Priča o Borisu Paviću: Trener, navijač i spasitelj Čelika

Dok mimo zelenog terena NK Čelik vodi grčevitu bitku za opstanak u egzistencijalnom smislu, fudbaleri Čelika na čelu sa svojim stručnim štabom rade sve što je u njihovoj moći da Čelik barem na terenu opstane u Premijer ligi BiH.

Kada je posljednji sudijski zvižduk označio kraj utakmice 22. kola Premijer lige BiH između Čelika i Mladosti, Zeničani su s obzirom na tok utakmice mogli biti zadovoljni osvojenim bodom protiv regionalnog rivala, u meču koji je okončan rezultatom 2-2. Bio je to ujedno i jedini razlog koji su barem u svojoj mašti mogli uzeti kao dovoljno dobar za zadovoljstvo, jer im osim boda osvojenog protiv Mladosti, nakon što su dva puta gubili, apsolutno ništa više nije išlo na ruku. Metalleghe je u 22. kolu osvojio tri boda u Mostaru kod Zrinjskog i pred početak Lige za opstanak je pobjegao na 8 bodova prednosti, a Vitez, drugi potencijalno dostižan rival, bio je deset bodova ispred Čelika. Nastao je u tom momentu prećutni konsenzus kod svih, pa i onih najtvrdokornijih navijača Čelika – zenički tim ispada prvi put od osamostaljenja države i seli se u Prvu ligu Federacije BiH.

Pavić došao da gasi “požar”

Ceh četiri vezana remija na početku proljetnog dijela sezone platio je trener Nedim Jusufbegović. Njegov tim je imao jako dobru defanzivnu organizaciju, čemu su najbolje svjedočili rezultati, no Čeliku isključivo dobra defanziva nije bila od koristi. Trebalo mu je nešto više. Nedim Jusufbegović je nesumnjivo poboljšao Čelik za vrijeme dok je bio na njegovoj klupi. Ipak, trebalo mu je više vremena da poboljša rezultate. Njegov Čelik na proljeće nije gubio, ali nije ni pobjeđivao. Uprava kluba je povukla kockarski potez i u pomoć je pozvala Borisa Pavića, čovjeka koji u svojoj karijeri već ima iskustvo igranja, ali i vođenja Čelika. Pritom ovaj potez nije bio kockarski sa aspekta Pavićevih kvaliteta, jer ih je on već dokazao u ranijem periodu svoje karijere. Bio je kockarski upravo iz razloga što je jasno da je Pavić kvalitetan trener, ali istovremeno i trener koji dokazano može posložiti kvalitetan sistem na duže staze. To obično nisu treneri koje dovodite da gase požare, jer ako ne uspiju ugasiti požar, velika je vjerovatnoća da će ostati ”potrošeni” i da ćete u budućnosti, kad budete došli u poziciju da gradite dugoročniji sistem sebi obrisati jedno potencijalno dobro rješenje sa liste.

Oprostio je ružne riječi i nekorektnost

Bez obzira na sve, u Čeliku su bili svjesni da drugog i boljeg rješenja u trenutku imenovanja nema, jer su eksperimenti sa drugim trenerima bili totalno promašeni i Čelik je trebao nekoga ko taj klub dokazano može voditi. Pritom su mogli vrlo lako naići na odbijenicu jer Boris Pavić nije samo slučajni imenjak čovjeka koji je doslovno mučki smijenjen sa klupe Čelika u novembru 2015. godine, kad je klub zauzimao šesto mjesto na tabeli Premijer lige BiH. Bio je to zapravo isti čovjek. Iako je imao apsolutno svaki razlog da na pitanje želi li preuzeti Čelik čelnicima kluba kratko odgovori ”Ne pada mi na pamet” i spusti slušalicu, Pavić to nije napravio. Vjerovatno iz razloga što je igrajući za klub u tri navrata osjetio Zenicu svojim domom poput malo kojeg Zeničana, pa je klubu oprostio činjenicu da je kroz cijeli period svog rada morao da se krije poput nekog kriminalca i prijestupnika, zato što Čelik ne može da mu obezbijedi kao državljaninu Hrvatske radnu dozvolu, zbog višemilionskog duga ka Poreznoj upravi Federacije BiH. Prozivan je i po medijima, kao da je on krivac što mu Čelik duguje 36 hiljada maraka iz prošlog mandata, u kojem je klub od gotovo sigurnog putnika u niži rang takmičenja pretvorio u onaj koji će koštati posla Mehu Kodru, koji će na koncu odigrati ključnu ulogu u sprečavanju Širokog Brijega da se plasira u Evropu i koji će unaprijed upisane bodove iz džepa izbiti svim klubovima velike četvorke u zemlji. Sve je to bilo nedovoljno da Pavića zadrži na klupi u novembru 2015. godine, baš kao što je sve u što se Čelik nakon njega pretvorio bilo dovoljno novoj upravi da ga podhitno pozove kako bi počistio nered koji se tu skupljao i desetinama godina prije njega, a koji je ponovo uspio isplivati na površinu njegovim odlaskom.

Paradoks rada bez radne dozvole

Pavić je dakle, prihvatio poziv, a od početka svog mandata u Zenici, bio je još jednom osuđen da utakmice posmatra sa tribina i da bude tek nešto više od pukog navijača. Sve je neodoljivo podsjećalo na proljeće 2015. godine, kada je Pavić prvi put sjeo na klupu zeničkog kluba, jer ga je ovaj put na press konferencijama mijenjao Pavle Skočibušić kao nekad ranije Elvedin Beganović.

Da nije imao kratku epizodu na klupi Viteza, ljubitelji fudbala u Bosni i Hercegovini ne bi znali ni kako Pavić izgleda, jer se u medijima jednostavno ne smije pojaviti u ulozi trenera Čelika. Pavle Skočibušić je trener koji u ovom trenutku ima ulogu glavnog trenera Čelika, iako je jasno da ”konce” vuče Boris Pavić Jednako kako su okolnosti oko Pavićevog imenovanja podsjećale na proljeće 2015. godine, i rezultati su počeli podsjećati baš na taj period. Poslije dramatičnog remija protiv Mladosti u 23. kolu, Čelik je upisao i prvu proljetnu pobjedu i to protiv Viteza.

Pobjeda na Grbavici “koštala” Pavića

Koliko je u priči o Borisu Paviću značajan Čelik, značajan je baš i taj Vitez. Mali srednjebosanski klub koji je u sezoni 2013/2014 debitovao u Premijer ligi BiH uspješno je odolijevao izazovima i opstajao u ligi do sezone 2016/2017. U ovu sezonu Vitez je ušao sa Borisom Pavićem na čelu i sa željom da napravi određeni iskorak u odnosu na raniji period, ne toliko u smislu rezultata, koliko u smislu pripreme za rast u budućnosti. U augustu prošle godine sam skupa sa drugim sportskim novinarima ostao u čudu kada je Vitez na Grbavici pregazio Željezničar i tako praktično stvorio sve uslove da Željezničar smijeni Miloša Kostića.

Bio je doduše među nama jedan momak koji je sve to predvidio. Poznavao je Pavića od ranije, sarađivao je sa njim u Čeliku i znao je koliko je zapravo Pavić sposoban trener. A na toj utakmici je djelovao zaista poput vojskovođe koji će milom ili silom odnijeti ono po šta je došao. Zapravo je djelovao tako u skoro svim utakmicama u kojima je vodio Vitez, a ironično, napustio ga je nakon samo još nekoliko utakmica poslije one na Grbavici, kazavši da uprava ima nerealna očekivanja i da se Vitez može boriti isključivo za opstanak u ligi. Nisu ga tada poslušali, baš kao što svojevremeno nisu bili svjesni njegovog značaja za Čelik, različiti, ali zapravo isti ljudi koji donose odluke u našem fudbalu. Ako se stvari nastave odvijati onako kako se odvijaju u posljednje vrijeme, a sve su prilike da hoće, Vitez će napustiti ligu i u Prvu ligu Federacije BiH preselit će ga Pavić, koji je još dok su naoko Vitezu cvjetale ruže upozoravao da se stvari mogu preko noći okrenuti. Utakmicu na Grbavici između Željezničara i Viteza Pavić je odradio bez greške, a njegov tim je igrao hrabro, baš kako ih je i on vodio

Vitez plaća cijenu loših procjena

Pavić nije dozvolio da mu politiku vođenja tima kroje ljudi koji se, prema onome što je tada rekao, ne razumiju u fudbal. Interesantno je zapravo bilo da je Pavić pobjedom na Grbavici od 2-0 sam sebi stvorio problem, jer klub očigledno nije bio spreman nositi se sa takvim rezultatima i prihvatiti da se oni neće dešavati stalno i da Vitez nije odjednom postao veliki klub. Nakon što je poslije 10 kola Premijer lige BiH Pavić napustio Vitez sa 11 bodova, njegov nasljednik Slaven Musa je osvojio 14 bodova u 18 utakmica, a posljednju pobjedu je slavio 5. novembra na gostovanju kod Metalleghea, još dok je Barrack Obama bio predsjednik Amerike. Davno? I meni se čini. S druge strane, Čelik pod vodstvom Pavića u 6 utakmica Lige za opstanak ima upravo tih 14 bodova, koliko je Vitez osvojio u posljednjih 18 kola. Zenički tim nije primio gol još od utakmice protiv Mladosti koja je okončana rezultatom 3-3, a taj niz je sada već na solidnih 5 utakmica. Tim ima sve više samopouzdanja i igra sve bolje, a ako je suditi prema trenutnoj formi, šanse da Čelik napusti ligu na kraju sezone su zaista male, mada svakako još uvijek postoje. Međutim, Čelik je za razliku od ranije faze sezone na poziciji koja ne vodi u Prvu Ligu Federacije BiH, a prostom matematikom i logikom je lako uperiti prst na najvećeg ”krivca” za to. Taj će ”krivac” u subotu negdje na tribinama Gradskog stadiona u Vitezu neumorno skakati i pokušavati da podrži svoje igrače barem kao navijač, dok će njegove instrukcije fudbalerima kraj aut linije prenositi Pavle Skočibušić. S druge strane će stajati igrači koji bi, da je možda situacija bila drugačija sa Pavićem, danas već imali osiguran opstanak u Premijer ligi BiH. A na stadionu će svakako biti i oni koji su najodgovorniji što se Vitez trenutno nalazi na pretposljednjem mjestu Premijer lige BiH i što ih je Čelik na tabeli sustigao za samo šest kola Lige za opstanak. Nisu to ni fudbaleri Viteza, a ni Slaven Musa, koji će sigurno platiti cijenu potencijalnog neuspjeha ovog kluba protiv Čelika. Jesu li iz pogreške sa Pavićem naučili lekciju, vrijeme će kazati. Ipak, Vitez je cijenu njihovih grešaka već platio, a navijači se mogu samo nadati da je neće nastaviti plaćati i u subotu. Slaven Musa ne može biti najodgovorniji za loše rezultate Viteza. Uprava mu je iznenađujuće više puta pružala podršku kad rezultati nisu bili dobri, no čak i da tim ispadne, ne snosi samo on krivicu za to.

Sport1.ba