Presuda Općinskog suda: Škaljo broji posljednje dane na čelu ZZO ZDK

Općinski sud u Zenici donio je presudu kojom je utvrđeno da je smjena Almire Barucija Kapidžić s pozicije direktorice Zavoda zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kantona bila nezakonita, te da se ona mora vratiti na ranije radno mjesto, piše 072info. Time aktuelni direktor Omer Škaljo, inače penzioner s direktorskom plaćom većom od 10.000 KM, broji posljednje dane na čelu Zavoda.

Na moguće štetne finansijske posljedice koje će sada pasti na teret budžeta ZDK, ranije je upozoravao Fuad Kasumović, lider BHI-KF, pozivajući tada Vladu ZDK i premijera Nezira Pivića da preispitaju nezakonitu smjenu direktorice. Upozorenja su, međutim, ostala bez odgovora.

Kasumović je tada slučaj prijavio Uredu za borbu protiv korupcije ZDK, navodeći da je smjena bila priprema za političku instalaciju Omera Škalje. Prijava je dostavljena i Kantonalnom tužilaštvu ZDK, kao i Misiji OSCE-a u BiH, koja je u više navrata iskazala podršku borbi protiv korupcije i jačanju institucija u ovom kantonu. Ipak, nikakva konkretna reakcija po toj prijavi nije uslijedila.

Presudom je naloženo i da se Almiri Barucija Kapidžić isplati zaostala plata i pripadajuće naknade, čime će budžet Kantona biti oštećen za dodatnih oko 300.000 KM. Tim povodom oglasio se i Gradski odbor SDP-a Zenica, zahtijevajući ostavke i Omera Škalje i premijera Nezira Pivića.

Iako bez relevantnih stručnih referenci za ustanovu kojom rukovodi, Škaljo je godinama poznat kao politički preletač, kadar svake stranke koja je u datom trenutku na vlasti. Njegovo instaliranje u ZZO ZDK desilo se uprkos jasnim upozorenjima o nezakonitosti procesa, a na koja se tada oglušila i Vlada ZDK, predvođena premijerom Nezirom Pivićem.

Omer Škaljo, čiji je direktorski mandat i ovog puta obilježen kontroverzama, broji posljednje dane na funkciji – barem dok presuda ne postane pravosnažna. A s obzirom na broj stranaka čije je dresove promijenio tokom karijere, i njegovoj političkoj penziji polako dolazi kraj. Ostaje gorak trag još jednog primjera kako penzionisani partijski kadar koristi javne institucije kao lične bankomate, dok stvarnu cijenu plaćaju građani.