Priča o prvom bh. bolničkom krevetu: Od gubitka klijenata, do sudbonosnog maila

Kad je Denis Čavkić kasno jedne večeri stigao kući iz svoje metaloprerađivačke kompanije “Č.J.”. Bihać i pregledao e-poštu, nije očekivao da će dobiti poruku od Kinderlachena – NVO sa sjedištem u Njemačkoj koja podržava djecu u nevolji. 

Nakon što je na televiziji vidjela Denisovu kompaniju, jedna bosanska porodica kontaktirala je nevladinu organizaciju i pitala da li “Č.J.”. može prilagoditi bolnički krevet za svog sina, koji je bio prikovan za krevet zbog teške bolesti. Denisu je ovaj e-mail bio tužan podsjetnik na okrutnu stvarnost da moderni, funkcionalni bolnički kreveti nisu toliko dostupni na tržištu u Bosni i Hercegovini kao drugdje.

Denis je bio spreman pružiti ruku pomoći, sjećajući se da je i on pretrpio ozljedu koja ga je skoro ostavila paralizovanim.

Upravo je taj mail otvorio nova vrata za bihaćku kompanija za zavarivanje metala koja je tokom pandemije izgubila svoje glavne kupce iz sektora autoindustrije. 

Uz pomoć EBRD-a i konsultantske kuće Targer Engineering and Consulting iz Sarajeva, sada imaju jedinstven proizvod, prvi bolnički krevet sa oznakom ‘Made in BiH’, navodi se u EBRD-om članku o uspjehu ove kompanije.

Skromni počeci

Prije izbijanja rata u bivšoj Jugoslaviji ranih 1990-ih, Denis je napustio svoj rodni grad kako bi se pridružio svojoj braći i sestrama u Austriji. Tamo je naučio zanat za zavarivanje i počeo pomagati svom bratu Fadilu da oživi očev posao prerade drveta koji je zatvorio radnju 80-ih.

Iako je na poslu pretrpio strašnu ozljedu noge i izdržao bezbroj operacija, svu svoju energiju je usmjerio u njihov zajednički projekat.

Braća su radila tokom sedmice, a vikende su koristili za putovanje do svoje male pilane u Bihaću, gdje su obučavali svoje zaposlenike i prenijeli znanje i iskustvo stečeno u Austriji. 

“Odrasli smo siromašni. Početak je bio najteži. Ali sav novac koji smo zaradili stalnim poslovima reinvestiran je u radionicu i nekoliko mašina koje smo mogli kupiti za proizvodnju i sastavljanje metalnih komponenata”, kaže Denis.

2004. godine Denis i Fadil napustili su preradu drveta i preusmjerili svoje poslovne aktivnosti u potpunosti na obradu metala i izgradnju.

Čak i usred ekonomske krize 2009. godine, “Č.J.” je poslovao izuzetno dobro, zapošljavajući sve više radnika i povećavajući proizvodnju.

Korak po korak, njihovo je poslovanje preraslo u vodeću bihaćku kompaniju za zavarivanje, a sada montira turbine i proizvodi dijelove za dizalice i kotlove koja prodaju poznatim građevinskim kompanijama širom Europske unije.

Kada se jedna vrata zatvore, druga se otvore

Ipak, na vrhuncu pandemije koronavirusa, “Č.J.” je izgubio klijente automobilske industrije koji su bili jedni od najvećih kupaca. Njihova prodaja i dobit su zbog toga naglo opali.

Ali kako kaže stara poslovica, “kada se jedna vrata zatvore, druga se otvore”, i Denis i Fadil brzo su utvrdili prazninu na lokalnom tržištu za nove bolničke krevete.

“Shvatili smo da već imamo sposobnost proizvesti 80 posto tog kreveta, ali nedostajalo nam je iskustva i znanja da lansiramo vlastiti proizvod. Na konkurentnom tržištu morali smo uzeti u obzir mnoge čimbenike poput istraživanja i razvoja. Tada smo se za pomoć obratili EBRD-u”, kaže Denis.

Uz podršku Fonda za razvoj i inovacije preduzeća zapadnog Balkana (WB EDIF) Evropske unije, EBRD kontaktirao kompaniju sa Targer Engineering and Consulting kako bi pomogao u izradi plana dizajna i proizvodnje za njihov prvi prototip ‘Made in BiH’.

“Ako se osvrnem unazad i zapitam se jesam li donio ispravnu odluku za naš posao – čak i ako nije uspio – mislim da je bio ispravan. Mogućnost isticanja našeg prvog originalnog proizvoda probudila je takav entuzijazam i pozitivnost u našem timu da je zamalo započeo vlastiti život”, ističe on.

Kompanija je donirala prototipove bolnicama i zdravstvenim ustanovama, a sada razgovara o uvođenju njihovih mobilnih, ergonomskih kreveta sa nekoliko fondacija u zemlji.