Profesor Adis Maksić: Zašto je Afganistan tako brzo pao u ruke talibana

Među onima koji dramatične događaje iz Afganistana s posebnom pažnjom prate svakako je i prof. dr. Adis Maksić, vanredni profesor na Odsjeku za međunarodne odnose i evropske studije Univerziteta Burch.

Nakon što je diplomirao kriminalistiku i položio master iz političkih nauka, profesor Maksić je i doktorirao u Sjedinjenim Američkim Država (SAD), i to na temu etničke mobilizacije i analize onoga što se desilo u Bosni i Hercegovini.

Svojevremeno je u Americi dobio nagradu za najbolju doktorsku disertaciju, koja je kasnije prerasla i u knjigu koja ima izuzetan odjek među naučnicima i čitalačkom publikom. Inače, profesor Maksić je bio saradnik Gerarda Toala, jednog od vodećih analitičara i osnivača politološkog pravca koji se danas zove kritička geopolitika, te je svakako odličan sagovornik na temu Afganistana i svega onog što smo vidjeli posljednjih dana.

Propast nationbuildinga

Javlja nam se na putu za Uzbekistan, koji graniči sa Afganistanom, gdje će predavati u narednim sedmicama i stjecati nove spoznaje o tom dijelu uzavrelog svijeta.

“Amerika je imala dvije različite misije u Afganistanu. Jedna je originalna misija iz 2001. godine koja se fokusirala na uništavanje baza Al Kaide i eliminaciju Osame Bin Ladena, što je i ostvareno. Međutim, ta inicijalna intervencija je prerasla u drugu misiju koja je imala za cilj nationbuilding, odnosno uspostavljanje jedinstvenog demokratskog režima u Afganistanu”, podsjeća Maksić.

Prizori koje smo viđali posljednjih dana, pojašnjava on, rezultat su potpunog kraha te “druge misije”.

“Nakon 20 godina prisustva i stotina milijardi potrošenih dolara postalo je jasno da novac neće moći kreirati nacionalni osjećaj. Afganistan i dalje nije nacija, već geografski prostor u kojem žive različite etničke grupe i plemena. Zbog toga je i predsjednik Biden odlučio da ispoštuje suštinu dogovora o povlačenju koji je prošle godine sa talibanima ispregovarala administracija Donalda Trumpa. Odlaskom američkih snaga ostala je demoralisana afganistanska vojska u kojoj je, u nedostatku spoljnog podsticaja, malo ko bio spreman da položi život za državnu zastavu. S druge strane, protiv njih je stajao pokret vođen dubokim ubjeđenjima i vjerovanjima koje drže iznad bilo čega materijalnog”, kaže profesor Maksić za portal Radiosarajevo.ba.

Komentirajući Bidenovu odluku o povlačenju, Maksić ističe kako ona ima svoju logiku i u skladu je sa dominantnim sentimentom među Amerikancima.

“Jednostavno, američku javnost ne interesuje ko vlada Afganistanom. Drugo je pitanje način kojim je povlačenje izvedeno”, kaže on.

Slike haosa

Uznemirujuće prizore sa, recimo, aerodroma u Kabulu vidi kao “dokaz o haotičnosti čitavog procesa”, i zbog toga je predsjednik Biden pod žestokim kritikama.

“Zemlja je pala za 11 dana, a višemilionski glavni grad za svega dva dana skoro bez ispaljenog metka. Biden se pod kritikama nevješto brani, prebacujući krivicu na lose obavještajne podatke i tvrdnjama da je haos bio neizbježan. Priznao je da se sve odigralo brze od očekivanog, ali za to je kriva i njegova administracija.

Požurila je sa izlaskom, vjerujući da će se uloženi novac u afganistansku vojsku isplatiti bar toliko da zadrže talibane još nekoliko mjeseci. Čini se da je opet materijalna, racionalna prizma zaslijepila američke analitičare tako da nisu mogli pravilno ocijeniti moć ubjeđenja i ostrašćenih emocija naspram manjka istih”, smatra Maksić.

Ipak, sve ovo ne objašnjava u potpunosti prizore koje vidimo.

“Amerikanci kontrolišu aerodrom, evakuacije će trajati još bar par sedmica, a talibanski punktovi su udaljeni svega stotinjak metara. Nakon dva desetljeća krvavih borbi, ne samo da nema okršaja između dvije strane, nego i mnogi Afganistanci uspijevaju da se domognu aerodroma uprkos prisustvu talibana svuda oko njega”, reći će.

Dva tajna aneksa

S druge strane, primijetio je da su se talibani odlučili na “mekanu” retoriku, obećcavajući prava žena i amnestiju zvanicnicima bivše vlade.

“Možemo pretpostaviti da se odgovor zašto je to tako nalazi u dva tajna anneksa prošlogodišnjeg dogovora između Trumpove administracije i talibana. Također, uzmemo li u obzir da ova promjena vlasti nije bezazlena ni što se tiče balansa globalnih sila, za očekivati je da su Amerikanci dobili određene garancije vezane za buduću vladavinu talibana. Jer Afganistan ima čitavo bogatstvo rudnih resursa, a dok se Ambasada SAD-a povlači, ruska i kineska ostaju u Kabulu. S druge strane, suština talibanskog pokreta je uspostavljanje šerijtskog zakona po njihovom tumačenju, i za očekivati je da tu neće biti puno kompromisa”, zaključio je profesor Maksić.