Priča o Zeničaninu koji je uspio pobjeći sa zloglasnog Golog otoka

U ovom dokumentarcu smo htjeli približiti jednu priču o čovjeku koji je kao momak od svojih 17 godina završio po zatvorima u BiH pa na kraju na zloglasnom golom otoku. Mi stariji znamo da je goli otok zatvor gdje su bili smješteni svi oni koji su drugačije razmišljali u onom sistemu bivše Jugoslavije,politički zatvorenici i okorjeli kriminalci.

Politički logor Goli otok je zloglasni logor na istoimenim otoku za jugoslavenske političke zatvorenike osnovan 1949. godine po nalogu rukovodstva Komunističke partije i države, u sklopu velike “čistke” u redovima Komunističke partije Jugoslavije nakon Rezolucije Informbiroa. Izabran je zbog nenaseljenosti i nemogućnosti bijega.Smješten je između sjeveroistočnog dijela otoka Raba i kopnene obale u sjevernom dijelu Velebitskog kanala, zapadno od njega je otok Sveti Grgur i sjevernije otok Prvić. Od kopna je udaljen oko 6 km, a od otoka Raba 5 km.

Uz jugozapadnu obalu otoka se nalazi ruševno i napušteno naselje Maslinje. Civili su na “preodgoj” u pravilu slani bez suđenja, administrativnom odlukom, dok se vojnim osobama sudilo na insceniranim procesima na kojima su osuđivani na najmanje tri, pa sve do dvadeset godina strogog zatvora.

Zatvorenici su bili prisiljeni na teški fizički rad u kamenolomu i rudnicima boksita, bez obzira na vremenske prilike: ljeti pri visokim temperaturama kao i zimi na hladnoj buri. Čuvari su redovito premlaćivali i maltretirali zatvorenike.

Zatvor je prestao s radom 1988., a godinu poslije, 1989., potpuno je napušten i danas je dijelom u ruševinama.

Goli otok danas posjećuju turisti, te ribari i pastiri s otoka Raba koji tu preko ljeta dovezu ovce na ispašu.

POGLEDAJTE U PRILOGU DOKUMENTARAC I JEDNU PRIČU IZ TOG VREMENA:

grad-busovaca.com