Pozitivna BiH: Ovo je najmlađi doktor medicine u Bosni i Hercegovini

Kada kažete Bosna i Hercegovina, je li prva asocijacija migracija stanovništva? I to obavezno mlade, obrazovane i perspektivne kategorije društva. Razumom za dostojanstvom, da citiram, pa trbuhom za kruhom. Preko skypa i video poziva od ljeta do ljeta kada dolaze u posjetu svojim obiteljima.

Danas rušimo jedan takav mit, da svi imaju želju graditi neke Njemačke, Švicarske, Amerike i Australije. Danas predstavljamo najmlađeg doktora medicine u Bosni i Hercegovini, mladića koji želi baš to, ostati u svojoj domovini i pokazati svima da se na domaćem terenu uspjeh ipak može oprostiti. Dr. Sava Milojević. Rođen 1997.godine i 25 godina poslije, doktor medicine. Poslije završenog srednjoškolskog obrazovanja i Opće gimnazije u Bileći, Sava se kao odličan učenik odlučuje za Medicinu.

“Moji afiniteti ka kemiji, biologiji i Latinskom jeziku, kao i odlične ocjene koje sam imao iz tih predmeta, su me na neki način usmjerili da izaberem znanost u kojoj će ovi predmeti dominirati, te izborom Medicine, uvidio sam da su odlična uvertira za ono što me je čekalo u daljem školovanju, ako izaberem ovaj fakultet. Nisam se mnogo dvoumio”, počinje priču ovaj mladi liječnik za Hercegovina.info.

Bogatstvo znanja koje pruža gimnazija, ali i uskih doživljaja budućih zanimanja, Savu nije kolebalo kada je izbor visoke škole bio u pitanju. Navike koje je stekao, redovno učenje i disciplina, samo su mu pomogle da kroz studije Medicine prođe lagano, kao na prstima. To ne znači da nije bilo odricanja, neprospavanih noći i jutara dočekanih nad knjigom, već samo da je dosljedan rad garancija da se uspjeh isplati. Zato Savo i nije dozvolio da sluša komentare kako je “medicina jako teška” ili kako “privatni život trpi”.

Često je Medicinski fakultet predstavljen kao nemoguća misija, pa mi je prije upisa bio serviran pesimizam, ali učeći postepeno, polažući ispit za ispitom, postavio sam sebi postulat i shvatio da jedini i istinski put moje budućnosti jest i bit će medicina. Tako da, opet da imam priliku upisati fakultet, opet bih isto uradio.”

A na fakultetu, skoro sve desetke. Manje ocjene, slučajno ili namjerno su iz predmeta koji nisu medicinska struka, ali Sava kaže, da nisu ništa manje vrijedni.

“Koliko god mi nekom predmetu pokušali dati besmisao, ipak sam poslije shvatio da on ima svoje mjesto. Tako da me te manje ocjene nisu mnogo oštetile, ali jesu li plod pada koncentracije, nerazumijevanja ili slabe procjene ispitivača, sada je manje važno. Sve se dogodilo kada treba i kako treba. Meni je bio bitan osjećaj da ne znam kako je pasti na ispitu, a nadam se da ga neću upoznati ni kroz specijalizaciju”, kroz osmjeh kaže ovaj mladić.

Mala Bileća s velikim ljudima je ponosna na Savu, na njegov uspjeh, ali je on sam u tome malo skromniji. Ponosan na svoj rezultat, vođen ljubavlju ka bijeloj kuti, također je ponosan i na svoje profesore i asistente, s kojima kako kaže, je sve ove godine imao izuzetnu suradnju, te je poštovanje postalo obostrano. Jer spisak stvari na koje se može biti ponosan, kada je Sava u pitanju, je izuzetno dug. Lijep odgoj mu ne dozvoljava da se sam hvali, ali će to drugi uraditi umjesto njega. Njegove kolege, koji su svjedoci kako je prosjek 9.7 dospio među stranice indexa ili djeca i zaposleni na Odjeljenju pedijatrije u Bolnici u Foči, gdje je naš sugovornik rado viđen gost. Naime, kao stipendist, u znak zahvalnosti, za novogodišnje praznike je odlučio donirati paketiće za djecu koja leže na pomenutom odjeljenju i na taj način im uljepšati te dane.

“Naše je ono što damo drugima. Znam kako je imati strah od bijele kute. Znam da se taj osjećaj ne može objasniti djetetu, ali na neki način se može ublažiti. Pogotovo za vrijeme praznika, kada trebamo jedni druge voljeti, poštovati, zagrliti, zajedno se radovati radujemo. Zaključio sam da mogu bar malo nekome uljepšati praznike, kada već imaju odsustvo obiteljske idile.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Činjenica koja Savu svrstava među rijetke i jedinstvene jest ta da ne želi napustiti Bosnu i Hercegovinu i da svoju karijeru želi graditi baš ovdje. JZU Bolnica Trebinje mu je odmah po završetku studija ponudila posao i Sava ga je prihvatio. Kada bi se svi ugledali na njega i odlučili svoje znanje ustupiti svom narodu, ovo bi bilo mnogo bolje mjesto.

“Do treće godine studija, mislio sam da ću po završetku spakovati stvari i otići. Nisam znao da i kod nas mogu dobiti šansu usavršavati se i eto, na sreću, prevario sam se. Nigdje mi ne bi bilo lijepo kao ovdje. Ipak sam ovdje najsretniji.”

Dalji koraci u napredovanju Save Milojevića jest specijalizacija, a on se odlučio za specijalizaciju vezanu za kardiovaskularni sustav.

“Prvenstveno mislim na interventnu kardiologiju, eventualno vaskularnu kirurgiju. Fiziologiju i patologiju srca, higijensko-dijetetski režim, te svaki vid utjecaja različitih organskih oboljenja na srce. Volim učiti i istraživati.”

Ne sumnjamo da će Sava biti najbolji predstavnik mlade generacije liječnika, poštujući Hipokratovu zakletvu, častan i dostojanstven. Mladić koji je na ponos svojoj obitelji, svom gradu i u moru kiča i šunda i pogrešnih vrijednosti, netko tko je dokazao da rad i trud dižu na vrh ljestvice.