Prof. dr. Marijana Šećibović: Grad Zenica je divan primjer ukupnih društvenih reformi
Dugo vremena se bavite obrazovanjem, a uzimajući u obzir Vaše iskustvo u procesima reforme obrazovanja, stoji li kritika da u našoj zemlji na žalost nema dovoljno političe volje za reformama i da se držimo samo kozmetičkih zahvata?
Zahvaljujem se na pozivu i ustupljenom prostoru da govorimo o jednoj vrlo ozbiljnoj temi za naše bh. društvo. Vaše opredeljenje da govorimo o obrazovanju pokazuje ozbiljnost Vašeg medija što mene izuzetno raduje. Nema puno medija u BiH koja se interesuju za obrazovanje. O obrazovanju se uglavnom govori kada se podignuti sindikati i traže svoja prava, ako se desi neki ekces koji se vrlo brzo nađe nadruštvenim mrežama i tada se traže odgovorni, “love” se krivci, gasi se požar i kada pokušavamo da šminkamo obrazovnu reformu misleći da je kurikulurna reforma, reforma obrazovanja. A kurikukularna reforma je samo jedan segment u cijelokupnoj reformi obrazovanja.
Da se vratimo na Vaše pitanje, stoji kritika i to ozbiljna kritika da u našoj zemlji ne postoji politička volja za reformom obrazovanja. Međutim, postavlja se pitanje zašto ne postoji? Godinama me muči to pitanje. Danas mislim da je u pitanju nepoznavanje materije a kada nešto ne znate , onda to i izbegavate. Ne mislim više da postoji neka politička pozadina, zaista mislim da je riječ o neznanju a i o nepovjerenju u one koji im se nude za tako odgovorne pozicije. Jedno je kada na mjesto ministra dođete iz škole ili sa fakulteta kao nastavnik a nešto sasvim drugo kada se kao istraživač i znanstvenik bavite obrazovnim politikama. Ovi prvi dolaze iz političkih partija i ne mogu da odgovore na dubinska pitanja koja zahteva obrazovanje, oni uglavnom šminkaju obrazovanje, a ovi drugi ne mogu da dobace do mjesta sa koga bi kreirali ozbiljnu reformu obrazovanja jer su apolitični ili ne pripadaju političkoj partiji koja dobije resor obrazovanja. Politiku treba skloniti od obrazovanja, po onoj iz Velog mista “neću politiku u svoju butigu.”
Ne bih rekla da mi više znamo šta su i kozmetički zahvati, mažemo, mažemo, a ne znamo da obrazovanje nije moguće zamazati. Ono ima svoje lice koje otkriva sve ono iznutra, obrazovanje čine ljudi kojima maske ne znače ništa. Šminka se brzo razmaže kao kod svakog pajaca i izaziva podsmjeh stručne javnosti.
Međutim, kandidatski status koji je dobila Bosna i Hercegovina natjeraće nas da počnemo da učimo. Evropa traži znanje, u suprotnom, bićemo jeftina radna snaga u predgrađu Evrope.
Događaju se ipak određene opće promjene, i krenule su iz baze iz lokalnih zajednica. Zenica je jedan primjer, Vaša procjena trenutnog stanja, mogu li promjene kao izazovno vrijeme biti šansa za konačne uspjehe?
Izazovno vrijeme nosi šansu za one koji su spremni da se suoče sa problemima. Grad Zenica je jedan divan primjer ukupnih društvenih reformi. Sa izborom nove kantonalne vlade povezuju se programi na nivou grada sa programima na nivou kantona što daje mogućnost sveobuhvatnim reformama na nivou kantona koje su bile zapostavljene, i to naročito u oblastima obrazovanja, socijalne zaštite i zdravstva. Svi ti reformski potezi zahtjevaće konkretnu podršku stručne i akademske javnosti novoj vladi. Nadam se da će nova uprava u kantonu konsultovati i nas eksperte koji smo veliki prijatelji najprije grada Zenice a onda i svih građana ZDK jer zasigurno je riječ o jednom od industrijski najznačajnih kantona. Ekonomski razvoj i privredna održivost zahtevaju izuzetno dobar i stabilan obrazovni sistem. Posebno pratim promjene u obrazovanju odraslih i naglašavam da je Zakon o obrazovanju odraslih ZDK pogodan za uvođenje inovacija u ovoj oblasti . Te inovacije mogu krenuti i od poslodavaca koji su u Zakonu dobili prostor za uvođenje novih zanimanja koji su zasnovani na primeni novih tehnologija, a neophodni su privredi ovog kantona. Poslodavci imaju pravo da sa Ministarstvom obrazovanja kantona kreiraju one obrazovne programe koji će im omogućiti da dođu do kadrova koji im sada nedostaju. Pošto sarađujem sa UPFBiH nadam se da ću uskoro imati sastanke na tu temu sa novim kantonalnim ministrom. Ne treba posebno naglašavati koliko je to važno pitanje u ovom trenutku kada svakoga dana iz BiH odlaze autobusi puni mladih ljudi sa kupljenom kartom samo u jednom pravcu. Loše višedecenijske politike su napravile duboko nesretno društvo koje pati od kolektivne depresije.
Nova vlada nema ni malo lak zadatak, društvo treba izvući iz depresije i zaustaviti egzodus ljudi iz BiH. Postavlja se pitanje kako – osiromašeni, umorni, ne vjerujemo jedni drugima …kako? Trenutak je da se mobilišu svi oni koji znanju, vrijeme je za vraćanje radnih akcija ali ovoga puta ne pravimo pruge i puteve, ovoga puta treba da izgradimo zdrav sistem. Omogućimo stipendije mladim ljudima, pružimo im ruku povjerenja, osluškujmo njihove potrebe, mladi ljudi su budućnost ove zemlje.
Stara mudrost kaže da je obrazovan onaj koji obraza ima. Svjedočanstvo je to u naše vrijeme, zasta velikih rascijepa između pravoga obrazovanja i onog formalnog koji nužno ne nosi sa sobom moralne vrijednosti koje ljude čine ljudima. Kako obrazovanju vratiti obraz?
Teško ćemo obrazovanju vratiti obraz. Dolazimo do pitanja šta je starije, koka ili jaje? Kome prvo vratiti obraz – društvu ili obrazovanju? Društvo gradi obrazovni sistem, a rezultat obrazovanja su oni koji čine društvo. Zakazali smo sa etikom i moralom. Svetog se sjetimo za bajrame, božiće i uskrse. A ono između je vrlo diskutabilno. Današnje generacije ne rabe sa nama zajedničke vrijednosti. Na žalost, višedecenijska obrazovna destrukcija je uništila osnovne vrijednosti formalnog sistema obrazovanja. Obrazovna destrukcija podrazumjeva zamjenu obrazovnih pravila, političkim i partijskim pravilima. Tada se u formalnom sistemu izgubi ključna stvar za funkcionisanje, a to je povjerenje. Obrazovna destrukcija je posljedica političke destrukcije u kojoj smo mi zarobljeni trideset godina.
Obrazujete profesionalne turističke djelatnike, zašto još uvijek kod nas vlada stav da se turizmom može baviti svako i da uopće nije potrebno obrazovanje ili stručno usavršavanje?
Nedostaje nam znanje, svijest o znanju i svjest o učenju. Živimo u svijetu u kome svi sve znaju, svi bi da se za sve pitaju i svi bi da sve komentarišu. Društvene mreže su dodatno oslobodile javnost tako smo suočeni i sa političkim botovima koji kreiraju društvenu destrukciju te otuda problem i sa turizmom, između ostalog. Kada napravite analizu ko su vlasnici hotela, hostela, motela, restorana, kafića, suoči ćete se sa činjenicom da među njima nema diplomiranih turizmologa i ugostitelja. Oni su uglavnom građevinari koji višak novca usmjeravaju u objekte a imati hotel ili restoran je nešto IN tako da se potpuno iskrivljuje slika.
Niti su vlasnici stručni, niti je osoblje stručno, a mladi ljudi sve to gledaju i normalan je njihov odgovor – novcem se sve može kupiti i novcem se sve može rješiti. Na žalost, ne vide oni da tome brzo dođe kraj. Nezadovoljan gost će sve učiniti da cijelom svijetu prenese poruku o lošem smještaju i lošoj usluzi. I sami svjedočite činjenici da je od mnogih hotela ostalo samo ime. Turizam je vrlo osjetljiva grana privrede, najbrže rastuća, a posebno danas poslije pademije kada su ljudi bili spremni da velike novce odvoje za putovanja. Nismo bili spremni za nalet gostiju. Umjesto da vrijeme pandemije koristimo za učenje mi smo zaključili da ne treba učiti turizam jer su hoteli bili zatvoreni, ponašali smo se kao da se hoteli neće nikada više otvoriti. To je za mene bilo potpuno neshvatljivo. Pošto sam dekanesa i jedna od osnivača jedine specijalizovane škole za turizam u Federaciji BiH (VSTIM Konjic), navešću vam jedan primjer – u pandemiji smo pokrenuli vebinare na sve teme koje se tiču hotelijerstva, pozivali smo na besplatne vebinare hotelijere i …rezultat je bio katasrofalan, nikavo interesovanje nije postojalo za razgovorom a da ne govorim o usavršavanju. Vratiću vas na činjenicu da smo jedina specijalizovana škola za turizam u Federaciji BiH sa tri turistička smjera (Menadžment u turizmu, Komunikologija i turizam i Geoturizam), a menadžeri hotela nemaju završene turističke fakultete. Zar ovo nije dovoljno? Društvo smo neznanja i tu treba staviti tačku. Sve je to na veliku žalost svih nas iz 50ih, 60ih pa djelom i 70ih koji smo učili mnogo ozbiljne škole.
Volite doći u Zenicu, i stoga neki savjet – kako nekada velike industrijske centre učiniti turistički zanimljivim destinacijama, jer doista kriju velike priče o životima fabrika i ljudi?
Istina je, jako volim da dođem u Zenicu. U Zenici žive ljudi otvorenog srca, volim to meko “ć” u govoru koje vi imate, toplo je.
Da bi jedan industrijski grad počeo da razvija turizam treba da okupi kreativne ljude koji će napraviti atraktivne turističke proizvode. Kulturni i kreativni turizam može vrlo sadražajno da oplemeni industrijske prostore ali to podrazumeva pravljenje evropskih projekata i podršku nove kantonalne vlade. Moramo prihvatiti činjenicu da se turizam gradi očima turiste a ne našim očima. Treba da odgovorimo na pitanje – šta to možemo ponuditi turisti u Zenici, zašto bi neko došao u Zenicu? Na ta pitanja najbolje mogu odgovoriti građani Zenice, oni žive duh svog grada. Treba samo ući u cipele turiste I zamisliti sebe na nekom mjestu koje želite da posjetite. Odgovorite, zašto želite da posjetite to mjesto. E tako ćete napraviti zanimljivu destinaciju. Pustite mlade ljude da predlože svoje ideje, oni nemaju okove prošlosti oko sebe. Stručnjaci su tu da usmjere, a lokalno stanovništvo je to koje gradi svoj ambijent. Stalno imajte na umu – šta je to što možemo ponuditi turisti? Hrvatska ima more, Srbija ima splavove i turbo folk, a šta to mi možemo ponuditi, šta to mi imamo? Ljubav je važna u turizmu. Ako želimo da razvijamo turizam u gradu moramo misliti na ljude, oni su na početku i na kraju priče o turizmu, a između mora da vlada ljubav.
Preuzmite mobilnu aplikaciju 072info za Android: KLIKNI OVDJE
Preuzmite mobilnu aplikaciju 072info za iOS: KLIKNI OVDJE
POVEZANE OBJAVE