01AB956E 308E 42F8 859D 4F93DF4B0D27
AUTOR: K.H.
DATUM: pro 17, 2021 @ 10:55
KATEGORIJA: BiH / Vijesti

Još jednu priču o otporu tokom opsade Sarajeva 1990-ih ispričala je ratna reporterka Aida Čerkez, a upravo to ratno iskustvo poslužilo je kao inspiracija za kratki igrani film, koji je već odnio prve nagrade.

U razgovoru za Calvert Journal magazin ispričala je kako je došlo do ideje za snimanje filma i šta je poslužilo kao inspiracija.

Živjela sam u iluziji da, ako iskreni ljudi znaju šta se događa, zaustavit će rat”, kazala je Čerkez prisjećajući se ratnog perioda.

Kao većina Bosanaca, mlada reporterka je prvo vjerovala kako će Europljani pružiti spas čim saznaju šta se događa. “Do 1994. sam shvatila da znaju. Ali nije ih bilo briga. Nije bilo važno hoćemo li preživjeti ili umrijeti”, dodala je.

Tekst se nastavlja nakon reklame

Kasnije, skoro 30 godina nakon rata, Čerkez je napisala scenarij za kratki film koji nudi odgovor. Film pod nazivom ‘Kako se zove ova zemlja’ (‘What’s this country called now?’) nedavno je osvojio nagradu Golden Movie Awards u Londonu za najbolji igrani film. Ulogu Aide, tadašnje reporterke agencije Associated Press, igra hrvatska glumica Zrinka Cvitešić.

Potresni uvodni kadrovi protkani su stvarnim snimcima, gdje Čerkez izbjegava snajpersku vatru dok juri sarajevskim ulicama. Druga, mnogo dirljivija scena, prikazuje trenutak kada svoju bebu predaje strancu u autobusu – što je bio jedini način da ga sigurno evakuira van zemlje.

Ali, centralna scena filma je dosta tiša i reflektirajuća. Čerkez vodi neobičan intervju koji joj na kraju mijenja život.

Njen sugovornik, 92-godišnji Ismet Tabaković, svjedok je jedne druge sarajevske tragedije koja datira iz drugog doba. Kao dječak bio je dio gomile uzbuđenih građana koji su na ulicama glavnog bh. grada pozdravljali austrijskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda, na kojeg je tokom te posjete izvršen atentat čime je započeo Prvi svjetski rat.

Na 80. godišnjicu atentata, Associated Press je tražio od Čerkez da napiše priču kojom će obilježiti taj događaj, a ona je tim povodom dva dana vodila razgovor s vremešnim Sarajlijom, koji je već tad bio vezan za krevet i gotov gluh.

Proživljavajući svoje posljednje godine u ruševinama Sarajeva 90-ih godina, nije ni znao što se događa. “Ko puca?” pita Čerkez. “Kako se sada zove ova zemlja?”

“Tamo je proveo cijeli život i vjerojatno je umro u onom krevetu gdje sam ga intervjuirala”, prisjeća se danas reporterka i dodaje.

Upravo taj intervju je označio postanak filma. Čerkez je 2015. godine — ovaj put na 100. godišnjicu atentata — ispričala nekim gostima iz Rockefeller Fondacije o svom susretu s Tabakovićem. Fascinirani i očarani njenim umijećem pripovjedanja, pozvali su je da napiše scenarij.

“Htjeli su pokazati koliko je užasna historija ovog grada. Dobro, to vam može reći svaki turistički vodič”, kaže i dodaje kako je htjela reći nešto više od toga.

Na njeno inzistiranje, ključna scena filma ponovo oživljava posljednji razgovor s Tabakovićem — trenutak kada je shvatila da njeno izvještavanje ima vrijednost i koja je to vrijednost.

U razgovoru sa starcem počinje otrkivati i neka svoja razmišljanja i osjećaje. Govori mu o svom životu i kaže kako ne vidi smisao ostanka u Sarajevu.

“Ovo traje dvije godine i ne znam hoće li ikada prestati. Mislim da ću uskoro otići. Dosta mi je. Pišem i ništa se ne događa”, kaže Čerkez u filmu.

Tada joj sugovornik kaže nešto što joj mijenja život. Nakon Drugog svjetskog rata, prisjetio se Tabaković, razgovarao je s jednim Hrvatom o ratnim nestancima. “Pitao sam ga, kako ste se osjećali kada su vam odvodili najdraže susjede i prijatelje da ih ubijaju u tim logorima? ‘Nismo znali’”, rekao mu je taj čovjek.

Možda i nisu, starac dodaje, zato što niko o tome nije pisao i dodaje kako je bitno pisati o ratu u BiH.

Ti moja Aida moraš pisati o tome. I objaviti odmah. Tako da niko nakon ovog ne može reći ‘nisam znao‘”, dodaje starac u filmu dok mu Čerkez pomaže da se vrati u krevet.

Odgovor ju je ostavio bez teksta, prisjeća se danas i naglašava kako je to bio trenutak kada je znala da će ostati.

“Ako je neko tu da svjedoči, onda neznanje više nije alibi”, pripovijeda glumica koja tumači Čerkez, tipkajući na staromodnom laptopu – istom onom kojeg je Čerkez koristila tokom opsade.

Tabakovićeva je poruka dugo nakon toga ostala sa Čerkez. Ona je i danas u Sarajevu, radi kao urednica vijesti za jednu međunarodnu mrežu istraživačkih novinara.

Zahvaljujući Ismetu imam strpljenja za novinarstvo. Mlađi ljudi su nestrpljivi kao što sam i ja bila. Žele promijeniti svijet. Nemaju pojma da to već rade. Izgovor su pretvorili u izbor”, ističe i zaključuje kako je već to dovoljno.

LIDER