Priča o Esmi iz Zenice: Inkluzijom od najranije dobi postižu se izvrsni rezultati

“Za svako dijete je najbitnije da bude okruženo svojim vršnjacima”

U Zenici, gradu u kojem su izvojevane mnoge pobjede, jedna djevojčica i njena majka mogu biti ponosne na svoj uspjeh. Životne pobjede koje ostvaruju Almedina Beganović i njena kćerka Esma, nose ogromnu simboliku za svu djecu iz marginaliziranih i ranjivih grupa.

Esmi je po rođenju dijagnosticiran Down sindrom, a njenoj majci umjesto sa “Čestitamo”, vijest su saopćili sa “Žao nam je”. Već od prvog dana Esma je bila izdvojena i na marginama, ali su jaka volja i velika ljubav njenih roditelja, kao i razumijevanje dijela sredine u kojoj odrasta, učinili da se Esma danas ni po čemu ne razlikuje od druge djece u prvom razredu osnovne škole.

Veliku i jako važnu ulogu u tome odigrala je mogućnost da Esma pohađa vrtić. Svako dijete, bez izuzetka, ima pravo na jednak pristup i učešće u predškolskom odgoju i obrazovanju. Bez obzira na to da li ima jedan hromosom viška, ili živi desetine kilometara od najbliže škole.

– Za svako dijete je najbitnije da bude okruženo svojim vršnjacima. To je mjesto na kojem najviše mogu da se izraze. Esma je krenula u vrtić sa tri godine i tu su djeca koja ne znaju za predrasude i tu su djeca koja vide srce. Oni su upoznali takvu Esmu i ona njih. Oni poznaju Esmu kroz njeno srce i ona tako poznaje njih i to i jeste inkluzija – ističe Esmina majka Almedina.

Osim što je Esmi pomogla mogućnost da, kao i sva druga djeca, pohađa predškolsko obrazovanje i redovnu osnovnu školu, to će sasvim sigurno pomoći i drugoj djeci da prihvate druge i drugačije od sebe. Takvog je mišljenja i njena majka.

– Ta djeca će postati i doktori i učitelji i mislim da će biti bolji ljudi. Esma će u njima stvoriti osjećaj da se trebaju ponašati onako kako se učiteljica ponašala prema Esmi. Stvorit će neku posebnu vezu. Mislim da je Esma obogatila njihov život, baš kao što su i oni njen – kaže Almedina Beganović.

Esma voli da uči, a omiljeni predmet joj je matematika. Voli i engleski jezik, pa nam se prilikom naše posjete predstavila sa: “My name is Esma”. Kaže kako voli da se druži s Aišom, Lejlom, Aminom, Vedadom i svim drugim prijateljima iz svog razreda osnovne škole Hasan Kjafija Pruščak.

Svojevrstan “prvačić” je i učiteljica Adnana Zahirović koja je ove godine započela svoju učiteljsku karijeru. Na početku godine, Esmi je dala poklon – ukrašenu kutiju s porukom da “ljubav ne broji hromosome”, u kojoj se krila pjesmica o Down sindromu, te rajf sa cvijetom koji djevojčica ponosno nosi. Ljubav se još jednom pokazala kao pokretač svega. Mahatma Gandhi je poručio da “Tamo gdje ima ljubavi, ima i života”, a razred profesorice Zahirović pun je i ljubavi i života.

– Dobila sam odjeljenje od 15 učenika, među kojima je i naša Esma. Ona se od prvog dana lijepo socijalizovala i prihvatila je mene kao učiteljicu, što mi je iznimno drago. Druga djeca su isto tako pokazala visok stepen tolerancije i prihvatila su Esmu kao jednu veselu, pričljivu i druželjubivu djevojčicu s kojom se rado druže, razmjenjuju mišljenja, međusobno posuđuju stvari – kaže učiteljica Zahirović.

– Inkluzija djece s poteškoćama u razvoju u obrazovni proces je izuzetno važna. Neki kažu da su to djeca s posebnim obrazovnim potrebama, a ja kažem da svi mi imamo posebne obrazovne potrebe. Svi se mi razlikujemo od drugih. Svako dijete ima svoje afinitete i sklonosti prema nečemu, pa ni Esma nije nikakav izuzetak – ističe učiteljica Adnana.

Svaki zadatak koji je učiteljica postavila pred svoje prvačiće i Esmu oni su s lakoćom rješavali. Esma je pred tablom pokazala kako izgledaju lopta, kocka, kvadar, valjak, a potom ih i obojila onako kako je to zadala učiteljica. Odrecitovala nam je pjesmicu “Đačiću, prvačiću”.

– Esma učestvuje u nastavnom procesu. U prvom mjesecu rađena je opservacija i shvatili smo da za nju neće biti potreban individualizirani plan i program. Sve što rade druga djeca, radi i Esma – kaže učiteljica Zahirović.

Majka ove djevojčice ima mnogo razloga da bude ponosna.

– Puno stvari je Esma učinila u svom životu do sada da mene učini ponosnom, a kada sam je vidjela sa svojim vršnjacima mislila sam da će mi srce iskočiti. Esma je danas tu gdje pripada, gdje treba biti svako dijete – u jednoj poticajnoj sredini. Ona je prihvaćena i to je za nas ispunjenje sna. Nema više straha. To je ono za šta smo se mi trudili i borili – kaže majka.

Pedagogica Senada Fejzić navela je da vrata svake škole trebala bi biti otvorena za svu djecu.

– Mi živimo s razlikama. Važno je drugu djecu učiti da je bogatstvo u razlikama. Cilj osnovnog školovanja nije samo znanje, akcenat treba da bude na odgojnom momentu koji je danas zanemaren. Humanost je ta koja treba da se uči od prvog dana – dodala je Fejzić.

Pedagogica je istakla i kako je važno da svako dijete pohađa predškolski program koji je u našoj zemlji obavezan za svu djecu u godini pred polazak u školu, ali se, nažalost, ne provodi u punom kapacitetu.

– Esma je išla u vrtić i to je pokazalo izvanredne rezultate u socijalizaciji, susretu s drugim ljudima, s vršnjacima, s nepoznatim. Očekivali smo to jer smo razgovarali s roditeljima i odgajateljima iz vrtića, ali smo opet bili jako sretni zbog toga – kaže Fejzić.

Majka Almedina Beganović poručila je na kraju svim roditeljima djece s poteškoćama u razvoju da ne žive u strahu i da budu krila svojoj djeci, da ne dozvole nikome da ih sputava i ograniči njihove mogućnosti.

– Strah je taj koji sputava dosta toga. Ako ne stojimo na jednoj tački, ako se krećemo – doći ćemo do cilja. Nemojte se bojati i nemojte dopustiti da vas strah ograniči. Pogotovo nemojte dozvoliti da vas neko drugi ubijedi da vaše dijete nešto ne može. Vjerujte u svoje dijete, iza svakog uspješnog djeteta stoje sigurno roditelji, porodica i okruženje koje je vjerovalo u njegove mogućnosti – rekla je Esmina majka.

Program predškolskog obrazovanja i odgoja je obavezan po Okvirnom zakonu o predškolskom odgoju i obrazovanju u Bosni i Hercegovini, ali se još uvijek ne provodi na cijeloj teritoriji BiH. U sklopu svog djelovanja na razvoju predškolskog obrazovanja, organizacija Save the Children od 2007. pruža podršku lokalnim obrazovnim vlastima i profesionalcima u unaprjeđenju pristupa i kvaliteta predškolskog obrazovanja u BiH, kroz kreiranje preduslova za provođenje predškolskog odgoja i obrazovanja, kao i na nivou zagovaranja za provedbu Okvirnog zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju na svim nivoima u BiH.

Kroz uspostavljanje centara za rani rast i razvoj, opremanje učionica za odvijanje obaveznog predškolskog programa, obuke za pedagoško osoblje, te kreiranje neophodnih stručnih resursa na praktičan način do sada je podržana provedba obaveznog predškolskog programa širom Bosne i Hercegovine, uključujući i Zeničko-dobojski kanton.

U sklopu kampanje “Svako dijete – bez izuzetka”, organizacija Save the Children je fokusirana na stvaranje mogućnosti da sva djeca imaju osnov za dobar i jednak početak kroz pristup obaveznom predškolskom obrazovanju. To se posebno odnosi na isključenu i marginaliziranu djecu.

FENA