Želite pročitati objavu ukratko?
AI sažetak
U jeku aktuelnih dešavanja u Kantonalnoj bolnici Zenica, posebno nakon reakcija javnosti na slučaj s Odjela psihijatrije, oglasio se i poznati zenički doktor Meho Kovačević.
Kovačević je u objavi na društvenoj mreži Facebook ukazao na, kako ističe, mnogo dublje probleme zdravstvenog sistema, naglašavajući da posljednji događaji predstavljaju samo „vrh ledenog brijega“ kada je riječ o stanju u zdravstvu.
U svom obraćanju posebno je ukazao na nedostatak zdravstvenog kadra, opreme i vremena za kvalitetno liječenje pacijenata, ali i na komplikovanu organizaciju zdravstvenog sistema u Bosni i Hercegovini.
Istakao je da pacijenti ne bi smjeli zavisiti od mjesta u kojem žive kada je riječ o dostupnosti pregleda, lijekova i zdravstvenih usluga.
Poseban akcenat stavio je na liste čekanja, planiranje specijalizacija, uslove rada zdravstvenih radnika, finansijsku transparentnost zdravstvenih ustanova te odgovornost njihovih upravljačkih struktura.
Govoreći o Zeničko-dobojskom kantonu, Kovačević je naglasio da ulaganje u savremenu bolničku infrastrukturu mora biti jedan od ključnih prioriteta, ali da se uz prostor i opremu moraju osigurati i adekvatan kadar, dijagnostika, urgentno zbrinjavanje, operacioni kapaciteti i intenzivna njega.
Njegova poruka posebno odjekuje u trenutku kada javnost s velikom pažnjom prati dešavanja u Kantonalnoj bolnici Zenica i kada se sve glasnije govori o stanju u zdravstvenom sistemu.
„Reforma zdravstvenog sistema se odgađa stalno, sprovesti je nosi veliki politički rizik jer će rezovi biti bolni. Godine zapostavljanja na kraju ispaštaju pacijenti“, poručio je Kovačević.
Na kraju objave posebno je istakao rečenicu koja najbolje oslikava njegovu poruku:
„Godinama pričam o istoj stvari i ne vidim nikakvu promjenu. A onda se desi problem.“
U nastavku donosimo kompletnu objavu doktora Mehe Kovačevića:
Oglasio se dr meho Kovačević poznati doktor iz Zenice o slučaju na psihijatriji u kantonaknoj bolnici Zenica
Evo u cijelosti njegova objava na Facebooku
Svjedoci smo nemilih i jako ružnih dogadjaja u zadnje vrijeme, koje su vrh ledenog brijega kada je zdravstvo u pitanju.
Za pacijenta je najvažnije može li doći do ljekara, koliko će čekati na dijagnozu i hoće li moći platiti lijek koji mu je propisan. Za nas koji radimo u zdravstvu važno je i imamo li dovoljno ljudi, opreme i vremena da pacijenta liječimo kako struka nalaže. Od tih pitanja treba početi svaki ozbiljan razgovor o reformi.
Prema izvještaju Evropskog opservatorija za zdravstvene sisteme za 2024. godinu, u BiH postoji 14 ministarstava nadležnih za zdravstvo i 13 fondova zdravstvenog osiguranja. U tako složenoj organizaciji teško je osigurati ujednačena prava i dostupnost liječenja. Pacijentu je, međutim, teško objasniti zašto mogućnost da dobije određeni lijek ili pregled zavisi od mjesta u kojem živi.
Posebno zabrinjava podatak Svjetske zdravstvene organizacije da je 6% domaćinstava u Federaciji BiH tokom 2021. godine imalo zdravstvene troškove koji ozbiljno ugrožavaju kućni budžet. Najveće opterećenje predstavljali su lijekovi za ambulantno liječenje. Za porodicu s malim primanjima ili penzionera to može značiti odricanje od drugih osnovnih potreba da bi se kupila terapija.
Takvi problemi zahtijevaju konkretne odluke. Liste čekanja moraju biti pregledne, a prednost određena medicinskom hitnošću. Pacijent treba znati kada će biti pregledan ili operisan i gdje može dobiti potrebnu uslugu ako je čekanje predugo. Nalazi trebaju biti dostupni ljekarima koji učestvuju u liječenju, uz odgovarajuću zaštitu podataka. Porodična medicina, bolnica i rehabilitacija moraju biti bolje povezane.
Jednako ozbiljno treba pristupiti kadru. Specijalizacije se moraju planirati godinama unaprijed, prema potrebama stanovništva. Ljekarima, medicinskim sestrama i drugim zdravstvenim radnicima potrebni su odgovarajuća primanja, edukacija i uslovi u kojima mogu sigurno raditi. Odlazak stručnog čovjeka ostavlja prazninu koju je često teško nadoknaditi.
Upravljanje ustanovama također mora nositi jasnu odgovornost. Potrebno je javno pratiti trošenje novca, dugovanja, obim rada i kvalitet liječenja. Sanacija dugova ima smisla uz mjere koje će spriječiti njihovo ponovno stvaranje.
U Zeničko-dobojskom kantonu ulaganje u savremenu bolničku infrastrukturu smatram jednim od ključnih prioriteta. Uz prostor i opremu moraju se planirati kadar, održavanje, dijagnostika, urgentno zbrinjavanje, operacioni kapaciteti i intenzivna njega.
Reforma zdravstvenog sistema se odgadja stalno, sprovesti je nosi veliki politički rizik jer će rezovi biti bolni. Godine zapostavljanja na kraju ispaštaju pacijenti ali očigledno da još postoji izvjestan stepen tolerancije kod ljudi. Stalno traženje krivca i prebacivanje odgovornosti ne donosi pacijentima nikakvu korist.
Jednom će neko morati a izgubljeno je previše vremena.
Godinama pričam o istoj stvari i ne vidim nikakvu promjenu. A onda se desi problem.
