Screenshot 4 1 9


AUTOR:
Portal 072info

DATUM:

Igor Pellicciari, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu Urbino analizirao je migrantsku krizu u Bosni i Hercegovini, objavivši je pod naslovom “Vječni migranti, žrtve pomoći”.
Pellicciari je autor knjige “Feeding the Trojan Horse” u kojoj se bavi konceptom pružanja međunarodne pomoći s posebnim naglaskom na Balkan nakon rata.

Ističe da bh. građani strahuju da će izbjeglički kampovi postati institucionalizirani, a time i dugoročna rješenja po palestinskom, jordanskom i libanskom modelu, pretvarajući područje u “ljudsko spremište za migrante koje EU ne želi uzeti i spremna je platiti UN-u da njima upravlja na teritoriji BiH”.

“Potresno je vidjeti beskrajne muke migranata u Bosni, zarobljene u neljudskim uslovima i bez stvarnih izgleda da će biti oslobođeni. Njihove slike izazivaju tjeskobu čak i kod najudaljenijeg posmatrača i osjećaje pijeteta koji prevladava svako političko razmatranje. Ipak, veći je fokus na ljudskoj tragediji nego na njenim razlozima”, navodi profesor Pelliccari.

Igor Pellicciari Igor Pellicciari

Ističe da je ono što se događa u blizini Bihaća neizbježan epilog krize koja je duže vrijeme najavljivana, navodeći da su stručnjaci za migracijske tokove upozoravali da će “balkanska ruta” ponovo biti aktivirana jer omogućava migrantima da do Evrope dođu kopnom.

“Stoga se postavlja pitanje zašto se uprkos tim ponovljenim alarmima danas nalazimo u ovakvoj situaciji, bez rješenja”,navodi profesor.

Smatra da je Dejtonski sporazum odveo BiH u “postratni rat prije mira”, gdje je “opsesivna potreba za različitim etničkim komponentama na institucionalnim nivoima stvorila monstruozan javni aparat, jedinstven zbog svoje suvišnosti, blokiran u upravljanju i procesima donošenja odluka”.

“Situacija je postala gangrenozna do te mjere da sugerira da je korisna za plan kontrolirane destabilizacije koju možda priželjkuje i sama međunarodna zajednica koja neprekidno nastavlja koristiti snažne prerogative direktnog protektorata u zemlji putem Ureda visokog predstavnika”, ističe.

Dodaje da je u ovakvim uslovima ograničenog suvereniteta i institucionalne zbrke bilo je nezamislivo da bosanske vlasti, a posebno one u Bihaću, imaju kapacitet i resurse potrebne da se nose s krizom.

“Štaviše, međunarodna odgovornost prevazilazi neuspjeh bosanskih vlasti. Međunarodna zajednica donosi odluke koje imaju mnogo veći utjecaj na upitno upravljanje krizom. Brisel kao i obično izbjegava osnovno političko pitanje koje ga se lično tiče, umjesto da ga rješava. Više voli gledati mirnu situaciju u Bihaću, a ne suočava se s činjenicom da migranti stižu iz Grčke, Rumunije i Bugarske i da žele u Njemačku i Švedsku. Još gore su akcije UN-a preko IOM-a”, smatra Pellicciari.

Ističe da je glavni problem IOM-a taj što upravlja znatnim sredstvima koja dolaze za migrante, ne pokušavajući pronaći tehnička i politička rješenja.

“Skeptični zbog onog što su doživjeli 90-ih, Bosanci se plaše da budu samo pasivni gledaoci migrantske krize. Među njima vlada mišljenje koje su zauzeli zbog ratnog iskustva, a to je da, kada je scenarij geopolitički, donator ima više koristi od korisnika”, zaključuje ugledni profesor u svojoj analizi.