Profesor Mahmut ef. Karalić: Da je neko dobio ovu nagradu u Srbiji, bila bi to udarna vijest

Dobiti nagradu „Sheikh Hamad“ u kategoriji za dostignuće u prijevodu koju već četiri godine dodjeljuje Katar, široj javnosti u BiH ne znači mnogo. Od nekoliko desetina televizija, stotina portala i radiostanica samo rijetki mediji su objavili da je profesor Mahmut ef. Karalić zajedno s profesorom, akademikom Esadom Durakovićem dobitnik te nagrade.

Nagrada se dodjeljuje za prijevod djela iz književnosti ili određenih zbirki hadisa, odnosno nekog od djela na arapskom jeziku. Ono što je profesor Karalić uradio graniči s nemogućim. Ali je uradio – s arapskog jezika je preveo šest kanonskih zbirki hadisa! Redom je prevodio Tirmizijin Sunen, zbirku koja sadrži 5.000 hadisa u četiri toma. Prevođenje je trajalo skoro deceniju.

Nakon toga prevodi redom Sunen Ebu Davuda, u kojem je 4.800 hadisa, pa Ibn Madžin Sunen u sedam tomova, Nesaijev Sunen, Sahihul-Buhari i na kraju Muslimov Sahih. Od šest kompletno prevedenih zbirki do sada su objavljene tri: Tirmizijin Sunen, Ebu Davudov Sunen i Sahihul-Buhari, dok ostale tri čekaju da budu predstavljene javnosti u zemljama u kojima se govori bosanski jezik.

Ako bude pravde

Tih šest zbirki nije odabrao slučajno jer to su, kaže, kanonske hadiske zbirke, što znači da je tradicija izučavanja islamske duhovnosti ustanovila konsenzus o njihovoj autentičnosti i vrijednosti napominjući da je Buharijina i Muslimova hadiska zaostavština najuniverzalnijeg karaktera.

Iza ovog velikog poduhvata stoji sam, bez ikakve institucionalne pomoći. U intervjuu za „Dnevni avaz“ kaže da iza svega stoji njegova supruga koja je trpjela da po cijeli dan bude zatvoren u svojoj sobi i prevodi i on.

– Moj sin je na prijedlog Mirnesa Kovača tražio da pošaljemo moje zbirke prijevoda u Katar jer se dodjeljuje ta nagrada. U posljednji čas smo poslali. Svom sinu sam rekao, ukoliko pošaljem svoja djela, sigurno ću dobiti nagradu, ako bude pravde. I bilo je. Mada meni ovodunjalučke nagrade ništa ne znače – kaže profesor Karalić, jedan od onih ljudi za koje vam bude izuzetno drago da ste ga upoznali u životu i sjedili s njim makar sat.

Svaka riječ odmjerena. Bez težnje da ikoga povrijedi, a opet kroz brojne primjere svog bogatog životnog iskustva sve precizno dijagnosticira.

Otkud Vam interesiranje i tolika ljubav prema hadisima, odnosno hadiskoj nauci?

– Još iz klupa Gazi Husrev-begove medrese, nakon čega sam otišao u Medinu i bio polaznik prve generacije tek osnovanog Fakulteta hadisa. Prvi sam Evropljanin koji je diplomirao na ovom fakultetu. Kada sam se vratio u Sarajevo, radio sam kao vjersko-prosvjetni referent u Sarajevu, poslije čega dobivam nastavničko mjesto u Medresi. S obzirom na to da su učenici bili uskraćeni za literaturu iz hadiske nauke, i toliko skromna, jer smo imali samo manju knjigu Mehmeda Handžića „Uvod u hadisku i tefsirsku nauku“, svoja predavanja sam zapisivao i oblikovao u eseje. Kada sam 2000. godine silom zakona penzionisan, zatvorio sam se u ovu sobu i počeo raditi.

Profesore Karaliću, koliko institucija stoji iza Vas? Koliko ljudi Vam je pomagalo u ovom velikom poslu?

– Niko ne stoji, stojimo moja žena i ja koja je trpjela što sam dan i noć bio odsutan i u svojoj sobi.

 Kako je moguće da Vas niko ne pozove na prijem da Vam čestita, ipak se radi o svjetskom priznanju?

– Kažem, nije mi stalo do ovodunjalučke nagrade. Ali ipak čovjek je čovjek, opet bude drago kada vam neko prizna rad. Rekao sam, da su dvojica ljudi u Srbiji dobila sličnu nagradu kao što smo akademik Duraković i ja dobili, pa bila bi to udarna vijest na svakom mediju. Nije to mala stvar. Ipak je to veliki uspjeh za tako malu zemlju kao što je BiH. Ma jok, kod nas je ono „šta ako je dobio“. Od 203 rada najozbiljnijih ljudi u svijetu iz 43 zemlje dvojica ljudi dobiju iz BiH.

Nisam se ni s kim u životu zamjerio, ali eto

Nije moguće da Vas niko nije primio ni iz Islamske zajednice makar pozvao, čestitao?

– Ono što sam očekivao 100 posto, a nije se dogodilo, da će reisu-l-ulema organizirati makar kafu. Ne zbog mene, nego zbog sebe. Jer sam ja kadar Islamske zajednice 22 godine. Sva ova literatura je iz oblasti islama. Normalno je da to očekujem. Ali, eto, nije i to me boli.

Jeste li upratili da je muzička zvijezda Goran Bregović bio kod reisa?

– Koji Bregović?

Goran Bregović, muzička zvijezda, kada je snimio album „Tri pisma iz Sarajeva“?

– Nisam, zaista. Poštujem svakoga. Cijenim svačiji rad.

 A šta ste Vi uradili? Možda Vaš rad nije toliko značajan?

– Kod nas postoji sedam ili osam izdanja prijevoda Kur’ana. Ja sam prvi, Turci su vladali 500 godina, u povijesti preveo šest hadiskih najznačajnijih zbirki. Sve imaju po sedam tomova, to je 42 toma. Negdje oko 23.000 stranica objavljenog teksta. To su 32.104 hadisa u ovih šest zbirki. Ovo je poslije Kur’ana najznačajnije iz vjere.

Zašto je to tako, profesore, da niste kome stali na žulj?

– Ne znam što. Nisam. Nisam se ni s kim zamjerio. Jedino može biti to što volim istinu. Eto jedino to. Nisam se ni s kim u životu zamjerio, ali eto. Moram reći da je Medžlis IZ u Sarajevu u kojem sam ja radio kao prosvjetni referent pet godina i zamjenici glavnih imama su moji učenici i oni su napravili jednu promociju Buharijine zbirke u Sarajevu. I zenički muftija, da ga Allah nagradi.

 Možda im se ne sviđa sadržaj knjiga koje ste prevodili?

–          Ne može to tako. Ovo je sadržaj iz 3. stoljeća po Hidžri koji se ne mijenja, to je nepromjenjivo. Može samo da im se ne sviđa prijevod i moj komentar. Nema, nije niko imao nikakvu pismenu primjedbu. Govorimo o originalnim zbirkama koje čitav svijet priznaje. Ove zbirke hadisa na svojim jezicima imaju možda Englezi, Turci, Rusi.

Pravi borci nisu dobili ništa 

Htjeli ili ne, nekako se politika u sve umiješa. Bit će da je to. Evo toliko ste sadržaja pročitali, knjiga, hadisa. Kakvi su muslimani u politici, sada pričam o Bošnjacima?

– Kroz povijest islama, kroz hadis koji ja izučavam, sve što je problema bilo u zajednici, u društvu među muslimanima uglavnom je bilo zbog političkih neslaganja. Prva ubistva i neslaganja poslije Poslanika su bila zbog politike. Mi smo mali narod, Bošnjaci, koji je više naučio da služi drugom. Ne znamo mi vladati, to je očigledno. Zato što svi mi mislimo „od mene svijet počinje“. Izabrani na neku političku poziciju misli da je najpametniji na svijetu. To je sramota.

Pratim situaciju prije i poslije rata iz ove svoje sobe. Pratim naše intelektualce, političare, pa da nikog ne uvrijedim, nekad sam sebi kažem zaista smo jad i čemer. Pa Srpska akademija nauka i umjetnosti je planirala i osmislila zločin i državi dala plan. Dali Miloševiću šta treba raditi. Naši intelektualci ne mogu ništa da urade, da smisle. Političari se uglavnom bore za lične interese, ali gdje su intelektualci.

Niste se Vi samo naukom bavili. Znamo da ste bili na samom početku agresije u uniformi i da ste osnivali Sedmu muslimansku. Gdje su Vaši saborci danas?

– Borci su obespravljeni i što su na ključna mjesta boračkih ljudi došli ljudi koji ni dana nisu bili u ratu. Naravno da su ljudi ogorčeni. To nije pošteno ni pravedno. Pravi borci su oni koji su se borili i nisu dobili ništa. Predsjednik im je obećavao koliko je mogao i koliko je htio, ne bih u to ulazio. Ali od toga nema ništa.

Nezaslužni i nestručni ljudi su na pozicijama zahvaljujući političkoj podobnosti. 

– Po prirodi, nikada nisam uživao u položaju. Sebe nikada nisam vidio ni na kakvom položaju ni prije rata. Ima jedna situacija kada su mene htjeli postaviti za direktora Medrese. I sve su bili završili, napravili konkurs samo da mene postave. Zaobišli su sve procedure i Nastavničko vijeće i sve. Na kraju sam ja ustao i rekao, ljudi ja to ne želim. Svi su mi čestitali. Ne volim to, a danas noge polomiše da dođu na položaje. Tako je bilo i u vojsci.

Rahmetli Rasim Delić, general, govorio mi je da biram sebi položaj u vojnoj strukturi. Nisam htio, ja sam samo htio naukom da se bavim. I, eto, dvije decenije u ovoj sobi sjedim i radim.

Ne radim za nagrade

Živite i radite u tišini. Nikoga ne dirate. A opet Vas nekako zaobilaze, makar kada je riječ o medijima, evo sada su imali povoda zbog nagrade iz Katara. 

– Meni ovozemaljske nagrade ništa ne znače. Ne idem i ne živim za nagradu. Iako sam ja sinu rekao, poslat ćemo, ali sam tu rekao ako bude pravde, dobit ću nagradu sigurno jer ne vjerujem da je iko u svijetu nešto kvalitetnije uradio. Ja sam uvjeren u to. Poslao sam 21 tom i sve je urađeno po najnovijim standardima. Uvjeren sam bio da ću, ako pošaljem djela, dobiti nagradu. Da je neko drugi to uradio, bio bi u svim medijima. Ljudi naprave manje stvari pa svi oko njih.

Retrogradne snage žele uništiti BiH

Kakav je danas položaj Bošnjaka i BiH?

– Postoje retrogradne snage koje žele da ubiju BiH. Pa i zvijeri kada osjete zajedničkog neprijatelja, zvijeri koje su krvno zavađene, one se udružuju. Ovdje je Bosna u pitanju, država je u pitanju. Prvo ko ne zna, ne treba velika mudrost da čovjek vidi istinu. Zna se ko smeta na ovim prostorima na Balkanu. Nije to davno bilo.

Uveli su jedino nama embargo na oružje dok je Srbima ostalo sve oružje od JNA, Hrvati su se legalno naoružavali. Samo embargo Bošnjacima.

AVAZ.BA