih rezervi, ograničavanje cijena, ali i još nekoliko mjera koje nisu zaživjele.

• Mi smo predložili Parlamentu FBiH da minimalna plaća bude 1000 KM, da je taj zakon zaživio danas ili prije 6 mjeseci otkad vodimo kampanju, danas bismo imali drugačiju ekonomsku sliku u FBiH i BiH – kazao je Adis Kečo iz Saveza samostalnih sindikata BiH.

Povećanje plaća neće dati rezultate ako se vlast ne odrekne budućih poreznih prihoda, odnosno ne smanji ili ukine PDV na hranu ili energente. Jedno od rješenja je i da se uloži u socijalno ranjive kategorije, piše Večernji list BiH.