Priča o Peri Gudelju: Nije slučajno postao bogataš

Priče o uspjehu ponekad se čine tako slične. Gotovo uvijek spominju se upornost i hrabrost da se uđe u rizik. No, svaka od tih priča ima i nešto svoje po čemu se uspješni ljudi razlikuju jedni od drugih.

Priča o Peri Gudelju, koji je nedavno pokušao izvršiti samoubojstvo iz vatrenog oružja, ipak je najneobičnija. Rođen u Gornjoj Večeriskoj u jako siromašnoj obitelji, od oca Andrije i majke Jele Gudelj, Pero se na sve načine pokušavao izvući iz siromaštva. Još kao školarac mijenjao je kruške i jabuke s djecom iz grada za kifle. Obilazio svoje selo i gdje god je bio razbijen prozor, on se nudio da ga skine, ustakli i ponovno vrati vlasniku za malu naknadu.

Nakon što je završio zanat za kemijskog tehničara, počinje raditi u proizvodnji, u poduzeću Slobodan Princi Seljo. Nije mu se baš dopala proizvodnja baruta i raketnog goriva, pa je počeo učiti svirati harmoniku i taksirati.

“Nisam mogao raditi samo jedan posao. Morao sam raditi barem tri posla da bih nešto zaradio i uštedio”, govorio je Pera, kako su ga zvali susjedi i poznanici. Nakon što je počeo zarađivati na harmonici, otvara i prvu kabelsku televiziju u bivšoj Jugoslaviji. O Perinoj televiziji pisala su i zagrebačka i beogradska glasila.

Nakon kabelske televizije, otvara prvi kafić u Vitezu, a zatim i svoju televiziju u privatnoj kući na Gradini. Bio je prvi snimatelj koji je pred same ratne sukobe obilazio barikade u Vitezu i Staroj Biloj te pokušao preko vjerskih vođa pomiriti već sukobljene strane Hrvata i Bošnjaka.

U vrijeme rata Gudelj pokazuje poduzetnički duh. Blokada telefonskih veza omogućila mu je da preko svog satelitskog telefona omogući preko 6000 telefonskih razgovora s inozemstvom.

Svojim kanalima osigurao je da rodbina i prijatelji iz europskih država šalju novac u ratom pogođenu Lašvansku dolinu koja je ostala u okruženju.

“S ponosom ističem da sam jedini te ratne, 1993. godine, općini Vitez platio porez u iznosu od 60.000 KM”, hvalio se Pero plaćenom cifrom.

Nakon rata otvara trgovačko poduzeće koje nosi ime po povišenoj noti F, točnije Fis. Fis napreduje nevjerojatnom brzinom i za nekoliko godina postaje brend koji uspostavlja poslovne veze s Italijom, Turskom, Njemačkom, Kinom… Međutim, kada je prva robna kuća u Vitezu postala pretijesna za kupce, Pero je pokušao redovnim putem dobiti viteško polje za nove prostore i nova radna mjesta. Općinska administracija, kao i svugdje, zakazala je. Sve se svodilo na čekanje. Nakon toga, Gudelj je odlučio povesti radnike pred općinu i zaprijetiti zatvaranjem firme. Uz to je napravio i pravi marketinški potez kada se nafarbao kao Rambo, uzeo hiltovku u ruke i sve to objavio u časopisu za gospodarstvo Profil. Naslov priče bio je “Rat za nova radna mjesta”.

Prvi marketing, kako je sam govorio, naučio je na sarajevskoj pijaci Markale. Još kao mladić prodavao je jerbasme kako bi ostvario dodatnu zaradu.

Pričao je Pero ranije i kako je prodao čak i kamenje iz rijeke Lašve svojim kupcima.

“Vadili mi šljunak iz rijeke Lašve za izgradnju kad ugledam i kamenje koje se bijeli kao sir. Lašvenjak odličan. Kažem radnicima da kamen odvajaju na jednu stranu i da ga lijepo operu. Gledaju oni, pitajući se što će mi sada kamenje. Kada su ga lijepo oprali, kažem im sada ga odvezite do trgovine i prodajite. Dajte jedan kamen za jednu marku. Zaista, za kratko vrijeme prodali smo pet kubika kamena, jer domaćicama treba za poklopiti kačicu s kiselim kupusom, ovčarima za sir. A tko bi tražio kamenje po brdima, kada može kupiti čist, bijeli kamen iz Lašve za jednu marku”, govorio je ranije Gudelj.

Gudelj je mnogo puta pokazao svoju humanost. Pomagao je starim, bolesnim, nemoćnim, raznim udrugama i udruženjima. Bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost. Kada je podmetnuta eksplozivna naprava u njegov FIS i poginuo zaštitar, a više radnika lakše i teže ozlijeđeno, on je obitelji podmetača koji je pravomoćno osuđen odnio namirnice i novčanu pomoć.

Kako je svoju harmoniku dosta puta opjevao kroz pjesme odlučio se da na nadgrobni spomenik roditeljima postavi fotografiju na kojoj sve troje sviraju harmonike. U dva sata iza ponoći probudio je viteškog književnika Marka Martinovića da ga pita je li ta ideja dobra. Car, kako smo ga zvali, mu je rekao: “Pero ideja je odlična. Samo je realiziraj.”

Zašto je Pero Gudelj pokušao izvršiti suicid, može se samo nagađati. Samo u Vitezu izgradio je tri puta više kvadrata u FIS-u nego što ih imaju svi viteški stanovi zajedno. Zaposlio je diljem BiH više od tri tisuće radnika. Na Vlašiću je kupio čak tri milijuna četvornih metara zemljišta i izgradio Eco centar FIS.

Zdravstveno stanje bosanskohercegovačkog privrednika Pere Gudelja, koji je prije nekoliko dana pronađen sa prostrelnom ranom glave, još uvijek je teško.

Podsjećamo, Pero Gudelj je prije dva dana pronađen nedaleko od Viteza sa prostrelnom ranom glave i u teškom stanju. Nakon ukazivanja prve medicinske pomoći u Novoj Bili, prebačen je na dalje liječenje u Sarajevo. Prve informacije ukazuju na pokušaj samoubistva.