Premijer Nikšić za 072info: Vrijeme je da se rezultati mjere onim što građani stvarno osjećaju

Kraj mandata Vlade Federacije BiH prilika je za podvlačenje crte pod urađeno, ali i za otvaranje pitanja šta građani od svih nivoa vlasti još čekaju. U intervjuu za 072info, premijer Federacije BiH i predsjednik SDP BiH Nermin Nikšić govori o rezultatima federalne Vlade, reformama koje ostaju nedovršene, infrastrukturnim ulaganjima i odnosu Federacije prema Zeničko-dobojskom kantonu.

Poseban fokus stavlja na ZDK, jedan od privredno najsnažnijih kantona u zemlji, uz pitanje prati li kvalitet javnih usluga njegovu ekonomsku snagu. Govori o zdravstvu i listama čekanja, infrastrukturi, obrazovanju, okolišu, Novoj Željezari Zenica i ulozi kantonalnih institucija, ali i odgovara na tvrdnje da je ZDK zapostavljen u raspodjeli federalnog novca.

Približavamo se kraju mandata Vlade Federacije BiH. Kada podvučete crtu, šta smatrate najvažnijim rezultatom ove Vlade?

Na kraju mandata najpoštenije je govoriti činjenicama. Ne mislim da građanima trebaju velike riječi niti očekujem da svi jednako ocjenjuju naš rad. Naša je obaveza da kažemo šta smo uradili i da za to preuzmemo odgovornost. Ušli smo u mandat s jasnim ciljem da popravimo standard ljudi koji žive od svog rada, vratimo stabilnost sistemu i pokrenemo reforme o kojima se godinama govorilo.

Minimalna plata je povećana za 431 KM, minimalna penzija za 154 KM, kao i niz socijalnih davanja. Osigurana su veća sredstva za roditelje njegovatelje, osobe s invaliditetom, djecu i druge kategorije, a smanjena je stopa doprinosa. Istovremeno smo ulagali u infrastrukturu, energetiku, zdravstvo i razvoj privrede.

Meni je posebno važno što smo pokazali da socijalna politika i razvoj privrede ne moraju biti suprotstavljeni. Radnik mora imati veću platu, ali kompanija mora imati uslove da investira, raste i zapošljava. Zato smo, osim povećanja minimalne plate, uradili i prvi korak umanjenja stope doprinosa za 5,5 indeksnih poena.

Ipak, Vlada je zbog dijela tih odluka trpjela i ozbiljne kritike, posebno nakon povećanja minimalne plate. Da li biste danas nešto uradili drugačije?

Svaka ozbiljna reforma ima cijenu i izaziva otpor. Kada povećavate minimalnu platu za više od 400 maraka u jednom mandatu, jasno je da će postojati pitanja kako će to privreda podnijeti.

Zato smo paralelno ponudili refundaciju doprinosa i neoporezive naknade radnicima, a kao naredni korak, kako sam to naprijed spomenuo, smanjili i stopu doprinosa koje poslodavci plaćaju za radnike. Šta se desilo? Crne prognoze o slomu privrede nisu se obistinile. U godini povećanja minimalne plate prijavljena dobit poslodavaca porasla je za oko 440 miliona KM, a radnicima je na račune isplaćeno 1,2 milijarde više.

Da li je sve bilo idealno? Naravno da nije. Bilo je mjera koje su mogle biti brže i reformi koje još nisu završene. Ali nisam pristalica politike koja čeka idealne okolnosti da bi nešto promijenila. Da smo čekali da se svi slože, vjerovatno bismo i danas razgovarali o tome kako bi jednog dana trebalo povećati minimalnu platu ili reformirati fiskalni sistem.

Šta onda ostaje nedovršeno?

Fiskalna reforma mora biti završena, moramo nastaviti rasterećivati rad i širiti poresku bazu, dodatno urediti poslovno okruženje i ubrzati velike infrastrukturne projekte.

Imamo i ozbiljan posao u energetici i tranziciji industrije. Federacija je industrijski prostor i moramo sačuvati radna mjesta, ali istovremeno modernizirati proizvodnju i prilagoditi je standardima koje će određivati evropsko tržište u narednim godinama.

Zato ovaj mandat ne posmatram kao zatvorenu knjigu. Napravljen je značajan pomak, ali postoje reforme koje jednostavno traju duže od četiri godine.

Kada govorimo o rezultatima Federalne vlade, Zeničko-dobojski kanton je vjerovatno jedno od mjesta gdje su federalne investicije posebno vidljive. Uskoro se otvara nova dionica Koridora Vc prema Žepču, nedavno je otvoren dio koji Tešanj spaja direktno na autoput. Koliko to mijenja poziciju ZDK-a?

Značajno. Kada od Zenice prema sjeveru dobijete oko 20 kilometara autoceste u kontinuitetu, to nije samo pitanje nekoliko minuta kraćeg putovanja, već to mijenja i ekonomsku geografiju tog prostora.

Već smo napravili važan korak prema Tešnju otvaranjem dionice Doboj Jug–Medakovo, duge sedam kilometara.

Sada nastavljamo povezivanje prema Žepču i Zenici. To je posebno važno za ZDK jer govorimo o jednom od industrijski i izvozno najsnažnijih prostora u Bosni i Hercegovini. Kompaniji iz Tešnja, Žepča, Maglaja ili Zenice pristup autocesti znači brži transport, sigurniju logistiku i bolji pristup tržištima.

Iz Vlade ZDK često se može čuti da je ovaj kanton zapostavljen od federalne vlasti i da njegova privreda puni federalni budžet, a da mu se malo vraća. Kada saberete transfere i federalne investicije u ovom mandatu, ima li ta tvrdnja uporište?

Mislim da brojke tu daju prilično jasan odgovor. U protekle četiri godine Vlada Federacije je u ZDK usmjerila više od 1,026 milijardi KM kroz različite projekte, transfere, ulaganja i programe.

Dakle, kada se pogledaju direktni transferi i konkretne investicije, ne stoji tvrdnja da se ZDK-u iz Federacije malo ili ništa ne vraća.

Ali upravo tu postoji određeni paradoks. ZDK ima snažnu privredu, velike kompanije i značajne javne investicije, a građani i dalje govore o problemima zdravstva, infrastrukture, okoliša i kvaliteta javnih usluga. Gdje nastaje taj raskorak?

To je važno pitanje jer pokazuje da ekonomska snaga nekog prostora sama po sebi nije dovoljna. Federacija, međutim, ne upravlja svim sistemima koji određuju kvalitet svakodnevnog života u kantonu. Zato federalna ulaganja sama po sebi ne mogu biti odgovor na svaki problem koji građani ZDK-a osjećaju.

Zdravstvo, obrazovanje, značajan dio infrastrukture, određena pitanja zaštite okoliša i niz drugih javnih usluga direktna su odgovornost kantonalne vlasti. I zato mislim da pred kraj mandata građani na svakom nivou vlasti trebaju postaviti isto pitanje: šta ste uradili da bi nam život bio bolji?

Ako imate snažnu privredu i rast prihoda, onda građani imaju puno pravo očekivati i kvalitetnije zdravstvo, bolje škole, efikasniju administraciju i bolju infrastrukturu.

Zdravstvo je vjerovatno najosjetljiviji primjer. ZDK je ove godine izdvojio dodatnih 700.000 KM za deficitarne zdravstvene usluge kako bi se smanjile liste čekanja. Da li je to dovoljan odgovor?

Dobro je da su sredstva izdvojena i to treba priznati. Riječ je o uslugama poput CT dijagnostike, doplera i pojedinih ultrazvučnih pregleda, gdje postoji problem dostupnosti. Ali građanina na kraju ne zanima naziv programa ni budžetska stavka. Njega zanima koliko će čekati pregled.

Kada sistem mora izdvajati dodatna sredstva da bi preko drugih zdravstvenih ustanova rješavao preglede koje pacijenti ne mogu dobiti u prihvatljivom roku, onda je jasno da postoji sistemski problem koji treba riješiti. Kanton upravlja zdravstvenim sistemom ZDK-a i građani s pravom postavljaju pitanja i imaju puno pravo od svoje kantonalne vlasti očekivati zdravstveni sistem u kojem pregled ne predstavlja višemjesečni problem.

ZDK ima izuzetno snažan privatni sektor. Imate sredine s kompanijama koje izvoze na najzahtjevnija tržišta.

Ako imate jednu od najsnažnijih privrednih baza u Federaciji, onda građani imaju pravo očekivati da tu snagu osjete i kroz bolje javne usluge i kvalitet života. Ako je moje da to komentarišem, tu je prostor u kojem kantonalna vlast mora pokazati više ambicije, efikasnosti i mjerljivih rezultata.

Jedan od najvećih izazova ZDK-a ostaje okoliš, posebno u Zenici i Kaknju. Kako pomiriti industriju i pravo građana na zdrav okoliš?

Ne prihvatam tezu da moramo birati između radnog mjesta i čistog zraka. Industrija mora postojati, razvijati se i zapošljavati, ali u 2026. godini mora biti sposobna ulagati u tehnologiju, energetsku efikasnost i kontrolu emisija.

Odgovornost je podijeljena. Kompanije imaju svoje zakonske obaveze, Federacija svoje regulatorne i inspekcijske mehanizme, a vrlo konkretne obaveze imaju i kantonalne i lokalne institucije.

Najlakše je pokazivati prstom na drugi nivo vlasti. Mnogo je teže napraviti ozbiljan plan, odrediti rokove, mjeriti rezultate i javno pokazati građanima šta se promijenilo. To je model upravljanja koji nam treba.

U Zenici je trenutno posebno osjetljivo pitanje Nove Željezare. Vlada Federacije pokušala je pokrenuti postupak vanredne uprave, ali je Općinski sud u Zenici odbio prijedlog. Šta sada?

Prije svega, odluke suda se moraju poštovati bez obzira na to šta mislimo o njima. Vlada Federacije prosto nije mogla ignorisati situaciju u kompaniji koja je važna za veliki broj radnika, dobavljača, Zenicu i cijelu industrijsku strukturu Federacije.

Nismo uspjeli. Ali odgovornost Vlade tu ne završava. Za oko 1.100 radnika pripremamo program koji treba ponuditi nova radna mjesta, subvencije poslodavcima koji ih zaposle, prekvalifikacije i pomoć onima koji posao ne pronađu odmah. Već su započeli intervjui s jednim dijelom radnika Željezare oko prelaska u Pretis.

Vareš je, s druge strane, u posljednjih nekoliko godina dobio veliku rudarsku investiciju, ali istovremeno postoje pitanja stanovništva u vezi s okolišem i zdravljem. Kakva treba biti uloga vlasti?

Investicije su potrebne Bosni i Hercegovini. One donose radna mjesta, prihode lokalnim zajednicama i mogućnost razvoja. Investicija ne znači da je bilo ko oslobođen poštivanja zakona i standarda.

Kada postoje pitanja koja se tiču zdravlja ili okoliša, institucije moraju odgovoriti podacima, mjerenjima i stručnim analizama. Ne treba unaprijed optuživati; treba nam kontinuiran monitoring, dostupni podaci i institucije kojima ljudi vjeruju. To je jedini održiv odnos između investitora, vlasti i lokalne zajednice.

SDP želi imati snažniju ulogu u vlasti Zeničko-dobojskog kantona. U kampanji govorite o šest ugovora s građanima. Šta ta ponuda konkretno znači za naredni mandat, posebno kada je riječ o Zeničko-dobojskom kantonu?

Naša ponuda je nastavak politike čiji se rezultati mogu mjeriti. Govorimo o minimalnoj plati od 1.500 KM i minimalnoj penziji od 1.000 KM u narednom mandatu, snažnijem javnom zdravstvu, većoj podršci mladima i porodicama, zaštiti radnika, razvoju privrede i infrastrukture i odlučnijoj borbi protiv korupcije.

Govorimo o dostupnijem i kvalitetnijem zdravstvu i kraćim listama čekanja, boljim lokalnim i regionalnim saobraćajnicama, obrazovanju koje će biti povezanije s potrebama privrede, efikasnijoj administraciji. To znači i stvaranje uslova u kojima jaka privreda ZDK-a može dalje rasti, ali da taj rast građani istovremeno osjećaju kroz kvalitetnije javne usluge i viši životni standard.

Nije teško napisati program od stotinu stranica. Mnogo je važnije nakon četiri godine izaći pred građane i pokazati šta je od obećanog urađeno. Zato ciljevi moraju biti konkretni, rokovi jasni, a rezultati provjerljivi.

Šta biste, na kraju, poručili građanima Zeničko-dobojskog kantona koji još nisu odlučili hoće li izaći na izbore?

Mislim da je najvažnije da svako odluku donese na osnovu onoga što vidi u svom svakodnevnom životu i na osnovu rezultata koje političari mogu pokazati iza sebe. Građani trebaju tražiti vrlo konkretne odgovore, poput pitanja: šta je urađeno s novcem kojim je vlast raspolagala da bi moj život bio bolji?

Izbori su trenutak kada se takav račun polaže građanima. Zato je važno informisati se, uporediti ono što je obećavano s onim što je urađeno i donijeti vlastitu odluku na osnovu činjenica i rezultata.