Prešao na islam, ide u džamiju, klanja i posti Ramazan: Komšinice imaju samo riječi hvale za Dejana, a Dalilu ne podnose!

Ekipa Kurira posjetila je selo Dalile Dragojević – Gornji Šepak, gdje su razgovarali sa njenim ocem Husom

Nakon razgovora sa razočaranim ocem, uputili su se i ka porodičnom domu Dalile i Dejana, koji se nalazi na vrhu ovog seoceta, sa koga se pruža predivan pogled na ovaj kraj Bosne.

Tu su imali prilike da upoznaju Zumretu i Fatiju, prve komšinice bračnog para Dragojević, koje su pristale da ekskluzivno za Kurir otkriju tajne ovog uskoro bivšeg bračnog para.

Zumreta ističe da je Dejan mnogo bolji čovjek od Dalile i da je ona njemu zabranjivala da se druži s mještanima.

– Šokirani smo. Niko to nije očekivao, bili su savršen par. Dejana smo svi prihvatili, i njeni otac i majka, predivan mladić. Mnogo je bolji od nje, on mora da radi sve što ona kaže. Ona njemu nije davala da priča i da se druži s nama. Dalila je dominantnija, uzvijezdila se ko da nije odavde, pa se i pravila. Šta je to tamo bilo, da li je to sve zbog para, nemam blage veze. Moglo je to drugačije, ali onako da se Caru zavlači u krevet, svi smo šokirani.

– Ne vjerujem da se zaljubila u njega, žao mi je što se Dejan onako baca i nervira. Oni jedno bez drugog ne mogu, previše su vezani jedno za drugo, pomiriće se oni na kraju. Car je kao i Mladen, od danas do sutra, nema od njega ništa. Huso je mnogo razočaran, sklanja se od ljudi zbog sramote. Radili su u Bijeljini neko vrijeme, imali su kozmetički salon, pa im to nije išlo, pa su otišli za Sarajevo. Sve je to život, ali se obraz ne smije prodati zbog para – zaključuje Zumreta.

Na Dalilu je ogorčena i Fatija, koja je otkrila da je Dejan zbog nje promijenio vjeru.

– Dejan, srce moje, uzeo je našu vjeru, išao u džamiju, učio Kuran, klanjao, postio ramazan, sve živo… Duša moja, da ga tako prevari. Taj Car je uzeo zbog nekog duga od 40.000 eura, da bi mu ona to otplatila sigurno, kažu da je bio i po zatvorima. A Dejan je sve primio zbog nje, a ona tako… Pu, đubre jedno!

– Dejan je miran, nije se čuo dok je bio ovdje. Takav se više ne rađa. Kad su krenuli za Beograd, došao je do mene da me pozdravi, kaže mi da ide i da ćemo se vidjeti za 10 mjeseci. Iznijeli su puno stvari iz kuće, ponijeli sa sobom. Ljubili su se tu i grlili, šta joj bi, ne znam. Toliko su se voljeli. Ja sam pomagala i dok su tu bili majstori i gradili im kuću, kuhala sam im kafu, nosila keks, kiselu vodu. Sram je bilo, kako ga je izradila – ogorčena je baka Fatija.

.

.